Marić
Prema jednoj teoriji, Andrej Plenković vodi vladu. Dobro, Vladu Republike Hrvatske, države koju nitko pri zdravoj pameti ne smatra ni prosperitetnom ni pravednom, dobro, vodi i vladu Hrvatske demokratske zajednice, stranke koju nitko razuman neće poistovjetiti s poštenjem i čestitošću, ali Andrej Plenković trenutno prima plaću kao premijer. Predsjednik vlade. A onda se ispostavi da to što Plenković vodi više podsjeća na klub izgrednika nego na vladu bilo čega. Ovoga je tjedna u prvi plan iskočio Goran Marić, čiju se političku ambiciju nastojalo utažiti osnivanjem Ministarstva državne imovine. Ispostavilo se da njegov sin u Zagrebu živi u stanu Veslačke nekretnine, tvrtke kćeri Šted-investa u kojem je Marić bio direktor od 2005. do 2008. godine, kada je otišao u Sabor kao HDZ-ov zastupnik. No to je prvi dio priče. Šted-invest, čitamo dalje po novinama i portalima, na internetu oglašava prodaju stana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici koji je kupio od tvrtke Scientia čiji su vlasnici bili sin i supruga ministra Marića. U ožujku 2013. godine Marićeva je supruga tvrtku prebacila na sina, a on, sedam mjeseci kasnije, na Zvonka Šarića. Šarić stan prodaje Šted-investu, koji ga se sada želi riješiti. Ima toga još, posebno zabavan dio otkriva da je firma Marićeve familije stan kupila od splitskog franjevca Željka Tolića, ali nećemo pretjerivati s detaljima. Inače, Marić je od Šarića kupio i vikendicu u Živogošću koja je proljetos nakratko zabljesnula u medijima kada je otkriven jaz između njezine realne i deklarirane vrijednosti.
Više puta smo Plenkovića zamišljali kao premijera neke idealne države gdje se pridržavanje propisa smatra vrlinom, a njihovo kršenje ozbiljno diskvalificira dužnosnike. I svaki put smo zaključili da bi taj imaginarni premijer zamišljene države odavno smijenio Žalac, Krstičevića, Božinovića, Marića, Kuščevića… Sada pak zaključujemo kako bi mu, kada je odustao od mijenjanja pobrojanih – a i većine ostalih – bilo koliko-toliko časno smijeniti sebe. Što bi vjerojatno i učinio da može pronaći barem približno jednako neodgovoran, a dobro plaćen posao.
Plenković
Na primjer u tijelima Evropske unije. Zadnji izbori za Evropski parlament nisu dali uvjerljivu prednost nijednoj političkoj grupaciji. I počeli su zamorni dogovori o čelnim ljudima Unijinih institucija, u jednom se trenutku pojavila informacija kako su njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Emmanuel Macron, španjolski premijer Pedro Sanchez i nizozemski premijer Mark Rutte dogovorili izbor socijalista Fransa Timmermansa za predsjednika Europske komisije, ali su se tome oštro suprotstavile članice Višegradske skupine. Pridružio im se i Plenković, i to neočekivano, kako tvrde upućeni. Kao, on se vidio na tom mjestu, a i Timmermans ne kotira baš najbolje kod vlada koje nije briga za vladavinu prava. Protivljenje Timmermansu ozlovoljilo je dio evropskih moćnika, nagađa se da je Macron mislio upravo na Plenkovića kada je neimenovanim akterima predbacio da su zbog ‘osobnih ambicija’ opstruirali dogovor. Na koncu je Ursula von der Leyen, njemačka ministrica obrane, predložena za predsjednicu Europske komisije, što Europski parlament treba potvrditi. A Plenković se vraća doma, brinuti se o Mariću, Kuščeviću i ostalim živopisnim političkim grlima iz matičnog stada.
Brkić
Nastavimo u HDZ-ovskom tonu: Milijan Brkić, drugi čovjek vladajuće stranke i državnog parlamenta, izjavio je da ne očekuje podizanje optužnice nakon što je dvadesetak minuta odgovarao na pitanja osječkog Općinskog državnog odvjetništva. Osim toga, novinarima je još ponudio nekoliko načelnih i ne baš sadržajnih opaski o tajnosti postupka. Brkića, brata mu Jozu, Franju Vargu i Blaža Curića USKOK sumnjiči za kazneno djelo neovlaštenog presretanja računalnih podataka, ‘odnosno poticanja na to kazneno djelo i pomaganje u njemu’, čitamo u prijestolničkoj štampi. Isti nas izvor i dodatno informira o sumnji nadležnih da su spomenuti od lipnja 2015. do rujna 2018. godine pratili komunikaciju četiri žene od 31 do 49 godina.
Divljanje
Vijest o sreći kakvu NATO može priuštiti stiže iz Zadra, kamo su britanski vojnici stigli na odmor iz Udbine, gdje su sudjelovali u međunarodnoj vojnoj vježbi. Ne znamo koliko su uspješno vježbali, no poznato nam je da su se u Zadru proslavili sudjelovanjem u dvadesetak izgreda – od uriniranja po ulicama, preko divljanja po kafićima, do nasrtljiva ponašanja prema djevojkama. Britansko veleposlanstvo najavilo je pokretanje istrage, a na novinarsku znatiželju uzvratilo je tekstom u kojem spominje visoke standarde britanske vojske. Zadrani o tome mogu još detaljnije.
Todorići
Konzultanti zaduženi za detaljnu analizu Agrokora zapazili su postojanje triju offshore tvrtki s Britanskih Djevičanskih otoka čiji su vlasnici nepoznati, ali im je poslovni cilj bio itekako neobičan – one, spomenute tvrtke, snosile su dobar dio privatnih troškova Ivice Todorića, bivšeg vlasnika Agrokora te njegove supruge i djece – točnije, čak 8,8 milijuna švicarskih franaka u razdoblju od 2007. do 2016. godine. Nama najzanimljiviji dio ove priče tek slijedi: pročitali smo je na stranicama jednih od novina koje su na svaku sumnju u Todorića godinama uzvraćale neumjerenim odama. Baš kao što sada nesretno čitateljstvo zasipaju detaljima iz istrage. Je, spomenuli smo to više puta, ali jednostavno je neodoljivo.
Izvor
Za kraj, humor. U javnosti se oglasio Visoki Izvor iz ureda Kolinde Grabar-Kitarović i objavio da će ona sigurno ići u utrku za drugi mandat, ali ne žuri s kandidaturom jer se želi posvetiti – državničkim poslovima. Dobar, a? Nastave li Visoki Izvor i KGK u sličnom stilu, Mujo i Haso trebali bi se zabrinuti za posao.
