>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Igor Lasić

Salata od akademske hobotnice

Emancipacijska mobilizacija nastavnog kadra FF-a, koji se za smjenu v.d. dekana Željka Holjevca odlučio uvjerljivom većinom, nije izazvala trenutačno urušavanje sveučilišnog dvora. Ali bez sumnje je riječ o krucijalnome momentu za odnose u domaćoj akademskoj zajednici, onom koji će ostati kutnim kamenom budućih joj internih političkih nadgradnji

Nepunih mjesec i pol dana nakon smjene Vlatka Previšića, dekana zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji je u tu ustanovu doveo uniformirane zaštitare, najveći visokoobrazovni centar u Hrvatskoj bilježi značajan pomak. Novi eksponent rektora Damira Borasa i njegovih pouzdanika u Senatu Sveučilišta u Zagrebu, vršitelj dužnosti dekana Željko Holjevac, prošli je tjedan počeo javno zazivati i tamničare – ili barem najavni melodiozni zveket njihovih ključeva. Iza brave bi, po raritetno sumanutoj Holjevčevoj oficijelnoj procjeni, trebalo dospjeti četvero mu kolega iz Fakultetskog vijeća koji su, u ime velikog broja članova toga najvišeg tijela dotične kuće, samo službeno formalizirali inicijativu za održavanje njegove izvanredne sjednice.

Baš nijedna od višegodišnjih kompromitacija nije omela nikoga od nadležnih da ustraju u nastavku sistemskog podčinjavanja ff-a svojim partikularnim interesima. Tiče se to v.d. dekana Željka Holjevca, rektora Damira Borasa, kao i novog ministra Pave Barišića

Sjednica je u međuvremenu ipak održana – dakako, bez Holjevca i nekolicine sličnih aparatčika – a na njoj je vršitelj dužnosti dekana smijenjen zbog više poteza kojima je naštetio matičnoj instituciji. Također, opozvani su predstavnici FF-a u Senatu Sveučilišta, za novog vršitelja dužnosti dekana predložen je Neven Budak, te je usvojena Deklaracija o upravljanju Filozofskim fakultetom. Njome je ‘određen pravni okvir i sadržaj kojim se omogućuje razrješenje višemjesečne krize upravljanja’, a vidjet ćemo da je zapravo riječ o višegodišnjoj široj krizi s vrha pripadajućeg sistema.

Emancipacijska mobilizacija nastavnog kadra FF-a, koji se za spomenute mjere odlučio uvjerljivom većinom, nije izazvala trenutačno urušavanje sveučilišnog dvora. Ali bez sumnje je riječ o krucijalnome momentu za odnose u domaćoj akademskoj zajednici, onom koji će po dosegu ostati kutnim kamenom budućih joj internih političkih nadgradnji. Da podsjetimo tim povodom na osnovni kontekst aktualnog: sve je počelo dok je Boras bio dekan FF-a, kad je uznastojao Fakultetskom vijeću nametnuti osnivanje dvopredmetnih studija s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Pokazat će se da mu je aranžman, višestruko štetan za FF, najvjerojatnije trebao sasvim privatno – radi podrške teologa u Senatu Sveučilišta pri izboru za rektora. Nedovršeni je posao ostavio novom dekanu te svom protežeu Vlatku Previšiću, da bi potonji na njemu ubrzo spektakularno slomio karijerno zubalo.

Konzervativna desničarska kontrarevolucija, oličena zagrljajem nominalno sekularnih predstavnika s klericima u Rektoratu i Senatu Sveučilišta u Zagrebu, neodvojiva je od ekonomskih svojih ciljeva. Oni joj ustvari prethode i njima se ona konačno zaokružuje

Štoviše, taj krug uzurpatora akademske moći – u koji spadaju i senatori Mislav Ježić i Ante Čović – polučio je još jedan vrlo zanimljiv efekt. Donedavno su nastavnici s FF-a, u avangardnoj borbi za spas institucije i prava njezinih studenata, kao i nekih elementarnih općedruštvenih vrednota, bili već razmjerno distancirani od učmalih klasičnih sindikalnih adresa. U ovoj pak turi ogleda s moćnicima na strani se nastavnika i studenata primjereno angažirao Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, čije se vodstvo upustilo u žestoku komunikaciju s Holjevcem. Uz precizno seciranje velikog dijela njegovih aktivnosti, stajalište NSZVO-a možda najbolje ocrtava poruka iz jedne rečenice u posljednjem dopisu: ‘Vi imate ozbiljan problem (…).’ Jer puno je relevantnih osoba i ustanova, nalaze dalje sindikalisti, o svemu tome javno dalo sud posve negativan za Holjevca i njegovu politiku.

