Više od dvije stotine ljudi okupljenih u Marš solidarnosti Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ) protekle subote šetalo se Trešnjevkom. Tom su prigodom imali priliku upoznati ovaj zagrebački kvart i njegovu strukturu kroz različite aspekte - od samog nastanka Trešnjevke u drugoj polovici 19. stoljeća, do njene prepoznatljivosti u gradskom tkivu Zagreba kroz ljude, industriju i važne historijske događaje.

Duga kolona antifašista krenula je od Zapadnog kolodvora, odnosno s mjesta ispod kojeg se prema jugu prostire Trešnjevka, a koji je na neki način uvjetovao nastanak ovog kvarta.

- Gradnjom zgrade kolodvora 1862. godine u ovaj dio Zagreba se brzo premjestila industrija. Prvo je nastala Magazinska ulica, u kojoj su bile zgrade skladišta, a spontano su zatim nastajala i radnička naselja – objašnjeno je tokom marša.

Zbog pruge nije bilo jednostavno ući u ovaj kvart, pa je kolona uz muziku s razglasa i antifašističkim zastavama do idućeg punkta hodala duž Jagićeve ulice, sve dok pruga nije dozvolila da se skrene u Adžijinu, gdje su se okupljeni zadržali kod poznatog kafića Mrzla piva.

- U vrijeme dok je Trešnjevka bila periferija, gradile su se u njoj kuće koje su bile namijenjene da budu krčme, tako je nastala i birtija Mrzla piva. Nasuprot nje se nalazi kuća narodnog heroja Slavka Komara, koji je umro prije dvije godine, a koji je kao zagrebački ilegalac organizirao akciju 'Botanički vrt’. Njegov otac u toj je kući iznajmljivao sobe radnicima koji su na Trešnjevku dolazili u potrazi za poslom. Bilo je to iznimno prometno mjesto. Inače, kod obližnje pruge u to vrijeme nalazile su se i tri trešnje, po kojima je Trešnjevka dobila ime. Također, romantično je i to što se ispred Mrzle pive tada nalazio i jedan kesten, koji je bio značajan za stanovnike koji su tu prolazili - rečeno je na jednoj od prvih postaja rute.

Nedaleko u istoj ulici, na mjestu nekadašnje Tvornice svile Bubara, povorka je upoznata i s nekadašnjim skvotom, koji je djelovao godinu dana u prostoru nekoliko tvorničkih zgrada koje su sada spaljene.

- Prostor je skvotiran krajem 1998. godine. Bio je to velik prostor koji nikog drugog nije zanimao jer je tvornica već bila pokradena. Kao skvoteri, tada smo bili jako aktivni kroz Antifašistički front, koji je bio poznat policiji, pa smo imali problema. Potrebe za okupljanjem i druženjem ljudi tada su bile velike jer takvih prostora u gradu nije bilo. Mnogi su se bojali i čestih napada skinheada, kojima je tadašnja klima u gradu pogodovala. Stvorio se ogroman sukob, koji je urodio time da je policija radila ogroman pritisak na nas, po noći su nas maltretirali i izbacivali. Na jedan koncert stiglo nam je više od hiljadu ljudi, no policija je dovela interventnu jedinicu. Zbog stalnih sukobljavanja, nažalost, tako nismo uspjeli ostvariti ništa od planiranih programa. Na kraju, sedmero nas koji smo ostali cijelu noć braniti skvot, uspjeli smo zbrisati i bili smo sretni što je sve završilo bez smrtnih posljedica - rekli su Davor i Robi, svjedoci toga vremena.

Idući punkt obilaska Trešnjevke bio je također u Adžijinoj ulici, ali nešto dalje, ispred nekadašnjeg polazišta Samoborčeka. Sa značajem ovog simbola kvarta, okupljene, među kojima su bili i splitski i šibenski mladi antifašisti, upoznala je jedna od članica MAZ-a

- Vlak koji je vozio uskotračnom željeznicom pušten je u promet do Samobora u januaru 1901. godine, a u 50-im godinama počeo je voziti sve do Bregane. Do tada su Samoborček vukle parne lokomotive, a onda su izgrađeni dizelski motorni vlakovi poznati kao ‘srebrne strijele’, čiji su glavni dijelovi bili od aluminija. Vlak Samoborček vozio je sve do kraja 1979. godine.

Na istoj lokaciji, u parku kod Adžijine ulice, nalazi se i spomenik NOB-u, podignut 1953. godine u slavu 49 palih boraca i borkinja s područja Trešnjevke.

