>

novosti logo

Kultura Kultura

Probijanje Bloka

Zagrebački kustoski kolektiv Blok dobio je u Njemačkoj uglednu nagradu Zaklade Grundig za projekt ‘Problem umjetnosti kolektiva: slučaj Zemlja’, a o velikom međunarodnom uspjehu, društveno angažiranom radu u kulturi i novim planovima za Novosti govore članice Ivana Hanaček, Ana Kutleša i Vesna Vuković

Kustoski kolektiv BLOK primio je u Njemačkoj nagradu koja nosi ime umjetničkog para Grundig, a za svoj projekt ‘Problem umjetnosti kolektiva: slučaj Zemlja’. O tome, kao i o ostalim aktivnostima i planovima ovih autorica, razgovarali smo s Vesnom Vuković, Ivanom Hanaček i Anom Kultešom.

Od Vesne Vuković saznali smo da su Hans (1991. – 1958.) i Lea (1906. – 1977.) Grundig bili slikari i grafičari, angažirani na političkom i umjetničkom planu: ‘Naime, oboje su 1926. godine pristupili Komunističkoj partiji Njemačke (KPD), a bili su i suosnivači Udruženja revolucionarnih likovnih umjetnika 1928. godine. Udruženje je, kao i Komunistička partija, zabranjeno dolaskom Hitlera na vlast, nakon čega oboje provode vrijeme po zatvorima. Hans Grundig je kao politički zatvorenik bio u koncentracijskom logoru Sachenhausen od 1940. do 1944., dok je Lea uspjela emigrirati u Palestinu, gdje je nastavila političko djelovanje pridruživši se Komunističkoj partiji Palestine. Nakon završetka rata, oboje se vraćaju u Dresden, postaju članovi Partije socijalističkog jedinstva Njemačke, a Lea je ponovno aktivna i u umjetničkim udruženjima, bila je predsjednica Udruženja likovnih umjetnika i delegatkinja Kulturbunda u regionalnom parlamentu.’

Zanimala nas je reprezentacija sela i grada koju Zemljaši donose u svoju likovnost, ali i njihovo djelovanje na terenu, u predgrađima Zagreba, u sindikatima i među seoskim proletarijatom – govori Ivana Hanaček

Nagradu i zakladu ustanovila je Lea, nakon muževljeve smrti 1972. godine i povezala je s univerzitetom u Greifswaldu. No nakon pada Berlinskog zida ostavština ovih umjetnika, pa onda i nagrada i zaklada, našli su se u nemilosti, tako da je nagrada 1996. i ukinuta uz obrazloženje da se ‘više ne može odgovoriti izvornim zahtjevima osnivača nagrade’ i da je Lea Grundig kao dugogodišnja funkcionerka i predsjednica Udruženja likovnih umjetnika DDR-a kao ‘podržavatelj države’ postala nepodobnom da bi se po njoj zvala neka nagrada u ‘ujedinjenoj Njemačkoj’. No 2011. nagradu je preuzela i ponovno oživjela Zaklada Rosa Luxemburg, pa se ona sada ponovno dodjeljuje. Ista zaklada dijelom i financira neke od projekata BLOK-a. No s obzirom na to da se nagrada dodjeljuje po logici tematike koju su začeli još Grundigovi, a to je bila socijalna tematika u umjetničkim djelima, ali i izrada propagandnih materijala za KPD, angažman i uloga u umjetničkim organizacijama, a analogne teme naglašeno su prisutne i u istraživanjima BLOK-a o Udruženju umjetnika Zemlja, ovo umrežavanje možemo shvatiti i kao međusobnu pomoć i solidarnost da se ciljevi ovakvih veza umjetnosti i politike otvoreno obznane.

‘Nagrada je međunarodna’, kaže Vesna Vuković, ‘a dodjeljuje se u trima područjima: za umjetnička dostignuća, za povjesničarsko-umjetnički rad i za medijaciju umjetnosti, kako za muzejske prakse, tako i za one izvaninstitucionalne. Nastavno na biografije i opuse osnivača, kao i njezinu ulogu do ukidanja, nagrada se dodjeljuje politički angažiranim umjetnicima, kustosima i istraživačima, a posebno usmjerava na teme migracije, egzila i otpora u suvremenoj umjetničkoj praksi te na proletersko-revolucionarnu umjetnost, verizam i umjetnost egzila u kategoriji povijest umjetnosti i medijacija.’ Žiri je u svom objašnjenju razloga za nagradu istraživanju o grupi Zemlja istaknuo da ‘smatra osobito vrijednom ideju da se članove umjetničke grupe, njihove radove i njihovo djelovanje istraži metodama mrežne analize, da se istraživanje prezentira i vizualizira u tom ključu te tako dođe do uvida u pozicije i značaj pojedinih umjetnika, ali i njihove povezanosti sa širim društveno-političkim kontekstom. To otvara prostor da se iznova sagledaju postojeće povjesničarsko-umjetničke interpretacije, ali i postave nova istraživačka pitanja’.

