Barem jednom godišnje nakon pojave malo izraženije pijavice (tornado nad vodenom površinom) krenu mnogobrojni upiti i velik interes javnosti i medija o toj pojavi. "Što su pijavice?", "Jesu li tornada moguća u Hrvatskoj?", "Koliko mogu biti jaka i gdje se mogu pojaviti?", samo su neka od pitanja koja stižu do meteorologa.
Za početak je potrebno razjasniti pojmove, odnosno terminologiju koja se koristi kod nas. Pod pojmom pijavica podrazumijevaju se najčešće tornada nad vodenom površinom što je i definicija prema meteorološkom pojmovniku Američkog meteorološkog društva (American Meteorology Society – AMS). Dr. Branko Gelo u svom meteorološkom pojmovniku uz pojam pijavica kao ljevkastih oblaka koji se protežu od podnice oblaka pa do površine vode nabraja još niz naziva koji se upotrebljavaju u nas, najčešće na Jadranu, poput tromba, tromba marina, šijun i pišabova. On također navodi da se pojam pijavica na ovim prostorima spominje još u 16. stoljeću. A u Sredozemlju su pijavice bile predmet istraživanja davne 1749. kada je dubrovački znanstvenik Ruđer Josip Bošković objavio disertaciju o oluji koja je pogodila Rim u noći s 11. na 12. lipnja iste godine i pritom prouzročila značajnu štetu. U svojoj disertaciji Bošković opisuje i niz događaja s mnogo pijavica kojima je svjedočio kao dijete na Jadranu.
Drugi veliki znanstvenik s naših područja koji se bavio tornadima, odnosno pijavicama je Andrija Mohorovičić koji je široj javnosti vjerojatno poznatiji po svojim znanstvenim doprinosima na području seizmologije kojom se počeo strastveno baviti početkom 20. stoljeća. Tada je nakon pokupskog potresa 1909. došao do epohalnog otkrića plohe diskontinuiteta brzina zahvaljujući valovima potresa. Ploha diskontinuiteta koja odjeljuje koru od plašta njemu u čast nazvana je Mohorovičićevim diskontinuitetom.
Mohorovičić je kao svestrani meteorolog i upravitelj Meteorološkog opservatorija u Zagrebu početkom 20. stoljeća podigao meteorološku službu Hrvatske i Slavonije na europsku razinu. Njegov rad može nam odgovoriti na jedno od pitanja s početka teksta, a to je jesu li snažna i razorna tornada moguća u Hrvatskoj? Ukratko jesu, a jedan takav razoran tornado istraživao je 1892. nakon oluje koja je zahvatila grad Novsku. Vjetar je, kako Mohorovičić navodi, bio tako snažan da je podignuo uvis željeznički vagon od 13 tona i nosio ga 30 metara. Detalji njegova istraživanja i očevida koji je napravio dostupna su u radu Tornado kod Novske iz 1892.
Rasprave Sopra il turbine iz 1749. godine i dio Boškovićevog teksta koji se odnosi na jadranske pijavice
Od nedavnih događaja neki pamte olujno nevrijeme i pijavicu koja je poharala dio Medvednice 22. srpnja 1973. (Jurčec 1978, Čapka 1978) kao i 31. srpnja 1982. kada je područje Petrinje zahvatilo veliko nevrijeme povezano s pojavom pijavice, što je prouzročilo golemu materijalnu štetu (procijenjena je na tadašnjih oko 170 milijuna dinara), pri čemu je ozlijeđeno nekoliko desetaka osoba (Tutiš i Sijerković 1985). Jedna vrlo izražena pijavica zabilježena je kod Bibinja 18. kolovoza 1994. Ona je čak zarotirala jedan trajekt na moru (Ivančan Picek B., Britvić, S., Trošić, Ž., Tutiš, V., 1995: Pojava pijavice kod Bibinja 18. kolovoza 1994. Izvanredne meteorološke i hidrološke prilike u Hrvatskoj, 18, 41-51).
