>

novosti logo

Društvo Društvo

Tamna strana Bljeska

Četvrt vijeka nakon akcije hrvatske vojske i policije, koju vlasti slave kao veličanstvenu pobjedu, nije podignuta nijedna optužnica za ratne zločine nad Srbima. Među poginulima i nestalima je 56 žena, 75 starijih osoba i osmero djece do 14 godina

Četvrt vijeka prošlo je od vojno-redarstvene akcije ‘Bljesak’ koju su Hrvatska vojska i specijalna policija provele na području zapadne Slavonije. Napad je počeo 1. maja 1995. oko 5.30 sati iz tri pravca na teritorij pod tadašnjom zaštitom mirovnih snaga Ujedinjenih naroda na kojem je živjelo 15.000 Srba. Za samo 31 sat hrvatske snage ušle su na prostor od oko 500 četvornih kilometara. ‘Bljesak’ je u vojnom smislu bio nastavak operacije HV-a ‘Otkos 10’ iz decembra 1991. godine, ali i svojevrsna priprema za mnogo opsežniju akciju koje je započela tri mjeseca kasnije – ‘Oluju’.

Službeno se danas ističe da je u ‘Bljesku’ učestvovalo 7200 hrvatskih vojnika i pripadnika MUP-a, a na krajiškoj strani je bilo 4000 vojnika. Dok su na hrvatskoj strani poginula 42 vojnika, a 162 su ranjena, broj žrtava druge strane do danas nije utvrđen – procjene se razlikuju ovisno o tome iz kojeg izvora dolaze. Tako u beogradskom Dokumentaciono-informativnom centru Veritas ističu da je u akciji nestalo i poginulo 283 Srba. Prvih dana nakon ‘Bljeska’ Hrvatska je procijenila da je na poraženoj krajiškoj strani bilo 350 do 450 mrtvih, 1000 do 1200 ranjenih i 1500 zarobljenih. Međutim, na okruglom stolu koji je u organizaciji Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta održan prije dvije godine u Zagrebu, predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja iznijeli su brojku od 160 ili 169 stradalih osoba srpske nacionalnosti, koja se temelji na broju ekshumiranih posmrtnih ostataka iz pet zapadnoslavonskih grobnica. U organizaciji Uprave za zatočene i nestale RH do sada je ekshumirano 151 tijelo osoba koje su stradale u ‘Bljesku’. Tako je 2010. na groblju Medari-Trnava ekshumirano 28 posmrtnih ostataka, u Okučanima 34, Vrbovljanima 54 i Donjim Rajićima 26, a u Novskoj 2013. njih 11. Zasad ih je identificirano 111. Iako je riječ o podacima kojima raspolaže Vlada RH, oni nikada nisu spomenuti na državnom obilježavanju te akcije u Okučanima.

Predstavnici Ministarstva branitelja su na spomenutom okruglom stolu kazali da je na osnovu izjava članova obitelji ustanovljeno da su 45 posto identificiranih osoba bili civili, dok su 55 posto bili pripadnici oružanih formacija, odnosno 83 posto muškarci, 17 posto žene, tri posto mlađi od 18 godina, 77 posto u rasponu od 18 do 60 godina, a 20 posto ih je bilo starije životne dobi. Po jedinoj javno objavljenoj evidenciji, onoj iz Veritasa, među 283 poginulih i nestalih Srba je 56 žena i 75 osoba preko 60 godina starosti. Kako tvrde, u ‘Bljesku’ je ubijeno i osmero djece starosti do 14 godina. Do identičnog broja srpskih žrtava došli su istraživači iz Documente, koji su terenskim radom na području zapadne Slavonije zabilježili ukupno 392 ubijenih, ali navode da su brojke još uvijek relativne i nepouzdane.

Daleko od današnjih sporova o karakteru akcije ‘Bljesak’, prije 25 godina u zaštićenoj zoni UN-a trajala je borba za goli život. Iz izvještaja komandanta UN-a sektora Zapad, brigadnog generala Matalona, vidi se da je hrvatska strana depešom obavijestila snage UN-a o napadu svega 45 minuta prije početka akcije. U 5.45 sati počelo je granatiranje Jasenovca, Paklenice, Šeovice, šume Prašnik, Medara, Stare Gradiške, Lipika i područja oko Pakraca.

Već u šest sati pripadnici Hrvatske vojske ušli su u selo Medare, nedaleko od Nove Gradiške, gdje je ostalo samo civilno stanovništvo koje je vjerovalo da će ih zaštiti mirovne snage Ujedinjenih naroda. Prvi je ubijen Željko Dičko, čija je kuća bila udaljena samo 20 metara od baze UN-a. Kako je čija kuća dolazila na red, tako su njezini ukućani stradavali, uglavnom od noža ili metka u potiljak. Ukupno je ubijeno 22 mještana, a preživjele su samo dvije djevojke i to zato što ih je prepoznao i zaštitio jedan hrvatski vojnik. Među ubijenima je sedam članova porodice Vuković, od čega troje djece: Gorana (11), Gordana (8) i Dragana (7). Pobijeni su i nemoćni starci: Steva Čanak (84) i sestra mu Draga (87), 60-godišnji invalid Milan Burojević i njegova majka Ljeposava (80), 70-godišnje Kata Vlaisavljević i Draga Đumić, pet godina starije Anka Golub i Zora Tomić, potom Ruža Dičko (55), Joca Grmuša (68), Jela Mrkonjić (60)…

Veliki broj Srba, njih 20, istog dana ubijen je u selu Paklenica kraj Novske. Među njima su bila dva starija bračna para, Petar i Desanka Vukotić te Pantelija i Verica Kovačić, koji su nakon prekinute prometne veze prema Okučanima ostali u okruženju, sakriveni po podrumima. U izvještaju UN-a od 12. maja 1995. navodi se da se u Paklenici ‘u kući obitelji Šolaja dogodio masakr nad ranjenicima i medicinskim sestrama’.

