>

novosti logo

Kronika Kronika

Rat oko poticaja

Sporost državne administracije uzrokuje sukobe između vlasnika zemljišta u Lici: Zakonske izmjene za brži upis u ARKOD, nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, kao preduvjet za ostvarivanje poljoprivrednih poticaja, pogoršale su stanje pa je jednoj obitelji dopušteno da upiše 900 hektara zemlje bez znanja vlasnika

Osjećaj straha i neizvjesnosti uslijed učestalih prijetnji i fizičkih napada na kućnom pragu ispunjava svakodnevnicu malobrojnih stanovnika naselja oko Krbavskog polja i Udbine, nacionalno mješovite sredine koja je u poraću uspjela nadići sukobe devedesetih i okrenuti se boljoj zajedničkoj budućnosti. Nažalost, borbu za bolje sutra svima im remeti mnogobrojna obitelj Amić iz Perušića, čija stoka – konji, krave i ovce – bez ikakvog nadzora luta krbavskim poljima i njihovim poljoprivrednim zemljištima, čineći štetu usjevima i pašnjacima. Pored svega, Amići se ne libe ni grubih nasrtaja na tamošnje ljude. Posljednji takav napad desio se u selu Široka Kula, kada su fizički nasrnuli na Miloša Brakusa.

Bit će velikih problema. Govorimo o ljudima koji neće više moći kositi svoje livade i obrađivati svoju zemlju – Josip Seuček

Ti problemi u udbinskom kraju nisu od jučer, a posljedice njihova nerješavanja više su nego očite, pa su radi uplašenosti, nepovjerenja i razočaranja u sustav mnogi odustali od obrađivanja svojih polja i stočarstva, čime su bar u nekoj mjeri osiguravali egzistencijalne potrebe. Dosadašnju napetost između obitelji Amić i ostalih dodatno bi mogle pogoršati posljednje zakonske izmjene kojima se pokušavalo izići ususret stočarima i poljoprivrednicima kako bi im se omogućio brži upis u ARKOD, nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, a što je preduvjet za ostvarivanje poljoprivrednih poticaja. Naime, Amići su iskoristili te zakonske odredbe, pa u ARKOD upisali čak devet stotina hektara poljoprivrednog zemljišta i to unatoč tome što čelnici nadležne općine, Udbine, kažu da pritom nisu imali suglasnost stvarnih vlasnika tih čestica. Budući da se bliži prva ovogodišnja kosidba, općinske su vlasti, s namjerom da se izbjegne eskalacija sukoba s ovom obitelji, o dugotrajnom problemu po tko zna koji put obavijestile nadležne institucije, ali i sve one za koje procjenjuju da imaju utjecaj da spriječe nastavak zlostavljanja onih koji se samo žele posvetiti svakodnevnom radu i životu. Tako su kontaktirane brojne ‘adrese’ u cijeloj županiji, ali i u Zagrebu.

- Bit će velikih problema. Govorimo o ljudima koji neće više moći kositi svoje livade i obrađivati svoju zemlju. Oni manje upućeni u ovaj problem zasigurno bi kazali kako je nemoguće da jedna obitelj toliko ugrožava sve ostale. Nažalost, situacija je sve gora i gora otkako je Amićima dopušteno da u ARKOD upišu 900 hektara, odnosno u naravi nekoliko tisuća čestica poljoprivrednih površina i to bez znanja vlasnika. To su uglavnom izbjegli građani srpske nacionalnosti ili oni koji nisu znali da su svoju zemlju trebali upisati u taj nacionalni registar – kaže udbinski načelnik Josip Seuček, na dužnost izabran iz kvote HDZ-a, napominjući kako se nemili ‘slučaj’ rasteže već devet godina.

- Kao načelnik odgovorno tvrdim da pojedine institucije nisu htjele riješiti ovaj problem, a oni koji su i imali volje da to učine, nisu imali mogućnost. Ljudi već gaje sumnje da smo i mi u općini u nekakvom ‘dilu’ s obitelji Amić, ali uvjeravam ih da se mi jednako borimo za sve koji ovdje žele normalno živjeti, bez ugrožavanja susjeda i komšija. Sve smo nadležne više puta obavijestili o tome što se zbiva, no i dalje se bojimo što će se desiti kad započne kosidba i ostali intenzivniji radovi po livadama i pašnjacima. Kada dođe do fizičkog nasilja, kao što se već događalo i to na samim pragovima kuća, žrtve moraju same pokretati privatne tužbe, a zna se da je pravosuđe prilično sporo. Tu je još jedan problem: ljudi se boje osvete. Policija izlazi na teren svaki drugi-treći dan, pa je tako jedne godine to učinila čak 160 puta. Radi toga smo se prije dva tjedna sastali s mještanima, ali su se ljudi na tom sastanku bojali otvoreno iznositi svoje probleme – govori Seuček, dodajući kako navedena obitelj zasigurno ostvaruje nemalu korist na temelju upisa u ARKOD.

U našem selu više nitko ne ore, a neki ubiru milijunske poticaje. Ja posijem, njihovo blago uništi. I nikom ništa - kaže Zdravko Čorak

- Godišnje na temelju 900 upisanih hektara dobivaju oko tri milijuna kuna samo od poljoprivrednih poticaja, a gdje su još oni vezani uz broj grla konja, krava i ovaca. Sve to ide na štetu domaćih, koji uslijed straha i prijetnji odustaju od obrađivanja svoje zemlje. Nažalost, ispada da neki mogu raditi što hoće, jer za njih zakon kao da ne postoji. Naravno, svakome se može dogoditi da mu krava pobjegne, ali ne mogu cijela stada i krda domaćih životinja slobodno lutati, uništavajući pritom nekontrolirano sve pred sobom. Jedan je ovdašnji stočar tako bio platio pet tisuća kuna kazne zato što mu je krava pobjegla na tuđe polje; znači, nekoga se može kazniti i tako doskočiti problemu o kojem govorimo. Pravo je pitanje zašto se takve, zakonom propisane sankcije, ne primjenjuju i na one čija stoka već godinama drugima čini štetu i to po nekoliko ovdašnjih sela? – zanima udbinskog načelnika. Što na sve kaže obitelj koja je stanovnicima udbinskoga kraja priuštila toliko nevolja, pitamo Seučeka.