Takva se atmosfera dade osjetiti i ovih dana, upravo dok završavamo ovaj broj ‘Novosti’, a na FF-u traju izvanredni izbori za studentske predstavnike u Vijeću fakulteta. Riječ je o izborima nametnutim nakon despotske odluke Senata Sveučilišta da usred mandata – nakon više od petsto dana šutnje – raspusti donedavni predstavnički sastav zbog tobožnje proceduralne nepravilnosti u njegovu formiranju. No ta je odluka Borasa i svite također utjecala na rast otpora, kao što je slučaj i s oktroiranjem vršitelja dužnosti prodekana – koje inače bira Fakultetsko vijeće – a po smjeni Previšića. Vijeće zato ne priznaje ove izbore studentskih predstavnika i na prevratničkoj sjednici se okupilo s njihovim starim sastavom.

Usuprot kampanji za razvoj društva znanja s uporištem u tzv. centrima izvrsnosti, očito je da FF, a i brojni drugi fakulteti, postaju svojevrsni centri izvanrednosti. S druge strane, studenti jasno shvaćaju da ni takve izbore ne treba prepustiti neistomišljenicima, posebno ako se već zna kakvo raspoloženje vlada u studentskoj populaciji FF-a. Njega dobro oslikava, naime, anketa koja je proljetos tamo provedena, a u kojoj je sudjelovala oko trećina studenata. Više od dvije trećine ispitanika očitovalo se tad kategorički negativno prema suradnji s KBF-om, dok je na nju bezuvjetno pristalo samo jedan i pol posto njih. Nemoguće je unaprijed znati rezultate izbora koji će tek biti objavljeni, no takav je anketni ishod u svakom slučaju više nego indikativan. Ipak, uvijek ostaje mogućnost da sama činjenica nelegalnosti raspisa izbora novog studentskog predstavništva ostvari utjecaj na odaziv biračkog tijela određenog indeksima, što pretpostavlja još složenije okolnosti za amortiziranje demokratskog udesa.

Tu su i dodatni faktori manipulacije, znamo li da je Željko Holjevac jednostrano i nelegalno – u suradnji sa Senatom Sveučilišta – uredio imenovanje članstva izbornog i žalbenog povjerenstva mimo nastavnika i studenata vlastite ustanove, one na kojoj se izbori provode. Na kraju, mediji su uz sam početak izbora razglasili skandal oko prepiske predsjednice biračkog odbora s promatračima izbora u koju je preko ikakvog prihvatljivog reda uključena i jedna kandidatkinja s liste oponenata gore opisanoj studentskoj većini.

Naravno, baš nijedna od tolikih besprizornih višegodišnjih i tekućih kompromitacija nije omela nikoga od nadležnih da ustraju u nastavku sistemskog te sistematičnog podčinjavanja Filozofskog fakulteta svojim partikularnim interesima – barem zasad. Redom, tiče se to vršitelja dužnosti dekana Željka Holjevca, rektora Damira Borasa, kao i novog ministra znanosti i visokog obrazovanja Pave Barišića. Holjevac je izjavio da je izvanredna sjednica Fakultetskog vijeća nelegalna i protivna Statutu FF-a, a Boras ga je s dosljednom bezobzirnošću podržao tvrdnjom da Vijeće u takvom svom nastupu nema ovlasti za njegovo razrješenje.

