Ministarstvo kulture Republike Srbije izbacilo je knjigu ‘Jasenovac’ povjesničara Ive Goldsteina s godišnjeg popisa naslova koji su predviđeni za otkup i pohranu u tamošnjim knjižnicama. Knjiga je bila na preliminarnoj listi, ali je nestala na putu do konačnog popisa. Budući da se radi o presedanskom slučaju, jer tamošnji kulturni radnici ne pamte istovjetan primjer u sustavu državnog otkupa knjiga, srpski mediji zainteresirali su se za priču. Nakon teksta u listu Vreme, portal Nova.rs objavio je neslužbenu informaciju da je odluka zapravo donesena intervencijom ministra kulture Vladana Vukosavljevića, premda je samo ministarstvo u prvom očitovanju ustvrdilo da je nadležna komisija za otkup neovisna od političke moći. U nedostatku suvislih obrazloženja, Goldstein je posumnjao da je pravi razlog njegovo seciranje laži o broju stradalih u Jasenovcu, koji je gotovo deset puta veći od 83 tisuće žrtava s popisa jasenovačkog spomen-područja. Riječ je o brojkama od kojih ozbiljni historiografi odavno zaziru, ali se one i dalje često koriste u srpskim povjesničarskim i političkim krugovima.

‘Brojka od 700.000 jasenovačkih žrtava je mit koji sam morao dekonstruirati i pokazati kako je žrtava bilo manje. Međutim, time ni na koji način ne umanjujem jasenovačke strahote, već pokušavam priču izmaknuti iz političke arene i prebaciti je isključivo u jednu civiliziranu kulturu sjećanja. I Hrvatska i Srbija, i druge susjedne zemlje, takvu kulturu trebaju, ali ona nikako da stigne’, poručio je Goldstein u Vremenu. Tri dana poslije, nakon što su priču prenijeli drugi mediji, poput tabloida Kurir, koji je objavio tekst s naslovom ‘Skandal – za Jasenovac nema mesta u bibliotekama’, Ministarstvo kulture poslalo je novinskim agencijama drugo priopćenje.

U tome obraćanju javnosti, koje je u isto vrijeme bizarno i skandalozno, ministarstvo je Goldsteina optužilo za historijski revizionizam. Povjesničar je, ukratko, bio u pravu. Epilog njegovih istraživanja u ministarstvu su nazvali ‘ingenioznim otkrićima’, a knjigu nedostojnom otkupa, pod obrazloženjem da su za eventualni budući otkup ‘Jasenovca’ potrebne ‘dodatne ocene i relevantne recenzije srpskih istoričara koji se temom genocida nad Srbima u NDH bave duže nego Goldštajn’. ‘Osim toga, imajući u vidu izuzetnu osetljivost teme, Goldštajnovo ‘otkriće’ o broju žrtava u Jasenovcu nemalom broju stručnjaka liči na istorijski revizionizam, pa je i za to potrebno vreme da bi se takva ingeniozna otkrića istorijski pouzdanije dokazivala, pre nego što Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije parama građana ove zemlje to delo preporučuje i kupuje bibliotekama u Srbiji’, stoji u priopćenju. Goldstein za Novosti kaže da bi volio znati koji su to povjesničari koji se temom genocida nad Srbima u NDH bave duže nego on i koji su se sad sjetili, godinu i pol dana nakon što je knjiga izašla, da napišu recenziju.

- Osim toga, kad bi i istinita bila tvrdnja da se ti neimenovani stručnjaci Jasenovcem bave duže od mene, u što imam pravo sumnjati, kako netko može zaključiti da samim tim oni poznaju povijest Jasenovca bolje od mene - zapitao se povjesničar.

Mitomanija srpske vlade, hranjena opasnima lažima, tako je dosegnula razinu bestidnosti kakva se može vidjeti jedino u tezama hrvatskih revizionista koji službenu brojku pobijenih u Jasenovcu umanjuju za najmanje deset puta. No nije samo Goldsteinova knjiga maknuta s popisa. Od tamo je nestao naslov ‘Etničko čišćenje’ Vladimira Petrovića i knjiga ‘Mitovi srpske istorije’ Dejana Ristića. Ristić se, među ostalim, bavio mitom o čuvenim zlatnim viljuškama na dvoru Nemanjića i izmišljotinom o prvom gerilcu u okupiranoj Evropi Draži Mihailoviću.