Prošlog četvrtka u pet sati popodne u Venezueli je bombastično označen početak ulaska dotad pomalo zamrlog državnog udara u novu fazu. Toga dana gotovo cijela zemlja, 22 od 23 njezine države, ostala je bez električne energije, uslijed čega je zaustavljena bankarska, telekomunikacijska i svaka druga o struji ovisna poslovna aktivnost, kao i sve javne usluge, uključujući i škole te bolnice.
Pet sati prije toga, na sjednici Pododbora za vanjsku politiku američkog Senata, floridski senator Marco Rubio, jedan od najgorljivijih križara protiv vlade venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura, držao je govor u kojemu je u šest točaka elaborirao zašto bi SAD trebao sudjelovati u intervenciji u toj zemlji. Negdje pri sredini svoga obraćanja, Rubio je rekao sljedeću rečenicu: ‘U idućih nekoliko tjedana Venezuela će ući u razdoblje patnje s kakvom se nijedna nacija na našoj hemisferi nije suočila u modernoj povijesti.’ Dan prije toga Rubio je na Twitteru napisao da je ‘narod Venezuele samo nekoliko dana udaljen od najgore nestašice hrane i goriva ikada’.
Osamnaest minuta nakon nestanka struje u Venezueli, senator se, pak, također oglasio na toj društvenoj mreži, napisavši među ostalim da su ‘rezervni generatori podbacili’. Nekoliko dana kasnije, venezuelanski ministar informiranja Jorge Rodriguez rekao je da u trenutku tog Rubiovog tvita vlada ni sama nije raspolagala informacijom što se događa s rezervnim generatorima u hidroelektrani Guri, iz koje se strujom napaja 80 posto zemlje.
U idućih nekoliko tjedana Venezuela će ući u razdoblje patnje s kakvom se nijedna nacija na našoj hemisferi nije suočila u modernoj povijesti, poručio je američki senator Marco Rubio
Tijekom narednih sedam dana struja se uglavnom vratila u sve dijelove zemlje, no u Caracasu je uslijed problema s električnom mrežom nestalo tekuće vode. Za razliku od onoga što se u zapadnim zemljama obično dogodi prilikom većih nestanaka struje – neredi, kaos i pljačkanje – u glavnom gradu Venezuele takvi incidenti nisu zabilježeni, dapače, stanovništvo je mahom ostalo mirno, organiziravši alternativne načine za koliko-toliko normalan nastavak svakodnevnog života.
Gotovo potpuno zamračenje Venezuele dogodilo se dva dana nakon što u zemlju vratio Juan Guaidó, opozicijski predsjednik parlamenta koji se 23. siječnja proglasio predsjednikom države. Budući da čin samoproglašenja nije imao dramatične posljedice koje bi mogle dovesti do ostavke predsjednika Madura, primjerice masovne proteste protiv vlade, masovni prelazak vojske na stranu opozicije ili građanski rat, Guaidó i njegovi američki saveznici pokrenuli su drugu etapu puča.
Ta je etapa uključivala prisilni pokušaj dostave ‘humanitarne pomoći’ preko granice s Kolumbijom, što je također trebalo dovesti do nekog od opisanih scenarija. Budući da ni taj plan nije dao željene rezultate, Guaidó se bio privremeno pritajio jer ga je neuspjeh operacije pokrenute na granici na neki način vratio na početnu poziciju. Odmah po povratku u Venezuelu najavio je skorašnji generalni štrajk, koji se, međutim, također nije realizirao, a zatim je uslijedio gotovo totalni strujni kolaps koji su opozicija i njezini američki sponzori iskoristili kako bi diskreditirali vladu uoči posjeta delegacije Visoke povjerenice za ljudska prava UN-a Michelle Bachelet.
Guaidó je u početku tvrdio da je uslijed nestanka električne energije u venezuelanskim bolnicama umrlo 79 ljudi, a te smrti nazivao je ‘ubojstvima’ koje je počinila vlada. Prema podacima lokalnim organizacija, u bolnicama je umrlo 17 ljudi. Guaidó je najavio i da će skupština, u kojoj dominira opozicija, proglasiti izvanredno stanje, što je protumačeno kao pokušaj stvaranja zakonskog pokrića za još jedan pokušaj dopreme humanitarne pomoći. Četiri dana nakon nestanka struje, 11. ožujka, američki State Department objavio je suspenziju svih operacija američke ambasade u Caracasu, povlačenje osoblja i preporuku američkim državljanima da ne putuju u Venezuelu. Ti elementi zajedno tvore čvrste indicije da bi se u sljedećim danima mogla dogoditi ponovna eskalacija umjetno izazvane krize kojoj je cilj svrgavanje venezualnske vlade.
Tjedan dana nakon nestanka električne energije još nisu bili poznati detalji o točnom uzroku, a obje strane ponudile su svoju verziju. Opozicija i američki korporativni mediji strujni su kolaps, po običaju, pripisali korupciji, zapuštenosti i nestručnosti vlade i njezinih institucija. Ministar za informiranje Jorge Rodriguez je na novinskoj konferenciji ustvrdio, pak, da je uzrok kolapsa kibernetički napad na automatizirani sustav kontrole hidroelektrane Guri. Ministar je spomenuo i fizički napad na postrojenje Ciudadela u državi Miranda, kao i ometanje visokim frekvencijama telekomunikacijskih signala.
Unatoč tome što ni vlada nije ponudila nikakve dokaze za svoju teoriju, za razliku od dviju prethodnih faza državnog udara, u kojima su zapadni mediji disciplinirano širili propagandu američke vlade, sada su se počele pojavljivati pukotine u tom konsenzusu, po svemu sudeći izazvane činjenicom da ono što se događa u Venezueli izgleda do te mjere dirigirano da su neki od tih medija odlučili sačuvati barem mrvice vlastite vjerodostojnosti.
