>

novosti logo

Društvo Društvo

Odmetnuti fratar

Mještani Čitluka potvrdili su nam da fra Kornelije Kordić i dalje drži mise u čitlučkoj crkvi pod upravom fratara, i to nakon što ga je nadležna Hercegovačka franjevačka provincija prijavila policiji zbog napisa u Novostima. Prije nekoliko dana, na obljetnicu komemoracije u Bleiburgu, predstavio je i knjigu ‘Moj Križni put’

Franjevac Kornelije Kordić, zbog kojeg se trenutno vode policijski izvidi temeljem optužbi da je seksualno zlostavljao bivše štićenice dječjeg doma u Čitluku, zadnja dva desetljeća obavlja svećeničke dužnosti bez dozvole nadležne biskupije Mostarsko-duvanjske. Iako mu je još početkom dvijetisućitih biskup Ratko Perić oduzeo mogućnost da drži propovijedi, ispovijeda i prakticira druge crkvene zadaće, Kordić je redovno obavljao većinu tih aktivnosti u lokalnoj crkvi Krista Kralja i na drugim lokacijama. Pored toga, ispovijedao je i držao mise u domovima za djecu u Čitluku i Vionici gdje su se, po svjedočenju žrtava, dešavala zlostavljanja. Provodio je, k tome, i blagoslove kuća te sakrament krštenja u Vionici. Pojedini mještani Čitluka potvrdili su nam da Kordić i dalje drži mise u čitlučkoj crkvi pod upravom fratara i sudjeluje na predstavljanju knjiga, nakon što ga je nadležna Hercegovačka franjevačka provincija prijavila policiji zbog napisa u Novostima. Obznanjujući odluku o prijavi, franjevački patrijarsi koji odlučuju o Kordiću napisali su u priopćenju da su mu ‘izrečene mjere predviđene zakonodavstvom u takvim slučajevima’. Do zaključenja ovoga teksta nisu odgovorili o kakvim je sankcijama riječ.

Biskup Petar Čule je 1969. zbog neposluha oduzeo Kordiću kanonsku misiju i ispovjednu jurisdikciju, a vatikanska Kongregacija za nauk vjere zatražila je još 1976. godine njegovo sankcioniranje

Prije dvadesetak godina Kordić je bio u skupini 25 franjevaca koji su odbili potpisati vjernost biskupu Periću. Našao se i u društvu Joze Zovka, glavnog promotora međugorskih ukazanja kojemu je u potpunosti oduzeta dozvola za obavljanje svih svećeničkih dužnosti u toj biskupiji. Uskrativši potpis na dokument Generalne uprave Reda i Biskupskoga ordinarijata u Mostaru, koji je potvrđen od Svete Stolice, Kordić je na svoju odgovornost ostao bez regularne kanonske misije, ovlasti ispovijedanja, propovijedanja i bilo koje druge pastoralne svećeničke zadaće za koju se traži kanonsko poslanje. Neki franjevci s popisa su se u međuvremenu pokorili. Među preostalih desetak, koji do danas prkose biskupiji, nalazi se i Kordić. ‘Budući da od 2001. ne potpada pod dušobrižničku jurisdikciju Biskupskog ordinarijata, on nema nikakva kanonskog odnosa s ovom ustanovom niti ova ustanova s njim’, odgovorili su nam iz Biskupskog ordinarijata Mostarsko-duvanjske biskupije.

Taj franjevac, u prijevodu, nema dozvolu od nadležnih tijela Katoličke crkve za obavljanje većine svećeničkih dužnosti. Unatoč tome, Kordić je provodio navedene zadaće, i to ne samo u matičnoj crkvi, gdje uz ranojutarnju misu godinama ispovijeda vjernike i propovijeda s oltara, nego i u drugim pojedinim crkvama na području iste biskupije.

Hercegovačka franjevačka provincija, koja ga je prijavila policiji tek nakon tekstova u Novostima, premda su na iste optužbe upozoreni prije gotovo deset godina, ključna je crkvena instanca za legitimiranje Kordićeve pozicije u crkvi. U sklopu redovnih premještaja franjevaca, pod paskom aktualnog provincijala Miljenka Šteke, koji je 2013. odabran za predsjednika Unije franjevačkih provincijala Europe, Kordić je naveden kao jedan od tri svećenika u Župi Krista Kralja. Za vrijeme njegova prethodnika Ivana Sesara, stručnjaka za crkveno pravo koji je u međuvremenu postao generalni definitor za slavenske konferencije Franjevačkog reda s talijanskom adresom, Kordić je u praksi provodio sve opisane svećeničke ovlasti.