Barišić, dugogodišnji bliski te dubiozni suradnik nekih od pobrojanih persona koje su zavladale strukturama, također nije iznevjerio očekivanja. Ovdje treba napomenuti da je već i samo njegovo imenovanje za sektorskog ministra izazvalo logična očitavanja evidentnog učvršćenja prevlasti navedenog sloja. On je tako u ponedjeljak, odmah nakon sjednice Fakultetskog vijeća, poručio da ‘izbor dekana i svih čelnika sveučilišnih sastavnica spada u autonomiju sveučilišta’, i da je na ministarstvu da ‘brine nad zakonitošću rada tih tijela’. Obje njegove tvrdnje izrazito su problematične, nevjerodostojne i dalekosežno toksične po sve ovdje uključene instance. Što se tiče prve, o koncentričnim djelokruzima kadroviranja, posrijedi je grubo preskakanje ovlasti samih sastavnica koje su, uostalom, nepropisno dezavuirane i prilikom imenovanja vršitelja dužnosti prodekana FF-a. Tako je inače nedemokratski proskribirana autonomija sveučilišta – u ovom politikantskom obratu pozicija moći – postala izlika za gaženje zakonske mjere samostalnosti fakultetskih sastavnica. Druga, koja se bavi nadzornim ovlastima ministarstva, zahtijeva malo podrobniji uvid u posljednje aktivnosti tog nadzora.

Vijeće FF-a, naime, zatražilo je prije dva mjeseca provedbu upravnog postupka nad radom Senata Sveučilišta, a za takvu proceduru Zakon o općem upravnom postupku propisuje rok od – 60 dana. Pavo Barišić u svom je očitovanju u utorak, na 60. dan od upućivanja zahtjeva, poručio Vijeću da je od Senata zatražio ‘relevantnu dokumentaciju’ – premda je riječ samo o jednostavnoj procjeni ovlasti – ali da nema govora ni o kakvim rokovima jer se taj postupak ne regulira spomenutim zakonom, nego Zakonom o sustavu državne uprave i Zakonom o ustanovama.

Prema informacijama kojima raspolažemo, međutim, Vijeće se ispravno pozvalo na Zakon o općem upravnom postupku, pa će se o tim pravnim uvjetovanostima svakako morati izjasniti i daljnje službe. Drugim riječima, slijedi nam službena procjena samog mišljenja ministarstva povodom upravnog nadzora. U krajnjoj liniji, ministarstvo se ipak smatralo mjerodavnim za upravni nadzor raspuštanja studentskog predstavništva po narudžbi rektora Borasa. I sva je prilika da se sad opet radi o protuzakonitoj zloupotrebi nadležnosti u smjeru poricanja legitimiteta donjih razina odlučivanja kao ilegalnih.

Interesna klika s političkim osiguračima u crkvenim krugovima naprosto je to sebi mogla priuštiti, i nije se ustručavala posegnuti ni za najskarednijim alatima represije. Zaštitari i tamničari u danoj perspektivi nisu nužno posljednje ni najgore točke takve silničke metodologije. Institucionalno te intelektualno prostituiranje Senata Sveučilišta podrazumijeva mnogi golemi osobni materijalni i statusni ulog, ne samo ovdje imenovanih pojedinaca, nego kudikamo šire mreže međuovisnih kadrova s već realiziranom ili tek planiranom opipljivom korišću i budućim rastom utjecaja na rubu tog horizonta.

Konzervativna desničarska kontrarevolucija, oličena zagrljajem nominalno sekularnih predstavnika s klericima u Rektoratu i Senatu Sveučilišta u Zagrebu, neodvojiva je stoga od ekonomskih svojih ciljeva. Oni joj ustvari prethode i njima se ona konačno zaokružuje, pa je sadašnju krizu akademskog sustava, uz akutna žarišta na Filozofskom fakultetu, Prirodoslovno-matematičkom, Tekstilno-tehnološkom, Agronomskom fakultetu ili na Hrvatskim studijima, ako se zadržimo samo na nekoliko zagrebačkih ustanova, neophodno staviti u bitno opsežniji kontekst od ovog koji se bavi samo pitanjima zastupanja užih načela svjetovnosti, naučnosti, pravnosti i nerepresivnosti.

Još od nedemokratskog implementiranja tržišno-liberalne Bolonjske reforme i studentskog pokreta za javno financirano visoko obrazovanje, dakle, rečeni se kontekst odnosi na ukupnu politiku organiziranja društva i države, s pripadajućim ekonomskim i demokratskim okolnostima. A nastavi li se ta datost ispuštati iz vida, nećemo se nikad prestati kotrljati u skučenoj sferi parcijalnih sektorskih tragedija i uviđaja.

1/1