Novosti

Društvo

Neka gori nepravda

Novosti na Trnjanskim kresovima, manifestaciji kojom se slavi oslobođenje Zagreba i bori protiv nejednakosti: na nasipu srećemo penzionere, mlade obitelji s djecom i studente koji uživaju u partizanskoj muzici i impresivnom prizoru zapaljenih kresova. ‘Sve je solidarno i drugarski. Kad ste vidjeli da ekipa desničara radi ovakav skup, da su svi dobro raspoloženi i nahranjeni’, govore nam članovi Mreže antifašistkinja

Manifestacijom Trnjanski kresovi, koja se održava na mjestu na kojem su partizani 8. maja 1945. ušli u grad, prošlog tjedna obilježena je 74. godišnjica oslobođenja Zagreba od fašističkih okupatora i njihovih ustaških marioneta. Ovogodišnja proslava, koja je pala na godišnjicu smrti Josipa Broza Tita, petu godinu zaredom održana je u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ), s tim što se ovaj put ‘neprijatelj’ pojavio u vidu kiše, vjetra i neobično niskih temperatura za ovo doba godine. No istrajnost organizatora, dobra raspodjela poslova i vjera u naklonjenost ljudi koji godinama prisustvuju paljenju kresova urodili su plodom, ili bolje rečeno – izgorjelo je sve, kao što je MAZ prikladnim hashtagom (#gorisve) tjednima ranije obećavao na društvenim mrežama.

U gumenim čizmama, slojevitoj odjeći i šuškavcima na savskom nasipu pojavili smo se u ranim popodnevnim satima, a kako kućni odgoj i lijepo vaspitanje nalažu, prvo smo se uputili do domaćina, koji su nas ugostili u bekstejdžu kluba Močvara. Anja Grgurinović, Dora Held i Josip Jagić troje su od 20-ak članova Mreže koji su mjesecima spremali program Trnjanskih kresova i u toj su priči od početka. Tradiciju paljenja kresova i njegovanje antifašističkih vrijednosti po uzoru na nekadašnji Savez socijalističke omladine Hrvatske obnovili su 2015., kada je proslavljena 70. obljetnica oslobođenja Zagreba.

- Nastojali smo oživjeti tradiciju koja je u Jugoslaviji postojala od 1977. do 1989. To se neformalno nazivalo socijalističkim Woodstockom i skup je bio daleko masovniji nego danas - započinje Anja.

Jasno iskazujemo poruku da treba stati na kraj revizionizmu, a nastojimo pokriti i druge negativne pojave u društvu, kao što su rastakanje sustava socijalne skrbi i suzbijanje prava manjina – objašnjava nam Anja Grgurinović

Dora smatra da su Trnjaski kresovi rijetko antifašističko okupljalište širokog spektra ljudi jer postoje transgeneracijski osmišljeni programi. I doista, ovdje se mogu sresti ljudi u poznim godinama, mlade obitelji s djecom, studenti, srednjoškolci… Ipak, mladi su u većini, a ni to nije slučajno, nadovezuje se Josip.

- Više ima mlađih, to je model iz Jugoslavije na koji se mi kačimo. Trnjanski kresovi su zahvalna forma u svojoj tradiciji jer su odudarali od standardnih komemoracija u Jugoslaviji koje su bile ozbiljnog tona; ovdje je oduvijek bilo dinamično i živo uz koncerte i razne programe koje mi održavamo i danas. Afirmirali smo popularnu formu Kresova i to nam je jako drago - objašnjava Josip Jagić.

Uz to što Trnjanski kresovi gore u čast najvažnijeg datuma u istoriji Zagreba, MAZ-ovci su im dodali i širu poruku, a to je borba protiv svih oblika fašizma.

- Jasno iskazujemo poruku da treba stati na kraj revizionizmu, mada mislim da se može početi govoriti o potpunom negacionizmu jer se NDH sve više prikazuje kao neka pozitivna tvorevina. Nastojimo pokriti i druge negativne pojave u društvu, a to su rastakanje sustava socijalne skrbi i zdravstvenog sustava, nezaposlenost, klerikalizacija društva i suzbijanje ženskih, radničkih, LGBT prava kao i prava etničkih manjina - sažima nam Anja Grgurinović.

U tom smislu, govori Jagić, Trnjanski kresovi imaju funkciju afirmacije antifašizma u javnom prostoru.

- Isto tako, Kresovi imaju funkciju integracije nečega što zove ljevicom. Ako uspiješ afirmirati antifašizam i sve emancipacijske politike koje stoje iza realnog istorijskog antifašizma – oslobođenja od međuetničke mržnje, materijalne oskudice i katastrofe – čini mi se da tu već djelujemo u smislu budućeg političkog emancipatornog subjekta - govori on i podsjeća nas na značaj 45. srpske i 28. slavonske divizije koje su oslobađale Zagreb.