Početkom tjedna New York Times je tako objavio da je njegova ‘detaljna analiza dostupnih resursa’ pokazala da palež kamiona američke agencije USAID, koji su navodno sadržavali hranu i lijekove, nisu izveli ‘pro-Madurovi lojalisti’ već pripadnici opozicije – ali slučajno, nakon što su se dijelovi molotovljevih koktela odvojili u zraku i neplanirano sletjeli na kamione.
Nezavisni novinari koji su se tog trenutka nalazili na licu mjesta, na granici Venezuele i Kolumbije, praktički istoga dana objavili su da su kamioni zapaljeni iz smjera pripadnika opozicije, no vodeći zapadni mediji te su izvještaje u potpunosti ignorirali. Paljenje kamiona prilikom pokušaja dostave humanitarne pomoći 23. veljače tada se koristilo kao iznimno moćan propagandni materijal, jer ga se, slično kao i u slučaju strujnog kolapsa, prezentiralo kao materijalni dokaz svireposti Madurove vlade. Štoviše, medijima je cirkulirala tada realna mogućnost da se palež kamiona prijavi Međunarodnom kaznenom sudu u Den Haagu kao temelj za otvaranje istrage o kršenju humanitarnog prava od strane vlade.
State Department objavio je suspenziju svih operacija američke ambasade u Caracasu, povlačenje osoblja i preporuku američkim državljanima da ne putuju u Venezuelu
‘Otkriće’ New York Timesa za sobom je kao kolateralnu žrtvu povuklo i neke druge američke medije, naročito televiziju CNN, koja je danima prikazivala izvještaj prema kojemu je njihov novinar ‘vlastitim očima vidio’ da pristaše vlade pale kamione. Osim vodećih medija, produkcijom falsifikata i ovog puta naročito se istaknuo senator Marco Rubio, koji je bio i jedan od najgorljivijih pronositelja lažne vijesti o paležu kamiona.
Rubio je posljednjih dana još dvaput uhvaćen u laži, prvi put kada je putem Twittera tvrdio da u venezuelanskoj bolnicama umiru bebe, u čemu ga je demantirao novinar Wall Street Journala koji je tu bolnicu posjetio, te drugi put kada je ‘javio’ da se dogodila eksplozija ‘brane German’. Ispostavilo se, naime, da je naziv ‘German Dam’, što na engleskom doslovno prevedeno znači ‘njemačka brana’, zapravo ime brazilskog novinara Germána Dama, koji je izvještavao o nestanku struje.
Unatoč tome što vlada Venezuele, prilično očekivano, nije u stanju prezentirati dokaze za svoju tezu o sabotaži strujne mreže, postoje ne samo indicije, već i argumentirane teorije prema kojima takva sabotaža nije nemoguća. Kibernetički napadi na nuklearne elektrane u Iranu 2010. i onaj na električnu mrežu u Ukrajini 2015. pritom spadaju tek u kategoriju intrigantnih asocijacija.
Automatski kontrolni sustav SCADA, koji upravlja radom hidroelektrane Guri, instalirala je kompanija ABB s kojom je Venezuela za tu priliku sudjelovala u konzorciju koji su sačinjavale još i Kanada i Švicarska. Projekt modernizacije hidroelektrane Guri, u sklopu kojega je uveden i sustav SCADA, proveden je u vrijeme vladavine pokojnog predsjednika Huga Chaveza. Budući da sustav kontrolira kompletnu operativnost hidroelektrane Guri, a iz nje se napaja 80 posto venezuelanske strujne mreže, sabotažom toga sustava moguće je blokirati čitavu mrežu i dovesti do nestanka struje u većini zemlje. Sustav kompjuterskog nadzora SCADA bio je, inače, i meta spomenutog napada na nuklearna postrojenja u Iranu, što se pripisuje Izraelu, jednako kao i u napadu na strujnu mrežu u Ukrajini, za koji se vjeruje da je izveden iz Rusije.
Da je kibernetički napad na električna postrojenja u Venezueli moguć, potvrdio je prije nekoliko dana i stručnjak za informatičke tehnologije na američkom Sveučilištu Georgetown Kalev Leetaru na portalu poslovnog magazina Forbes. Vrlo pažljivo balansirajući na stranu verzije prema kojoj je prestanak rada strujne mreže uzrokovan ‘kroničnom zapuštenošću’, Leetaru piše da je ‘ideja manipulacije električnom mrežom u cilju tranzicije vlasti vrlo realna’. ‘S obzirom na američku dugogodišnju zabrinutost venezuelanskom vladom’, piše Leetaru, ‘izvjesno je da SAD već ima duboko prisustvo unutar njezine infrastrukturne mreže’… ‘Zastarjela internetska i energetska infrastruktura predstavljaju vrlo malo izazova takvim operacijama i čine relativno jednostavnim uklanjanje svih tragova vanjskog uplitanja’.
Osim toga, piše ovaj stručnjak, incident koji se dogodio u Venezueli ‘knjiški je primjer modernog kibernetičnog ratovanja’ kojemu je cilj ‘proizvesti maksimalan učinak na društvo i mnoštvo medijski atraktivnih apokaliptičnih slika’. ‘Takvi nestanci struje’, zaključuje Leetaru, ‘mogu brzo okrenuti populacije protiv vlastitih vlada, pri čemu je praktički nemoguće dokazati da je to posljedica strane intervencije’.
