>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Tajna začepljenog nosa

Milanović je glasače ‘manjeg zla’ pozivao upravo udarajući drvenim bejzbol palicama, sve ove godine palacajući potpuno istim jezikom i demonstrirajući potpuno isti istančani osjećaj za demoliranje staklarnice koji sada tako suvereno demonstrira na društvenim mrežama

U pustoj hrvatskoj političkoj tajgi postoje samo dvije porodice živih bića.

S jedne strane su hadezeovci, skupina koja ne uključuje samo članove i glasače HDZ-a, već i one koji to samo trenutačno nisu: cijela je to kolonija mutanata iz one plitke močvare s desne strane, koja se iz HDZ-a ispilila i u koji će se jednom vratiti, vrsta koja se dijeli dakle na bivše i buduće hadezeovce. Ta skupina na izborima glasa isključivo ‘za’, čak i onda kad HDZ-ovi uvrijeđeni mutanti demonstrativno glasaju ‘protiv’.

S druge strane su svi ostali, koji se općenito nazivaju nehadezeovcima. Nehadezeovci su oni koji na izborima ne glasaju za HDZ ili njegove močvarne mutacije, bez obzira na to jesu li članovi ili simpatizeri drugih stranaka ili nisu. Takvi, naime, članovi i simpatizeri drugih stranaka nisu zbog njihova profila ili programa, već samo zbog toga – kako sama riječ ‘nehadezeovci’ kaže – što su protiv HDZ-a. Oni ne glasaju ‘za’, već ‘protiv’.

Među nehadezeovcima najrašireniji su takozvani ‘esdepeovci’. Oni pak nisu, kako biste pomislili, samo članovi i simpatizeri SDP-a. Pored njih, naime, tu su i takozvani ‘prehlađeni’: to su oni koji za SDP glasaju začepljena nosa. Oni ne samo da nisu simpatizeri SDP-a, štoviše, često su i otvoreni antipatizeri, ali više od SDP-a antipatiziraju još samo HDZ. Takvi glasaju za SDP kao ‘manje zlo’, iz nekog još neutvrđenog razloga uvjereni da samo SDP može pobijediti HDZ.

Osnovna značajka hadezeovaca je visoka lojalnost biračkog tijela, koju omogućava prirodni nedostatak hormona malodušnosti i razočaranosti. Nije zabilježen slučaj da je živ hadezeovac razočaran glasao za nehadezeovsku stranku, posebice – daleko bilo – za SDP. Njihov moto je onomad u reportaži Nove TV iz Ciste Provo skovao stanoviti ‘Ivan, Njemačka’, objasnivši zašto je devedeset posto Ciste glasalo za HDZ i zašto je i sam iz Berlina potegao na izbore u rodnu Cistu: ‘Makar bilo i gore, samo nek je desnica.’ Zašto bi bilo bolje i da je gore, samo da je HDZ? ‘Eto zato što je tako uvijek bilo’, kaže Ivan. Do dana današnjeg, to je ostala najpreciznija i najtočnija definicija hadezeovca.

Od tridesetak raznih dosadašnjih lokalnih, parlamentarnih, europskih, predsjedničkih i ostalih izbora, HDZ je pobijedio na barem dvadeset pet, i baš svaki put je bilo ‘makar i gore’. I baš svaki put, bez iznimke, Ivan iz Njemačke opet je radosno glasao za HDZ. Je li on razočaran zbog toga što je na izbore u domovinu morao iz Berlina, i što je HDZ iz njegove Ciste Provo na njemačke bauštele otjerao dvostruko više Hrvata nego Jugoslavija, Tito, Partija i Udba zajedno u svih pedeset godina? Nije. Hadezeovci, rekoh, ne osjećaju razočaranje i malodušnost. Ne postoji razočarani i malodušni hadezeovac. Hadezeovci su svi očarani svojom strankom i velikodušni prema njoj.

Osnovna je pak značajka esdepeovaca intelektualna nadmoć nad hadezeovcima, kojom se superiorno zajebavaju na račun njihove maloumne lojalnosti, velikodušnosti i očaranosti. Tu nadmoć omogućava hormon malodušnosti i razočaranja. Ne postoji esdepeovac koji nije razočaran, razočaranje je njihovo trajno stanje, svi očarani esdepeovci, dok ih je još uopće bilo, odavno su prešli u HDZ.

Razočarani esdepeovci zato glasaju za ‘manje zlo’: njihov je moto ‘makar bilo i zlo, samo nek nije desnica’. To što vam zvuči smiješno – upravo kao da na Novoj TV govori Paja Patak iz Ciste Lijevo – to je zbog toga što esdepeovci govore začepljena nosa. Od tridesetak dosadašnjih lokalnih, parlamentarnih, europskih, predsjedničkih i raznih ostalih izbora, SDP je izgubio njih barem dvadeset pet, a esdepeovci su razočaraniji bili još jedino nakon onih četiri-pet izbora na kojima je SDP pobijedio. I baš svaki put, bez iznimke, Paja Patak iz Ciste Lijevo opet je začepljena nosa glasao za SDP.

Je li on zbog toga lojalan, čini li ga to lojalnim Partiji iz koje je za to vrijeme otišlo dvostruko više Hrvata nego što ih je iz nje isključeno u svim čistkama svih onih pedeset godina? Nije. Esdepeovci, rekoh, ne osjećaju lojalnost. Onako intelektualno nadmoćni oni upravo zbog lojalnosti i zajebavaju hadezeovce, koje HDZ ne može toliko otvoreno zajebati, podmuklo prevariti, temeljito opljačkati i daleko otjerati, da sutradan – ‘eto zato što je tako uvijek bilo’ – ne bi opet glasali za HDZ.