Kao franjevac na službi u Čitluku nalazio se i na popisu Hercegovačke franjevačke provincije iz 2010. godine, svega nekoliko mjeseci prije nego što je biskup Ratko Perić obavijestio tadašnjeg provincijala Sesara o pismu u kojem se fra Kornelija optužuje da je bludničio nad djevojčicama u domu koji je suosnovao sa sestrama Kornelijom i Josipom Kordić.

Kad smo prošloga mjeseca u prvom telefonskom razgovoru sa Sesarom pitali za pismo, odgovorio je da se ne sjeća je li mu ga biskup Perić ikada dao. ‘Poznavajući njegovu komunikaciju mislim da mi ga nije dao. Znam da ga je spomenuo. Pismo je ionako bilo anonimno, i nije imalo pravnu težinu. Trebalo je biti potpisano’, odgovorio je Sesar. Unatoč tome, postupak je ipak pokrenut. U naknadnom odgovoru Sesar je objasnio da je saslušao Kordića. Stao je, međutim, na tome. Njegovo svjedočenje, u kojem je negirao optužbe, proslijedio je preko biskupije u Vatikan. Sesar se nakon toga ogradio od Kordićevih aktivnosti u domu, ističući kako ga nikada nije ovlastio za obavljanje bilo kakvih aktivnosti u toj instituciji, niti je tko od njega tražio dopuštenja. Kordić je, podsjećamo, tamo redovno propovijedao na misama i ispovijedao djecu. Minulog tjedna pitali smo Sesara da komentira Kordićev svećenički rad izvan dječjeg doma, u samoj crkvi i na drugim lokacijama. Na pismeni upit i nekoliko telefonskih poziva Sesar nije odgovorio. Pojašnjenje još čekamo i od njegova nasljednika, aktualnog provincijala Miljenka Šteke.

Pobijene ustaše bez suda na Križnome putu Kordić opisuje kao mučenike, čije je stradanje bilo sjeme ‘naše opstojnosti’, zbog čega ‘trebaju biti upisani u svijest i savjest svakog našeg čovjeka’

Gotovo cijelo razdoblje Kordićevog polustoljetnog službovanja unutar crkve obilježeno je zaštitom Hercegovačke franjevačke provincije naspram teških sankcija ili upozorenja koja su pristizala od nadležne biskupije i Svete Stolice. Počelo je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je bio jedan od predvodnika pobune protiv odluke nadležne biskupije i Vatikana da se dio franjevačkih župa podijeli s dijecezanskim svećenicima. Nakon što mu je biskup Petar Čule 1969. godine zbog neposluha oduzeo kanonsku misiju i ispovjednu jurisdikciju, baš kao i njegov aktualni nasljednik Ratko Perić, tadašnji provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Rufin Šilić stavio ga je pod svoju zaštitu, nazvavši biskupovu odluku ‘nenormalnom i nemoralnom’. Franjevac lišen crkvenih dužnosti počeo je još aktivnije zalaziti u zabranjene župe, gdje je držao mise, propovijedao i ispovijedao sve vjernike, iako je mogao ispovijedati samo teške bolesnike. Napismeno je odbio posluh biskupu i njegovoj odluci o zabrani kanonske misije, nakon čega je Čule uz podršku Vatikana donio odluku o njegovom otpuštanju iz dijeceze. Unatoč tome, njegovi nadređeni franjevci nisu ga odstranili iz biskupije. Vatikanska Kongregacija za nauk vjere zatražila je 1976. godine sankcioniranje trojice pobunjenih fratara, među njima i Kordića. Poslala je zahtjev da se poduzmu mjere u skladu s njihovim ‘vrlo teškim disciplinskim prekršajima’, koji ne isključuju njihovo ‘izbacivanje iz Reda ukoliko bi odbili pokoriti se sankcijama što ste ih odredili, a napose naređenju da napuste mostarsko-duvanjsku biskupiju’. Iako je poslan u Zagreb, ubrzo se vratio i do danas nastavio djelovati u istoj biskupiji pod navedenim okolnostima, uz blagoslov Hercegovačke franjevačke provincije.