O historijatu interesa za istraživanjem Udruženja umjetnika Zemlja Ivana Hanaček kaže: ‘Taj interes razvijao se još od 2014. godine, kada smo na poziv Sandre Križić Roban bile uredile 97. broj časopisa ‘Život umjetnosti’, dvogodišnjaka u izdanju Instituta za povijest umjetnosti. Broj smo posvetili odnosu umjetnosti i društvenih pokreta. Konkretno, u fokusu su nam bile kontradikcije u suvremenoj proizvodnji angažirane umjetničke prakse, koja zagovara radikalne pozicije, ali ne dovodi u pitanje instituciju umjetnosti i ne radi ništa što bi dovelo u pitanje njezinu autonomiju. Tom smo se prilikom osvrnule unazad, na razdoblje između dva svjetska rata i tada cvjetajući fenomen umjetničkog udruživanja, kada se na valu Oktobra i pod pritiskom rastućeg fašizma angažman umjetnika, pa tako i potreba za organiziranjem, shvaćao posve drugačije nego danas. Za časopis smo odabrale manifeste i deklaracije raznih udruženja umjetnika poput Deklaracije AkhRR (Udruženje umjetnika revolucionarne Rusije), Deklaraciju Udruženja umjetničkog rada Oktobar, esej Diega Rivere i Emoryja Douglasa, Manifest Rotte Grupe, Manifest Udruženja revolucionarnih likovnih umjetnika Njemačke… Među njima se našao i intrigantan Manifest Udruženja umjetnika Zemlja iz 1929. godine. Kažem intrigantan jer je izuzetno odudarao od maločas spomenutih dokumenata. Zemljaški Manifest je kraći, manje eksplicitan i više poetičan.’

To je bila motivacijska početna točka. Interes za istraživanje financijski je podržala Zaklada Rosa Luxemburg, surađivao je povjesničar Nikola Vukobratović, a taman kada su kopanja po arhivima donijela plodove, projektna sredstva su presušila. ‘No to nas nije spriječilo da nastavimo svoje istraživanje i rad na izložbama ‘Problem umjetnosti kolektiva: slučaj Zemlja’. U tome su nas podržali kolege Emil Jurcan, Ana Dana Beroš i Alma Trauber, hvala im na tome’, prisjeća se Ivana.

Inspiracija za novopokrenuti Muzej susjedstva Trešnjevka je povijest kvarta od prvih slamova i stasanja radničkog pokreta, preko socijalističke industrijalizacije i urbanizacije do restauracije kapitalizma – kaže Ana Kutleša

O tome što je značio fokus na kolektivitet, Hanaček kaže da je on shvaćen dvostruko, i kao funkcioniranje angažiranih umjetnika unutar umjetničkog kolektiva, a zatim i unutar društva: ‘To je podrazumijevalo otvaranje niza istraživačkih pitanja poput: kako je funkcionirao kolektiv Zemlja, zašto i u kojim okolnostima pojedinci izlaze iz udruženja, kako su se pojedini umjetnici pozicionirali prema Harkovskoj konferenciji, a kako prema eseju ‘Podravski motivi’, koja je veza Cesarca i Zemljaša? I što je još intrigantnije, da li su i kako pojedini Zemljaši bili povezani s Komunističkom partijom koja tada djeluje u ilegali? Zanimala nas je i reprezentacija sela i grada koju donose u svoju likovnost, ali i njihovo djelovanje na terenu, u predgrađima Zagreba, u sindikatima i među seoskim proletarijatom koje je poslužilo kao poluga za promjenu proizvodnog, distribucijskog i recepcijskog aparata umjetnosti. Zakopale smo se u arhive gdje smo pronašle niz nikada ranije obrađenih dokumenata koji su nam bili dragocjeni za istraživanje.’