- A da ne govorimo o 6. ličkoj diviziji koja je prošla cijelu Jugoslaviju, to su ozbiljne priče i snažni ljudi koje moramo pamtiti - zaključuje Josip Jagić.

Budući da su Kresovi održani usred kampanje za evropske izbore, MAZ je zamolio okupljene da se na manifestaciji ne ističu stranačka obilježja. Zašto se organizacija odlučila na takvu politiku, pitali smo Doru Held.

- Nismo željeli da političke organizacije iskoriste ovaj događaj za izbore i za svoju promociju, to je naša politika od početka. To nikako ne znači da smo apolitični, prosto ne želimo da nas se iskorištava za političke kampanje. Predstavnici pojedinih stranaka su uvijek s nama, samo tu nisu prisutni zvanično - objašnjava ona.

Aneta Vladimirov iz Srpskog narodnog vijeća, koje je bilo organizacijski partner ovogodišnje manifestacije, ponudila nam je drugačije mišljenje na tu temu.

- Organizatori stoje uz odluku da stranačka obilježja nisu dobrodošla i to se, naravno, mora poštovati. Ipak mislim da se i oni kao i svi mi nalazimo u jednom razvojnom procesu osvješćivanja pitanja političkog kao takvog. Meni je posve jasno da bi se jedan dio političkih stranaka nezasluženo ugradio svojim znamenjem u proslavu partizanskog oslobođenja, ali postoje i rastu političke inicijative, partije pa i platforme koje vrlo jasno baštine solidarnost i jednakost NOB-a i samim time mjesto im je na Kresovima kao i bilo kome drugom. Što bismo rekli: što više, to bolje - obrazložila je Aneta Vladimirov.

Dok razgovaramo o ozbiljnim temama, nosnice nam reagiraju na miris graha koji se širi dvorištem Močvare. I to je jedna od konstanti otkad se nanovo održavaju Kresovi, kažu nam. Upoznajemo kuharsku logistiku, Damira i Krleta, inače profesionalne kuhare koji su dio ekipe.

- Mi pomažemo svake godine, donosimo svoj plin i opremu, a MAZ osigura namirnice. Ovdje je sve solidarno i drugarski, bitno je da u ovim vremenima ima neke pozitive. Kad ste vidjeli da ekipa desničara radi ovakav skup, da su svi dobro raspoloženi i nahranjeni? Ja nisam nikad - složili smo se i nasmijali skupa s Damirom.

Poslije šetanja i čavrljanja od šanka pa preko štandova Zagreb Pridea, sindikalne inicijative 67 je previše, udruge Are You Syrious, Srpskog narodnog vijeća i Novosti, polako smo se premjestili na nasip gdje je za 18 sati zakazano paljenje kresova. Aktivistkinje MAZ-a pročitale su ovogodišnji proglas. ‘Prije 74 godine naše su hrabre sugrađanke i sugrađani pokazali da je Zagreb oduvijek bio i ostao nepokoreni grad. Unatoč toj slavnoj pobjedi, mi svakodnevno svjedočimo sustavnim pokušajima brisanja njezina značaja te zatiranja svega što je ona donijela sa sobom… Koliko god se nazadnjačke i reakcionarne snage ovoga društva trudile, naša prava neće gaziti, našu snagu i borbenost neće potkopati, a našu istoriju, istoriju otpora i borbe za bolje sutra neće oduzeti. Smrt fašizmu – sloboda narodu!’ zaorilo se nasipom.

Paljenje kresova ispraćeno je bubnjanjem kolektiva Drum ‘n’ bijes uz prisustvo nekoliko stotina ljudi, dok je kroz cijeli dan, prema procjenama organizatora, računajući i muzički dio programa, prošlo oko hiljadu posjetitelja. Impresivan prizor zapaljenih kresova i našu pažnju nakratko je prekinuo slučajni prolaznik koji se našao u čudu šetajući sa psom. Naime, zasmetala mu je zastava Socijalističke Republike Hrvatske. Probali smo razgovarati s njim, ali bezuspješno jer je ubrzo otišao. Ne lezi vraže, nakon manje od pola sata prolaznik je ovaj put umjesto psa na nasip izveo hrvatsku zastavu sa šahovnicom koja mu je nedostajala. Prišli smo mu i čestitali na poduzetnosti. Sad je bio raspoložen za priču.