Ginulo se i u selima Rajići, Lađevci, Bogićevci, u Benkovcu, Smrtićima, Bodegraju, kao i u Okučanima i Pakracu, ali najpaklenije je bilo u Novoj Varoši kroz koju je prolazila izbezumljena kolona Srba koji su iz pravca Okučana bježali u Bosansku Gradišku. U popodnevnim satima 1. maja Hrvatska vojska je ušla u šumu Prašnik odakle je napala kolonu u kojoj je bilo više stotina srpskih civila. Koliko je tada ubijeno ljudi, do danas nije poznato. Na osnovu svjedočanstava preživjelih zna se samo da su ih sustizale avionske bombe, maljutke, topovske granate i snajperski meci.

Rano ujutro 2. maja započelo je granatiranje Bosanske Gradiške. Napadu na susjednu teritoriju u Republici Srpskoj pridružila su se i dva aviona HV-a. Posljedice cjelodnevnog napada bile su, između ostalog, i ubijena djeca: Dajana i Nemanja Gojić, čiji su roditelji teško ranjeni, i trogodišnja djevojčica Una Tadić.

Do danas je ekshumirano 151 tijelo osoba koje su stradale u ‘Bljesku’: njih 28 na groblju Medari-Trnava, 34 u Okučanima, 54 u Vrbovljanima, 26 u Donjim Rajićima i 11 u Novskoj

Zadnji čin ‘Bljeska’ odigrao se u danima nakon 2. maja. Još 4. maja hrvatske snage su iz artiljerijskog oružja i minobacača granatirale selo Gavranicu gdje su se nalazili i predstavnici UN-a, a sljedećeg dana granatirali su selo Šeovicu gdje se nalazilo 650 srpskih civila. Stradanje nisu uspjeli izbjeći ni mnogi civili koji su odlučili ostati kod svojih kuća. Neki od njih, koji nisu mogli ili željeli napustiti svoje domove, smješteni su u logore. Iz akcije ‘Bljesak’ izašlo je oko 1450 zarobljenih pripadnika srpskih jedinica, među kojima su mnogi kasnije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne zbog ratnih zločina. Nekoliko desetina zarobljenika prošlo je i specijalnu torturu u zloglasnoj splitskoj Lori.

Ratni zločini nad Srbima koji su počinjeni u ‘Bljesku’ do danas su ostali neistraženi, a njima se nije bavio ni Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Hrvatski helsinški odbor je 2003. Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu dostavio izvještaj o stradanjima, nakon čega je od policije zatraženo da provede kriminalističku obradu, ali dosad nije podignuta nijedna optužnica. Štoviše, u junu 2006. odbačena je prijava za ratne zločine počinjene tijekom te vojno-redarstvene akcije – ona protiv generala HV-a Mladena Kruljca i vojnika Tomislava Abramovića, koji je, kako se navodi u prijavi, po Kruljčevu naređenju snajperom usmrtio civila Miroslava Vučkovića. MUP Republike Srpske podnio je 2008. kaznenu prijavu Tužilaštvu BiH, i to protiv najviših predstavnika HV-a i hrvatske policije, no postupak je još uvijek u istražnoj fazi. Kaznenu prijavu za ratni zločin počinjen nad zarobljenim pripadnicima krajinske vojske podnijela je 2012. Inicijativa mladih za ljudska prava iz Zagreba, ali nadležno odvjetništvo još prikuplja informacije o žrtvama i počiniteljima. Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije otvorilo je u ožujku 2011. predkrivični postupak za zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u Medarima. Predmet je u junu 2012. proslijeđen DORH-u, no postupka još nema.

Bilo je logično očekivati da će se stvari pokrenuti nakon ekshumacija grobnica u Medarima, Okučanima i Vrbovljanima, kojima su prisustvovali i predstavnici Državnog odvjetništva i policije, no ništa se nije dogodilo – nema ni kaznenih prijava, ni optužnica. Iz DORH-a su nam odgovorili da postoje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela i da ‘ŽDO u Osijeku u suradnji s drugim nadležnim tijelima intenzivno provodi sve zakonom predviđene izvidne radnje radi utvrđivanja uzroka smrti civilnih osoba’. ‘Imajući u vidu veliki broj vojnih i policijskih postrojbi obiju zaraćenih strana koje su sudjelovale tijekom ratnih djelovanja značajno je otežano utvrđivanje svih relevantnih činjenica’, navodi se u odgovoru.

Jedini sudski slučajevi koji se vode pred hrvatskim pravosuđem su oni za naknadu štete koje su obitelji žrtava pokrenule zbog ubojstva svojih najmilijih. No zbog službenog stava da ubojstva u ‘Bljesku’ nisu ratni zločin već ratna šteta, oni završavaju odbijenicama i enormnim sudskih troškovima, a u slučaju obitelji Vuković iz Medara i stavljanjem njihove kuće na dražbu.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/1