Kojim još projektima i u kakvom kontekstu se bavi kolektiv BLOK, pitali smo Anu Kutlešu. ‘Iako smo u kulturnim krugovima, ali i među širom publikom, poznati po društveno angažiranim umjetničkim intervencijama u javnom prostoru, posljednjih smo se godina odmakli od tog tipa produkcije, prije svega uslijed zamora zbog rada u sve lošijim uvjetima. No doselivši se na Trešnjevku, ipak nam je bilo bitno ostvariti prisustvo i na taj način. Stoga smo od 2015. do 2018. proizveli više kvartovskih projekata. O njima, kao i šire o temi stanovanju koja nam je bila okosnica, može se čitati u katalogu magazinskog tipa ‘Umjetnici za kvart – Umjetnost i stambeno pitanje’, dostupnom u trešnjevačkim knjižnicama.’

Cijeli taj projekt realiziran je s puno besplatnog rada ili, kako kaže Ana, ‘prikupljajući mrvice na redovnim natječajima Ministarstva kulture i Grada Zagreba’. Istovremeno, isto to Ministarstvo raspisalo je lani natječaj ‘Kultura u centru’ kako bi raspodijelilo, za naše uvjete, velika sredstva Europskog socijalnog fonda. Ispalo je da je riječ o fondu koji ne trpi prilagodbu postojećih projekata, ma koliko oni bili kvalitetni, uhodani i već prožeti konceptima koji se traže, poput participacije, demokratizacije kulture, suradnje između javnog sektora i građanstva. I tako je ovaj natječaj grupu BLOK odveo u novom pravcu, prema projektu koji su nazvale ‘Muzej susjedstva Trešnjevka – izgradnja odozdo’. Otkuda jednoj projektnoj kustoskoj grupi ambicija da zasniva muzej, pitali smo Anu Kutlešu. Sadržajno, kaže, ‘riječ je o muzeološko-kvartovskom eksperimentu, kojemu je inspiracija prije svega povijest Trešnjevke, od prvih slamova i stasanja radničkog pokreta, preko godina socijalističke industrijalizacije i urbanizacije, do restauracije kapitalizma koja je od ovog kvarta napravila postmoderni kolaž mizerne kvalitete života. Zanima nas kako bi se tragovi ove povijesti mogli sačuvati, a onda i iskoristiti za revalorizaciju nasljeđa radničke borbe, socijalističkog projekta i naposljetku za kritički odnos prema kvartu kakav imamo danas’. No kako to izvesti, umrežavanjem s kime, stvaranjem fundusa materijalnih predmeta ili na koji način? ‘Zajedno s partnerima, Tehničkim muzejom Nikole Tesle, udrugama baziranim na Trešnjevci Centar za mirovne studije i K-Zona i udrugom SF:ius koja se bavi memorijalnim praksama, radimo na modelu, tj. načelima i metodama koje bi trebale biti temelj jednog ovakvog muzeja. Također, istražujemo i bilježimo artefakte i priče. Na kraju projekta predstavit ćemo web-site s virtualnom bazom predmeta, koji će zasad biti samo fotografirani’, kaže Ana Kutleša. Naime, ‘pravog’ muzeja još uvijek nema, a hoće li ga ikad biti, veliko je pitanje. Odgovor ne ovisi samo o posvećenosti autorica i sposobnosti da u sinergiji sa stanovnicima postave dobre temelje, nego mnogo više o političkoj volji lokalne i nacionalne vlasti koji bi bili ključni partneri u osiguravanju sredstava za daljnji rad.

‘Za razliku od Muzeja susjedstva koji je, koliko god je i metodološki i tematski tipično BLOK-ovski, ipak odgovor na specifičan natječaj, ‘Politička škola za umjetnike i sve zainteresirane’ izraz je naše višegodišnje potrebe da pokrenemo program političke (samo)edukacije’, nastavlja Ana Kutleša. Za kolektiv BLOK karakteristično je da ne bježi od politizacije, a umjetnost promatra s obzirom na materijalne uvjete i ideološki kontekst. To ih čini drugačijima i ‘pomalo usamljenima’ u umjetničkom polju, u kojemu dominira ideja o autonomiji umjetnosti i njezinoj izvanideološkoj poziciji. ‘Da to nije slučajno tako, i da je ideologija poput vraga, uči se na našoj Političkoj školi’, kaže Ana. Upoznavanje s kritikom kapitalizma, kao i s osnovnim konceptima socijalizma kao njegove alternative, čini kurikulum ove škole. Od prve generacije 2016. do danas prijava ima sve više, a školu je prošlo stotinjak polaznika. Program podržava Zaklada Rosa Luxemburg za Jugoistočnu Europu, a u okviru škole pokrenuta je i biblioteka ‘Tendencija’. Nakon lanjskog prvog prijevoda Johna Bergera u nas, u pripremi je izbor tekstova britanskog umjetnika i socijalista Williama Morrisa.

1/2