- Opet vi, kapetanice Jennifer iz Zvjezdanih staza! Mene muči što vi niste poduzetni, ja sam našao zastavu za pet minuta. Nemam ništa protiv vaše zastave, ali ovo je Republika Hrvatska, niste u Jugoslaviji. Ja sam pucao dok se vi niste ni rodili - rekao je pa okupljenima ponudio jednosmjernu kartu za Beograd. Nismo imali što drugo nego okinuti fotku i nasmijati se.

Ovi što nam iskrivljuju istoriju čine veliki grijeh. Trebalo je onome zlu stati na kraj, a tko je to mogao? Zamislite veličinu tih ljudi. Srce me boli što je u Zagrebu Titovo ime potpuno ukinuto – požalio nam se Dušan Dukić

Slučaj je komentirao glumac Milivoj Beader koji redovno posjećuje Trnjanske kresove, a ove godine našao se i u ulozi interpretatora stihova Ivana Gorana Kovačića.

- Mene ne iznenađuje što ovo nije na nekom puno većem nivou, gradskom i državnom, revizionizam je u puno mahu i nastoji da se sve ovo zatre. Rastužuje me što je ovo i dalje događaj visokog rizika, nekoliko puta sam osobno prisustvovao scenama poput ove. Suludo je i sramotno da se prolazniku mora objašnjavati zašto smo ovdje i zašto se vijori partizanska zastava, umjesto da su na sve strane reklame i plakati - kaže Beader.

Oko 19 sati premjestili smo se u šator nadomak Močvare u kojem smo čekali čitanje partizanskih stihova i nastup zborova. Ne tako velik prostor cirkuskog šatora bio je do zadnjeg mjesta popunjen mladima i starima, a posebno uzbuđenje pokazali su djeca i poneki zbunjeni psi. Kovačićeve stihove, ulomke iz ‘Jame’, ‘Našu pjesmu’ i ‘Ognjeni vlak’, čitali su glumci Vilim Matula, Linda Begonja i Milivoj Beader, kao i spisateljica Ivana Bodrožić te pjesnik Marko Pogačar, koji je posebno pozdravio djecu i poručio im da ne pristaju na neslobodu.

A nastupom zborova počela je prava fešta. Partizanski zbor je uz set najpoznatijih borbenih pjesama, poput one ‘Mlada partizanka’, prvi put pred zagrebačkom publikom izveo pjesmu posvećenu drugu Titu koju je napisao član zbora Nikola Arsenić. Mnogi tvoji oficiri zakletvu su pogazili, na drugu su stranu stali, međusobno ratovali/ Ništa bolji nisu bili generali tvoji mili, narod su podčinili, tvoju vojsku napustili, a sad blate svakog dana slavnu borbu partizana/ Druže Tito moraš znati da tvoj narod sada pati! Što smo s tobom mi stvarali, profiteri sve pokrali, stoji u pjesmi tužbalici kojom se šalje poruka maršalu na onaj svijet o dešavanjima poslije njegove smrti. Na koncu pjesme zboru se pridružila publika, koja je gromoglasno pljeskala na zadnji stih: Mi za takav režim nismo, već za bratstvo i jedinstvo! Svaka sljedeća pjesma sve je više animirala prisutne, preko ‘Ruse kose, curo, imaš’ u izvedbi zbora Domaćigosti, ‘Ay Carmela’ Le Zbora te ‘Nas dva brata ratujemo’ i ‘Oj Kozaro’ ZborXopa predvođenog energičnom Jovanom Lukić.

Na odlasku smo sreli Dušana Dukića, člana Partizanskog zbora koji je za nastup obukao svečano odijelo. Čika Dušan aktivan je u Savezu antifašističkih boraca i u zagrebačkom pododboru Prosvjete. Iskoristio je priliku da evocira uspomene stare više od 30 godina.

- Znate šta ću vam reći, Kresovi su se nekad naveliko slavili, to je bilo toliko udarno i emotivno. Ja to danas ne vidim, ali mi je drago što je tradicija nanovo uspostavljena i što vidim vas mlade i sitnu djecu. Ti se dani nikad ne smiju zaboraviti, a ovi što nam iskrivljuju istoriju čine veliki grijeh. Trebalo je onome zlu stati na kraj, a tko je to mogao? Zamislite veličinu tih ljudi. Srce me boli što je u Zagrebu Titovo ime potpuno ukinuto - ražalostili smo Dušana na kraju.

Ipak, s njim i s ostalim drugovima i drugaricama pozdravili smo se u dobrom raspoloženju. Pokisli, blatnjavi, ali svjesni svoje privilegiranosti i u mislima s onima koji prije 74 godine nisu smjeli razmišljati o vremenskim prilikama.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više