Novosti

Filmska kritika

Tar je gol

Todd Field, "Tár" (2022.): Drama o slavnoj dirigentici i skladateljici reducirana na pomračeno Sunce u središtu i njegove satelite

Large filmska

Cate Blanchett u ulozi dominantne i manipulativne zvijezde Berlinske filharmonije

Glumac i režiser Todd Field nije glumio ni režirao petnaestak godina, a onda se vratio na velika vrata trećim svojim dugometražnim redateljsko-scenarističkim ostvarenjem "Tár". Fielda se kao glumca najviše pamti po maloj, ali dramaturški bitnoj ulozi klavirista koji omogući liku Toma Cruisa da prisustvuje elitnoj orgiji u posljednjem Kubrickovu filmu "Oči širom zatvorene" iz 1999. Kao režiser, s kritičarskim laudama debitirao je na dugom metru 2001. intrigantnim i suptilnim trilerom "U zamci", a 2006. podjednako dobro dočekan je i njegov značenjski kudikamo eksplicitniji ostvaraj na razmeđu drame i satire "Mala djeca". No umjesto da ispuni očekivanja i postane jedan od vodećih američkih umjetnički ambicioznih režisera, Field je na dugo vrijeme malickovski nestao, da bi se pojavio prošle godine svojim prvim filmom snimljenim prema vlastitom izvornom scenariju (prethodna dva bili su adaptacije književnih djela), i njime oduševio gotovo svekoliku filmsku javnost. Otpora je bilo, uglavnom iz feminističkih redova, ali oni su se odnosili na ideologiju filma; visoku kvalitetu njegove izvedbe malo je tko dovodio u pitanje.

Film je koncepcijski sveden na eponimnu protagonistkinju, čiji je rod u naslovu znakovito zaobiđen neupisivanjem njezina imena. Slavna dirigentica i skladateljica Lydia Tár (Cate Blanchett), sredovječna Amerikanka na čelu Berlinske filharmonije, samouvjerena, dominantna, manipulativna, po mnogima je rodno muškarac (kod nas je Jelena Veljača najistaknutiji zagovornik te teze), čemu bi u prilog valjda trebalo ići i njezino lezbijstvo koje uključuje i ono što se (suviše lako) zna nazivati predatorstvom. Zapravo, riječ je o jednoj od mogućih varijanti ženske rodnosti čije izuzimanje iz cjeline ženskosti nije ništa drugo nego diskriminacija, usmjerena jednako prema "toj vrsti" žena, kao i muškarcima en général. Činjenica da je lik Tár alfa i omega narativa, središte oko kojeg se vrte veći i manji satelitski likovi, povlači sa sobom bitne posljedice. Sva četiri bitna odnosa koje snažna protagonistkinja ima, onaj sa stalnom ljubavno-poslovnom partnericom, svojom vršnjakinjom violinisticom Sharon (Nina Hoss), mlađom tajnicom Francescom (Noémie Merlant), novom članicom orkestra, vrlo mladom čelisticom Olgom (Sophie Kauer) te posvojenom kćerkicom Petrom (Mila Bogojevic), ostaju nedorečeni jer su u službi središnjeg zadatka – gradnje i slikanja "megalika" Tár. Koncepcija je legitimna, no osiromašuje narativno-karakterizacijski i psihološki sloj filma, koncentrirajući se na (naizglednu) monolitnost njegova središta/sidrišta. Da bi takvo postavljanje stvari optimalno funkcioniralo, Field bi morao biti vrhunski maestro monumentalnog stila i atmosfere kakav je bio Kubrick, stila i ugođaja koji "prirodno" idu uz monolitni lik kakav je Tár. Bivši Kubrickov glumac od svojeg je režisera preuzeo ideju (koja uključuje i superioran pogled na ljude i njihova egzistencijalna koprcanja, bez obzira na to odvijala se ona unutar društvene elite ili na društvenom dnu), ali bez njegova oblikovnog umijeća koje za konačnu posljedicu ima sublimnost izraza što ostvaruje sugestiju doživljajne uzvišenosti. Field je nesumnjivo kompetentan režiser, ali nije ni tehnički virtuoz ni genij s vizijom, i stoga njegovo reduciranje narativne strukture na (pomračeno) Sunce u središtu i njegove satelite, umjesto podrobnijeg i nijansiranijeg profiliranja likova i odnosa, ne doseže do impresivnosti. Kada se tome doda poprilična značenjska tvrdoća u nizanju motiva povezanih s političkom korektnošću i tzv. kulturom otkazivanja, uz završnicu kojoj bi se moglo prigovoriti da je neokolonijalna, ali i činjenicu da velika glumica Cate Blanchett ovdje blago preglumljuje, onda neizmjerni hvalospjevi upućeni filmu doista začuđuju. Barem kritičara koji potpisuje ove retke.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više