Tornada se dakle događaju u Europi, pa tako i u Hrvatskoj i mogu se pojaviti bilo gdje ako se poklope uvjeti koji su potrebni za nastanak, a vrhunac aktivnosti u dijelovima Europe ipak se razlikuje ovisno o godišnjim dobima (Groenemeijer i Kuhne 2014). No koji su uvjeti potrebni za formaciju tornada? Njihova pojava vezana je uz duboku vlažnu konvekciju pa možemo reći da su tri osnovna uvjeta za njihov nastanak: nestabilnost u atmosferi, dovoljno vlage u nižim slojevima atmosfere i mehanizam dizanja zraka. Duboka vlažna konvekcija u meteorologiji podrazumijeva nastanak oblaka koje zovemo kumulonimbusi, a poznajemo ih kao grmljavinske oblake s kojima vrlo često imamo jake pljuskove, a nerijetko i snažne vjetrove te tuču. Jedan od spominjanih sastojaka – nestabilnost može biti posljedica različitih procesa u atmosferi od kojih je najjednostavniji primjerice dotok hladnijeg zraka nad toplu podlogu.
Za nastanak tornada također mora postojati dovoljno jaka vrtložnost, a za nju pak smicanje vjetra (razlika u smjeru i brzini vjetra između dvaju slojeva po visini). Smicanje vjetra mora biti izraženo u dubljem sloju između tla i primjerice na šest ili tri kilometra visine kako bi nastao razoran tornado povezan sa superćelijskim oblakom. Naime, postoje dva tipa tornada, mezociklonalni – oni povezani s oblakom koji u sebi ima snažnu rotirajuću uzlaznu struju, i nemezociklonalni koji su najčešće slabiji vrtlozi koji prvo nastaju pri tlu, a pri djelovanju s oblakom kumulusnog porijekla (oblaci tornjastog oblika, poput kupola, slični cvjetači – Cumulus mediocris, Cumulus congestus, Cumulonimbus) uzlaznim se strujanjima mogu protegnuti do podnice oblaka i formirati tornado.
Mjesec s vrhuncem aktivnosti tornada u Europi (izvor: www.essl.org)
Javnost često pojavu tornada povezuje isključivo uz SAD dok je prijetnja tornada u Europi poprilično podcijenjena (Antonescu i sur. 2017). Ipak učestalost i intenzitet manji su u usporedbi sa SAD-om. Prema Europskoj bazi podataka o opasnim događajima (European Severe WeatherDatabase – ESWD) u 2023. godini zabilježeno je ukupno 851 tornada na području Europe i okolice. Tornada su za posljedicu imala tri smrtna slučaja i zabilježeno je 195 ozljeda.
U Hrvatskoj se češće bilježe nemezociklonalna tornada i to ponajprije tornada nad morem, dakle pijavice. Istraživanja su pokazala da se čak polovina zabilježenih pijavica na Jadranu javlja iz oblaka koji ne proizvedu munje, a u 2023. godini prema preliminarnim analizama zabilježeno je 69 pijavica što je svrstava na treće mjesto po broju pijavica ako gledamo razdoblje od 2001. godine do danas. Veći broj pijavica zabilježen je samo 2013. i 2014. godine. Javljaju se duž cijele obale, no veći broj bilježi se u okolici većih gradova i područjima gdje postoji pogled na otvoreno more i najčešće se javljaju u ljetnim mjesecima i u ranu jesen.
Prognoza nemezociklonalnih tornada – pijavica još uvijek predstavlja velik izazov prognostičarima s obzirom na to da se javljaju u dosta velikom spektru meteoroloških uvjeta. Znanstvenici se u velikoj mjeri slažu da je prognoza uvjeta za nastanak superćelijskih, odnosno mezociklonalnih tornada nešto lakša. No i za to su potrebne vještine i znanja, a kao prognostičar sa stanovitim operativnim iskustvom, mogu reći i tradicije u takvoj prognozi u meteorološkoj službi koja se gradi godinama, kao što je to slučaj primjerice u SAD-u. Upravo novopostavljeni radari na području Hrvatske i edukacija meteorologa u radarskoj meteorologiji kao jednoj od grana te znanosti omogućit će dugoročno i bolju prognozu, odnosno najavu tog razmjerno rijetkog, ali vrlo opasnog fenomena.