I onda tako intelektualno nadmoćni sutradan opet, jasno, začepljena nosa glasaju za SDP. Lijep primjer za ovo o čemu vam pričam jest slučaj poludjelog predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji ovih dana u ‘mom obračunu s njima’ ratuje sa svima, od ‘kruhozboraca’ iz nevladinih organizacija i ‘narikača’ iz ženskih udruga, do ‘ništarija’ od političkih analitičara i ‘ateističkih agitatora’ među nezavisnim novinarima, ne štedeći čak ni dalmatinske partizane u Drugom svjetskom ratu. Samo što svoj ‘dijalektički antibarbarus’, umjesto u nekom Krležinom ‘Pečatu’, objavljuje na Fejsu.

I esdepeovci, gle čuda – razočarani.

Društvene mreže zagušene su ogorčenjem outovanih Milanovićevih glasača, koji su na predsjedničkim izborima začepljena nosa glasali za SDP-ova kandidata, a ovaj – čim se na Pantovčaku ulogirao na Fejs – rastrojen udario hejtati jednog po jednog svakog do posljednjeg nehadezeovca sa spiska birača Republike Hrvatske. Koliko se, naime, do sada može zaključiti – a uzorak je već sad dovoljno širok i velik – jedini mu je kriterij da napadnuti na izborima nije glasao za Kolindu Grabar-Kitarović.

Valjalo bi naći nekoga tko ima vremena i živaca malo podrobnije istražiti taj fenomen. Što su, naime, esdepeovci očekivali? Zašto su za Milanovića uopće glasali ‘začepljena nosa’? Je li Milanović za kojega su glasali bio samozatajni pjesnik, koncilijantni intelektualac i omiljeni profesor na Filozofskom, koji je glasače pozivao čitajući svoj haiku o leptiru na trešnjinom cvijetu? Je li bio možda profesionalni medijator u psihološkom savjetovalištu, ili dobroćudni kakav skromni raspop iz budističkog manastira na Tibetu s programom za mir u svijetu? Je li bio neki do dosade nekonfliktni pravnički ćato bez ijednog svojstva, ljubitelj glazbe s Trećeg programa Hrvatskog radija koji je glasače na izbore pozivao, štajaznam, udarajući drvenim štapićima?

Ne: Milanović je glasače ‘manjeg zla’ pozivao upravo udarajući drvenim bejzbol palicama, sve ove godine palacajući potpuno istim jezikom i demonstrirajući potpuno isti fini i istančani osjećaj za demoliranje staklarnice koji sada tako suvereno demonstrira na društvenim mrežama.

Novinar Indexa je ‘stupidni ateistički agitator’?! Pa nije li sinjski kanonik godinama SDP reklamirao kao ‘jedinu istinski kršćansku hrvatsku stranku’, govoreći kako bi ‘i papa vjerojatno glasao za SDP’? Ženska udruga B.a.B.e. i dvije opozicijske političarke su ‘samodopadne narikače’? Pa nije li sinjski arambaša na samom Socijaldemokratskom forumu žena znao patronizirajući poručivati tim neobičnim sisatim bićima – ‘budite bolje, pametnije, lukavije, i zaboravit će da ste žene, svi će vas se bojati’?

Naš ugledni politički analitičar je ‘druker hrvatskih proljećara 1971.’?! Pa nije li sinjski domoljub još kao premijer govorio kako smo ‘tisuću godina čekali svoju državu’ i dobili je zahvaljujući ‘Franji Tuđmanu, koji je bio predsjednik u vrijeme kad je to bilo najteže’, a koji ‘još uvijek u Zagrebu nema dostojan trg’? ‘Gdje su bili partizani dok su četnici klali po Gatima’?! Pa nije li se sinjski domobran pred šatorašima u Savskoj hvalio kako mu je ‘deda bio ustaša, kojemu su dva brata poginula u ustašama’, i kako su oni ‘iz Ličkog Lešća, gdje nije bilo partizana’?

Nije li, najzad, na posljednje izbore – na koje su esdepeovci izašli začepljena nosa – izašao govoreći kako u Kolindi Grabar-Kitarović ‘i dalje duboko živi, kulja i dimi duh Josipa Broza i komunizma’? Ili kako je Kolindi, kojoj je NK Rijeka u Jugoslaviji bila ‘rezervni klub za Partizan i Zvezdu’, efektno odgovorio kako se njemu ‘fućka za Jugoslaviju’u kojoj je ‘Hajduk igrao s takvom ružnom petokrakom na prsima da si se mogao nabosti na nju’? Ne, podsjećam, štrapajući u sitne sate po Fejsu, nego na predizbornim skupovima. Pa su esdepeovci svejedno umjesto ušiju začepili nos.

I sad se, eto, esdepeovci – sve onako intelektualno nadmoćni glupim hadezeovcima što glasaju logikom ‘makar bilo i gore, samo nek je desnica’ – silno iznenadili i razočarali. Upravo ne mogu dočekati sljedeće izbore, pa da začepljena nosa glasaju za manje zlo.

Zašto? Eto zato što je tako uvijek bilo.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2