- Nedavno su htjeli upasti na sastanak Općinskog vijeća. Bili su dosta nervozni; kažu da žele normalno živjeti i da su na strani zakona, pa po njima ispada da se zapravo njih želi protjerati odavde. A mi doista nemamo ništa protiv nikoga tko živi normalno, drži se svoje livade, ograde ili dvorišta i ne ugrožava druge. Mnogi su ih mještani sami molili da od početka maja do kraja kosidbe ne puštaju svoje životinje na njihove livade i pašnjake. Amići su obećali uvažiti te molbe, ali njihova stoka i dalje harači pa su žrtve i dalje u nezavidnoj situaciji. Ne znam, naime, kako će nakon ionako duge i jake zime uspjeti ovog ljeta osigurati sijeno i hranu za svoja grla – kaže on.

Seučekov zamjenik, donačelnik Udbine iz redova SDSS-a, Milan Uzelac ponavlja kako se cijela priča negativno odražava na lokalno stanovništvo, posebice ono osjetljivo i nezaštićeno te staračke dobi.

- Ljudi su jako ogorčeni, razočarani i uplašeni. Naš se problem ne može lako riješiti. Ne znam tko stoji iza ovog nasilja. Na Krbavskom su polju uzurpirana vlasnička prava i sigurnost ljudi je ugrožena, a institucije ništa ne poduzimaju. Povrh svega, tu su brojni fizički napadi, neki s po život opasnim posljedicama. Ne vidimo izlaz i ne znam što reći krbavskom narodu: iscrpljeni smo, vidimo da nam nitko ne želi pomoći oko ovog problema i da smo prepušteni sami sebi – govori Uzelac, pa napominje da su općinske vlasti pokrenule postupak po kojem bi u ARKOD-a trebalo izbrisati one čestice za koje Amići nisu dobili suglasnost vlasnika.

- Mi smo u redovitom kontaktu s Agencijom za poljoprivredno zemljište, no potrebno je da joj se s priloženom osobnom iskaznicom, posjedovnim listom i potpisanom izjavom javi svaka osoba koja smatra da na svojoj čestici nije dala suglasnost za upis u ARKOD. Našim smo mještanima pokušavali pomoći tako što smo taj proces nastojali pojednostaviti i ubrati, jer je žalosno da neka baka koju nitko ništa nije pitao mora privatnom prijevozniku platiti najmanje dvjesto kuna da bi uopće došla do Gospića. Stupili smo u kontakt i s vlasnicima ovdašnjih čestica koji više ne žive u Hrvatskoj, no proces brisanja iz ARKOD-a je spor, a i proceduralno se ne odvija jednako prema svima: tako netko tuđu česticu može u registar upisati za pet minuta, a drugome je potrebno nekoliko tjedana da iz njega ispiše svoju – tumači donačelnik Udbine.

Dok se administrativne zavrzlame s upisom i ispisom čestica u ARKOD množe a građanima ove zemlje, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, ne jamči sigurnost i zaštita imovine pred nasilnicima, rijetki stanovnici opustjeloga krbavskog kraja iznose mišljenje o tome tko je za sve odgovoran.

Zdravko Čorak već nekoliko godina ne sadi žitarice i ne drži stoku u svojim štalama.

- Ovo nije rat oko poticaja, ovo je borba za našu egzistenciju i mir. U našem selu više nitko ne ore, a neki ubiru milijunske poticaje. Pet sam godina sijao žitarice, no nijedne ih nisam uspio požnjeti: ja posijem, njihovo blago uništi. I nikom ništa – kaže on.

- Amići su prošle godine ogradili zemlju, pritom ogradom opasujući i moju. I kako da ja sad pokosim svoju livadu? Pozovem policiju, a policajci kažu da su to su imovinsko-pravni odnosi: kakvi sad odnosi, pa ne dijelim se s bratom? Ta je obitelj zauzela moje, a ako im nešto kažemo, prijete da će nas tući, odsijeći nam ruke. Znate, treba u takvoj atmosferi moći zaspati, pa ujutro izaći na svoju livadu u ovoj pustopoljini, ne daj Bože da nekoga napadnu. K tome, mene je prvostupanjski sud optužio da sam prijetio i to samo zato što sam ih pogledao. Dobio sam osam mjeseci uvjetnog zatvora na rok kušnje od dvije godine te potrošio šest hiljada kuna na odvjetnike. Kome više da se obratim, tko će me zaštititi? Uvjereni smo da je posrijedi neka veća igra u kojoj smo mi žrtve. Problem nasilja na udbinskom području može se lako riješiti, ali to se očito ne želi - tvrdi Zdravko Čorak.

Policijsku upravu Ličko-senjske županije zamolili smo za komentar učestalog nasilja u kraju oko Udbine i odonud nam je odgovoreno da je zadnji događaj vezan uz obitelj Amić evidentiran 3. aprila ove godine, kada je došlo do fizičkog obračuna u kojem su dvije osobe zadobile tjelesne ozljede.

- Policijska uprava podnijela je više prekršajnih i kaznenih prijava protiv navedenih osoba zbog protupravnih ponašanja te je nadležnim inspekcijskim službama proslijeđeno više obavijesti zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o stočarstvu – stoji u odgovoru policije.

1/3