- Spomenik posebno nervira neofašiste zbog dvije crvene zvijezde koje ga krase. Zbog toga ga često unište. Na njemu je, između ostalih, i ime narodnog heroja Josipa Jože Vlahovića, koji je bio trešnjevačko dijete, radnik, sindikalist i skojevac. Bio je dobar drug heroja Rade Končara, s kojim je radio na Trešnjevci. Na početku rata Joža Vlahović bio je mobiliziran u domobrane, što je u dogovoru s Partijom prihvatio te je kao ilegalac uspješno komunicirao s domobranima antifašističke provenijencije, pa su uspjeli sakupiti puno oružja. Iako je bio barem 10 puta hapšen od 1932. do 1940.  godine, koban je bio kolovoz 1941. kada su ga ustaše uhapsile i u rujnu strijeljale u Rakovom Potoku – kazao je član MAZ-a i dodao kako na spomeniku nema imena Kate Dumbović, narodne heroine poznate kao Trešnjevačka mamica.

- Heroina Dumbović obilježila je Trešnjevku iako nije rođena u Zagrebu. S 20 godina pobjegla je od muža zlostavljača i došla u ovaj kvart, gdje je upoznala životnog druga Matiju Dumbovića. Postala je neumorna sindikalna aktivistkinja i svi su je nazivali majkom jer su kod nje uvijek mogli naći hranu i smještaj. Kada su se žandari sukobili s radnicima u Kranjčevićevoj ulici, ona je preskočila ogradu i skidala letve s nje te ih dodavala radnicima. Na početku rata Kata i njen muž odvedeni su u zatvor, ona je nakon mučenja oslobođena, a on je završio u Kerestincu. Kata je poginula u neuspješnom pokušaju oslobađanja zatvorenika iz Kerestinca, a njen muž je kasnije ubijen u Jasenovcu. Čudno je kako je Kata Dumbović izgubila svoju ulicu u Zagrebu, jer je ona potom nazvana po drugom narodnom heroju Božidaru Adžiji.

Edukacijsko-revolucionarna šetnja Trešnjevkom nastavljena je na Novoj cesti gdje se nalazila tekstilna tvornica Vesna, jedna od nekadašnjih brojnih industrijskih pogona.

- Trešnjevka je bila jedna od najrazvijenijih industrijaliziranih općina u Jugoslaviji s tvornicama poput Končara i Tesle, kao i Industrogradnje i Vijadukta, a osim Vesne, radila je i tvornica tekstila Suvremena žena. Te dvije tvornice proizvodile su uglavnom za izvoz, a propast su doživjele ulaskom u novo stoljeće. Suvremena žena prestala je s radom 1999. godine, a Vesna, tvornica koja je pokrenuta 7. maja 1955. godine, ugašena je 2003. godine, kad je otišla u stečaj nakon što ju je privatizirao tajkun Josip Gucić. Vesna je na svom vrhuncu sredinom 80-ih godina zapošljavala oko hiljadu radnica i radnika, a imala je i 11 svojih trgovina. Imala je i radničke savjete, restorane društvene prehrane, izobrazbu radnika. Današnji izgled Vesne je posljedica ofanzive na sve atraktivne lokacije na kojima je smještena industrija u Zagrebu, kao što su Tvornica duhana u Jagićevoj ulici i Kamensko na Trgu Francuske Republike. Nažalost, i Vesni i Kamenskom je presudio manje-više isti građevinski lobi – rečeno je tokom marša.

Nedaleko, u Kranjčevićevoj ulici nalazi se stadion koji postoji još od davne 1910. godine, a o njemu je pričao jedan od navijača.

- Stadion NK Zagreb građen je do 1921. godine kao igralište HŠK-a Concordia, koji je ugašen 1945. godine. Nakon toga, stadion je preuzelo Fiskulturno društvo Zagreb. Iako je njegova osnovna namjena održavanje nogometnih utakmica, na njemu se nalazi i biciklistička staza za utrke. Zanimljivo je da se na stadionu dvaput dogodio požar, 1946. i 1978. godine. Sadašnja uprava dopušta da stadion trune. Snažan je lobi unutar NK Zagreba, pa navijači Bijeli anđeli takvo što više ne žele trpjeti. Naše rad skraćeno čine - tribina, direktna akcija, direktna demokracija, antifašizam, pjesma i pirotehnika. Idući plan Bijelih anđela je održavanje osnivačke skupštine novog kluba 1. prosinca, na koji ćemo prebaciti sve naše aktivnosti. Pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže.

Put je kolonu doveo i do nekadašnjeg Trga Oktobarske revolucije, sadašnjeg Trešnjevačkog trga, kod montažne zgrade u kojoj je smješten Konzum. Nekoć je ta lokacija bila poznata po robnoj kući Nama. Ispred tog narodnog magazina nalazila se i kultna restauracija Dvije lipe, u Trakošćanskoj ulici.

