>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Saša Leković Ugrožene slobode

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva: Naše društvo je podvojeno, zbog čega je potreba za zaštitom ranjivijih skupina veća nego u uređenijem društvu. Presicom, koju smo organizirali sa Zagreb Prideom, pokazali smo da ne postoji samo nečije pravo na slobodu izražavanja, jer je ono ograničeno pravom na slobodu izražavanja drugih

Koliko je urušena sloboda govora u Hrvatskoj i koliko u njenom očuvanju, barem kod novinara, može pomoći osnivanje Centra za zaštitu slobode izražavanja?

Na oba pitanje može se odgovoriti s – mnogo. Pravna zaštita Centra, uključujući i pro bono zastupanje na sudu kada novinara tuže zbog njegovog rada, kao i svaka druga vrsta pomoći, namijenjena je prvenstveno članovima HND-a. Ali kada netko tko nije član Društva trpi pritiske ili se radi o slučaju od ključne važnosti za slobodu izražavanja, jasno je da će se Centar baviti i time, kao što će se baviti edukacijama, organiziranjem tematskih tribina i drugom pomoći za sve novinare.

Kako komentirate osnivanje Centra i zajedničke konferencije za medije sa Zagreb Prideom o slučaju Karoline Vidović Krišto?

Dio reakcija na Centar je pozitivan, dok su mediji koji nam, kada god mogu, prikače nešto što nije istina, u najmanju ruku bili suzdržani ili su ironizirali u smislu da će HND to raditi samo za ‘svoje’ ili za figom u džepu. Iako je kod nas sve polarizirano, to je nešto što HND ne radi niti će raditi. Svjestan sam kakve je reakcije izazvala konferencija za medije i zato sam se prihvatio tog posla. HND neće izbjegavati raditi svoj posao samo da ne bismo imali negativnih reakcija. Tada sam rekao, ali nijedan medij to nije prenio, da je slučaj bio zanimljiv zato što HND po definiciji brani stav na slobodu izražavanja novinara, ali i pravo na slobodu izražavanja i prava svih ostalih građana, pa i ugrožene skupine kao što je LGBT populacija. Dakle, radilo se o srazu dva suprotstavljena prava na slobodu izražavanja. Sudski proces i presuda zapravo su dobra poruka jer se pokazalo da je sramotno ako se nekog proglasi homofobom, za razliku od onih se diče time da su homofobi. Presuda pokazuje homofobiju kao nešto što se zakonom definira kao zabranjeno i nešto čime se ne trebate dičiti. Kako je tko shvatio presudu, vidjelo se po medijima, a takve reakcije sam i očekivao jer naše društvo treba podučiti medijskoj pismenosti i političkoj i svakoj drugoj kulturi.

Da li bi se u cilju zaštite slobode govora trebala stvoriti šira fronta civilnog sektora?

Ustav i zakoni jasno kažu da je homofobija društveno neprihvatljiva i kažnjiva, pa bi bilo logično da cijelo društvo o tome ima zajednički stav. Naše društvo je podvojeno, zbog čega je potreba za zaštitom ranjivijih skupina veća nego u uređenijem društvu. Presicom smo pokazali da ne postoji samo nečije pravo na slobodu izražavanja, jer je ono ograničeno pravom na slobodu izražavanja drugih. Ako će ova presica potaknuti ozbiljnije razgovore u društvu, ja ću biti zadovoljan.

1/1