Paralelno s aktualnim djelovanjem u crkvi, Kordić ne zapostavlja ni ‘svjetovni’ rad u javnosti. Prije nekoliko dana, na obljetnicu komemoracije u Bleiburgu, predstavio je knjigu ‘Moj Križni put’, u kojoj se nalaze sjećanja jednog mještana o poratnom zarobljeništvu, čovjeka koji je, riječima ovog franjevca, ostao ‘nepokolebljiv u uvjerenjima’. Pred pristojno popunjenom dvoranom, knjigu je predstavio uz predsjednika Ogranka Matice hrvatske Čitluk prof. Andriju Stojića i Zdravka Nikića, bivšeg člana HDZ-a BiH i nekadašnjeg urednika Hercegbosanske novinske agencije, koji je prošle godine bio voditelj predizborne propagande za desničarsku koaliciju Hrvatsko zajedništvo. Lokalna ispostava Matice hrvatske, čiji je Kordić istureni član, od devedesetih je godina sudjelovala u publiciranju nekoliko njegovih autorskih djela. Kao urednik objavio je i dva Matičina zbornika. Osim autorskog molitvenika koji je tiskan u devedesetim, kasnije je objavio knjigu o lokalnoj povijesti s krajnje desnom žrtvoslovnom interpretacijom Drugog svjetskog rata i poraća. ‘U svijesti našeg čovjeka – Hrvata, pa s tim i svakog Vioničana, rodilo se uvjerenje da je konačno došao čas da se stvori Hrvatska država, o kojoj su toliki i tolike sanjali kroz našu tešku i krvavu prošlost. Godine 1941. proglašena je NDH!’ piše Kordić u knjizi o Vionici, pa dodaje da su se mještani odreda, ‘kao i svi Hercegovci – Hrvati, odazvali pozivu nove hrvatske vlasti da brane tek uskrslu novu državu’. ‘Svi su je branili; svatko na svoj način. Stariji su ostali kod svojih kuća čuvajući svoje obitelji, a mlađi su se s puškom u ruci borili za novi život: svoju državu’, veli Kordić. Pobijene ustaše bez suda na Križnome putu Kordić opisuje kao mučenike, čije je stradanje bilo sjeme ‘naše opstojnosti’, zbog čega ‘trebaju biti upisani u svijest i savjest svakog našeg čovjeka’.

Ne čudi, stoga, da je taj franjevac od 2012. godine član Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk. Kao i u slučaju hrvatske verzije povjerenstva s gotovo identičnim nazivom, i ovo je osnovala politička vlast, lokalni općinski HDZ. Zadaća im je lociranje i komemoriranje ratnih i poratnih žrtava, od svećenika do ustaških vojnika. Neki iskazi koje je prikupljao Kordić nalaze se i u arhivu Povjerenstva za pripremu kauze mučenika, tijela koje je 2004. osnovala Uprava Provincije s ciljem da ubijeni franjevci iz Drugog svjetskog rata budu percipirani u skladu sa stavom ‘mnoštva vjernika koji ih već štuju kao mučenike’. Riječ je, među ostalim, o fratrima sa Širokog Brijega koje je bivši predsjednik Ivo Josipović nedavno okarakterizirao kao ‘dio legitimnog vojnog cilja’, ističući da ‘nisu bili ni civili, ni ratni zarobljenici, već borci na strani nacista i ustaša, prepoznatih kao najveće zlo u povijesti’. Zbog tih je komentara izazvao sablazan i oštre reakcije desnih kolumnista i povjesničara u Hrvatskoj i BiH.

Sablazan, međutim, ne izaziva prisustvo opisanog franjevca u javnosti, svega nekoliko tjedana nakon što ga je više bivših štićenica doma za djecu u Čitluku optužilo za seksualno zlostavljanje. Osim misnih svetkovina, u kojima i dalje sudjeluje, Kordić uz moralnu podršku Matice hrvatske na javnim događajima nastavlja njegovati imidž crkvenog intelektualca i promicatelja sjećanja na ‘mučenike’ koji su se ‘borili za svoju državu’. Policijska istraga na temelju optužbi bivših štićenica obiteljskog doma u vlasništvu obitelji Kordić i dalje se provodi.

1/2