- Trešnjevački trg, koji ni danas nema obrise pravog trga, počeo se divlje razvijati u dvadesetim i tridesetim godina prošlog stoljeća, kad su tamo tekla dva potoka, Jelenovac i Kuniščak. Trešnjevački plac se nakon prvotnih prodaja na divlje počeo razvijati te je 1930. godine postao dio Tržnica grada Zagreba i zvao se Pod črešnjom. U toj montažnoj zgradi u kojoj se danas nalazi Konzum, otvorena je 1960. godine prva robna kuća na Trešnjevci, nakon čega su otvorene one na Remizi, Knežiji i Srednjacima. Nama na Trešnjevci nije nimalo zaostajala za svojim sjedištem u Ilici - na prizemlju su bile živežne namirnice, na prvom katu mješovita roba, odjeća obuća. Preko puta se nalazi i poznata zgrada uglovnica u kojoj je od 50-ih bila kultna birtija i restoran Dvije lipe. Ugašena je 2005. godine, i danas se u njoj, nažalost, nalazi automat klub. Nekoć se u Dvije lipe okupljalo šaroliko društvo – kumice i prekupci s placa, đaci, studenti, pjesnici. Smatra se da ju je Tin Ujević, dok je živio u Selskoj, opjevao stihom: ‘Strasnim mirisom lipa draga veče zove…’ - kazala je jedna od članica MAZ-a.

U Gotalovečkoj ulici, kod broja 8 Srećko Pulig, novinar 'Novosti', pričao je o kućici u kojoj je proveo djetinjstvo, a u sklopu koje je na početku Drugog svjetskog rata bila organizirana ilegalna štamparija.

- Rade Končar s drugovima je 1939. godine iznajmio kućicu na Trešnjevci u koju je uselio radničku porodicu Prpić, a koja je bila paravan za rad ilegalne štamparije. U dvorištu su intenzivnim radom u desetak dana iskopali zemunicu, te su u toj jami dubokoj 4x5 metara, štampani ‘Proleter’, list CK KPJ-u, te leci i brošure. Štamparija je funkcionirala dvije godine, sve dok nije otkrivena. Sjećam se spomen table koja se nalazila na kućici, kao i običaja koji su trajali do 60-ih godina. Tada su se na državne praznike organizirano posjećivale table i na njih postavljali karanfili - prisjetio se Pulig.

Neumorna kolona prošla je i naseljem Prve hrvatske štedionice, koje je smješteno između Selske, Ozaljske i Trakošćanske ulice te Samoborčekove pruge. Putem, u obližnjoj Čakovečkoj ulici, kolona se prisjetila poznatih pisaca i pjesnika koji su na Trešnjevci živjeli i stvarali, poput Ivana Slamniga, Ivana Raosa, Antun Šoljana, koji je tu napisao roman ‘Kratki izlet’, kao i Josipa Pupačića, Milivoja Slavičeka te prevoditelja Josip Sabaka.

U parku tog naselja, u Zorkovačkoj ulici, odrecitirana je pjesma koju je Milivoj Slaviček, rođeni Trešnjevčanin, napisao još 1958. godine:

Vrijeme je da se događa napokon Čovjek…

da se događaju njegova težnja i duh

da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost

Vrijeme je da se događa ljubav

da se događa Putovanje

da se događa srž…

Naselje Prve hrvatske štedionice prvo je planirano zagrebačko naselje koje je građeno od 1935. godine do Drugog svjetskog rata, a potom nastavljeno 70-ih godina. Riječ je o nizu obiteljskih kuća, širokih svega šest metara. Umjesto vrta, uz svaki objekt izgrađen je golemi zeleni javni prostor s dječjim igralištem. Divan je to primjer urbanizacije koji je nastao u vrijeme kad je Trešnjevka bila zaposjednuta divljom gradnjom.

Jedna od zadnjih stanica marša bila je Okićka ulica i nekadašnje Kino Triglav.

- Osnovano 1941. godine, kino je nakon rata dobilo naziv Triglav, kada je bio trend nazivati kina po planinama (Mosor, Kozara). U 90-ima je kino preimenovano u Patria, ime koje je nosilo i za vrijeme NDH. Kad je igrao neki hit film, red posjetioca znao se protezati sve do Ozaljske, bivše Končareve ulice. Bilo je to živo, kvartovsko mjesto. Kino je zatvoreno 1999. godine, poput drugih malih kina u Zagrebu. Na Trešnjevci su postojala još dva kina, Buhara na Novoj cesti, koje je naziv dobilo zbog neurednih, pomičnih stolaca i slobodnog pušenja u dvorani, te Kino Končar, koje je egzistiralo u sklopu istoimene tvornice. Projekcije su se održavale u dvorani foto kino kluba radnika Končara – objašnjeno je na maršu.

Sudionici su naposljetku došli do Parka Stara Trešnjevka, koji je nekoć nosio ime heroja Veljka Vlahovića. Tamo, u Centu za kulturu Trešnjevka, umorne i promrzle sudionike marša dočekale su porcije graha. Nakon odmora, održana je i tribina na kojoj su o povezanosti njihovog rada s Trešnjevkom govorili Vedran Gračan, skvoter i aktivist, Ivan Butorac, predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever te Iva Zenzerović iz Centra za mirovne studije. Na kraju, u muzičkom dijelu ovog antifa događanja, članice Zbora pulske zadruge Praksa, prisutne su zadivile izvedbom poznatih crvenih hitova poput ‘Bella ciao’, ‘Konjuh planinom’ i ‘Mitraljeza’.