Iako je prijedlogom Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata predviđeno da prava ne mogu ostvariti "pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na RH, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja", Željko Dragašević, Zoran Maras i Siniša Mastelić iz Zajednice udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, Udruge Specijalne policije i Saveza udruga branitelja radnika traže još rigidniju politiku, šireći nepostojeću bojazan da bi famozni agresori mogli dobiti prava. Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, objašnjava po čemu su odredbe Zakona restriktivne.
- Zakon regulira prava obitelji ubijenih, nestalih te preživjelih iz logora, ali izostavlja neke skupine žrtava stradale izvan Hrvatske, naknadu štete žrtvama terorističkih akata i povrat parničnih troškova svim žrtvama ratnih zločina koje su, boreći se za pravdu, tužile Hrvatsku zbog nedjelotvornog pravosudnog procesuiranja i izgubile postupke - ističe Teršelič.
Postoji i opasnost da donošenje odluka bude arbitrarno i pristrano, prije svega zbog dugogodišnje prakse zanemarivanja prava stradalnika.
- Ne zaboravimo da se od 1991. prava svih civila guraju u drugi plan, a u prvom su uvijek prava branitelja. Dugo se u javnosti i govorilo o civilnim stradalnicima kao da su među njima samo Hrvati, pa bi se mogućnost arbitrarnog odlučivanja umanjila proširenjem načina dokazivanja statusa civilne žrtve i donošenjem dobrog pravilnika - rekla je Teršelič i dodala da će tumačenje zakona iziskivati dodatnu edukaciju svih koji će donositi odluke o pojedinim zahtjevima za priznanje statusa civilne žrtve rata.
Zanimljivo je da o agresorima priča baš Zoran Maras kojem se sudilo zbog ratnog zločina. Po optužnici, on i još dvojica specijalaca početkom oktobra 1991. odveli su iz policijske stanice u Bjelovaru šestoricu zarobljenih pripadnika JNA i jednog civila te ih strijeljali u obližnjoj šumi. Po riječima predsjednika Zorana Milanovića, Maras se izvukao zbog pogreške Državnog odvjetništva – iako je već bio osuđen. Vrhovni sud je 2011. vratio suđenje na početak, ali je optužnica promijenjena, Maras je oslobođen, a DORH se nije žalio.
