>

novosti logo

Društvo Društvo

Trideset zelenih godina

Kampanje S.O.S. za Velebit, S.O.S. za Jadran, protiv izgradnje hidroelektrane na Ombli, Plomina C i spalionice otpada u Zagrebu, sudjelovanje u borbi za Varšavsku… – Zelena akcija iza sebe ima trideset godina i jednak broj društveno važnih kampanja, uličnih prosvjeda i akcija, javnih zagovaranja i zaustavljanja štetnih projekata

Trideset godina i jednak broj društveno važnih kampanja, uličnih prosvjeda i akcija, javnih zagovaranja i zaustavljanja štetnih projekata, ali i edukacije građana – sve to, i još ponešto, iza sebe od svog osnutka 1990. do danas ima Zelena akcija. I nema previše vremena za opuštanje: nakon rođendanskog koktel-partija već su na subotnjem prosvjedu na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. ‘Dosta je’, poručuju članovi Zelene akcije, zajedno sa sestrinskim udrugama Siget i Pravo na grad, Milanu Bandiću i njegovoj klijentelističkoj politici. Simbolično, baš 1. veljače, na dan kad je na snagu trebala stupiti odluka Gradske skupštine po kojoj će Zagrepčani višestruko skuplje plaćati odvoz otpada, a koju je odgodio Ustavni sud.

- Štetni ugovori i mutni poslovi, podilaženje kvaziinvestitorima, loše upravljanje gradskim prostorom, već nas je i strah pratiti svaku narednu izmjenu zagrebačkog GUP-a, o kojem će se odlučivati na gradskoj sjednici 6. veljače. Građane se, dakako, opet ništa ne pita - nabraja nam Željka Leljak Gracin, predsjednica Zelene akcije.

Štetni ugovori i mutni poslovi, podilaženje kvaziinvestitorima, loše upravljanje gradskim prostorom, već nas je i strah pratiti svaku narednu izmjenu zagrebačkog gup-a – nabraja nam Željka Leljak Gracin probleme Bandićeva gradonačelnikovanja

Naše sugovornice i sugovornici, dok s njima sjedimo u dnevnom boravku udruge u Frankopanskoj ulici, ne kriju zadovoljstvo pozivom kojim se bave. Onome u kojem treba biti tvrdoglav i uporan, pozitivno prkositi. Osim predsjednice, tu su i Jasna Šumanovac sa Zelenog telefona, Dora Sivka, koordinatorica aktivističke grupe, Marija Mileta iz programa klimatskih promjena, a odnekud pristiže i Eugen Vuković, koordinator projekta Biciklopopravljaona, o čemu ćemo nešto kasnije.

Željka Leljak Gracin domeće da Zelena akcija u svojih trideset godina djelovanja nije mijenjala osnovne vrijednosti i način rada. Ali u posljednjih desetak godina postalo je, kaže, sve teže raditi. Politika je suzila prostor djelovanja za civilno društvo, kao i za neprofitne medije. Godinama se nisu provodili natječaji za okolišne udruge, a oni se uglavnom financiraju iz natječaja Europske unije. Otkako je Hrvatska članica EU-a, mnogo natječaja filtrira se preko različitih državnih tijela. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva jednom ih je gotovo zauvijek ušutkalo – prije desetak godina tužili su Zelenu akciju i tražili da plate kaznu od 300 do 700 tisuća kuna jer su svojim performansom, kojim su upozorili da građani godinama nemaju gdje zbrinuti opasni otpad od boja i lakova, šokirali javnost. ‘Koja ozbiljna demokracija dozvoljava sebi tužiti jednu okolišnu udrugu?’ pitaju se članice i članovi. Valjda ona u kojoj ministri, predstavnici te iste HDZ-ove demokracije, potiru zakone kako bi se imovinski okoristili, a onda oholo poručuju da svoje karijere imaju već drugdje, a ne u politici.

Nije tajna i da se sve više kriminalizira aktivističko djelovanje organizacija za ljudska prava. U Italiji se, gotovo nevjerojatno zvuči, čak i antiteroristički zakoni primjenjuju na okolišne i ljudskopravaške aktiviste.

No kakvi su bili počeci Zelene akcije? Otpočetka je ondje Toni Vidan, doajen udruge. Nakon što nam se pridružio, priča nam da je davno bio član studentske inicijative Svarun, koja je nakon černobilske katastrofe 1986. pokrenula antinuklearnu kampanju. Ta inicijativa je bila jedna od tri grupacije koje su 1990. godine osnovale Zelenu akciju. Koji su njegovi motivi za neumorni aktivizam u Zelenoj akciji?

- Pa nitko drugi me nije htio - odgovara Vidan, što izaziva smijeh prisutnih.

- Nikad mi nije palo na pamet baviti se ičim drugim. Jer ono što smo prije trideset godina govorili, sad postaje vidljivo svakome. Danas trebamo ostati tu gdje jesmo jer svijet dolazi k nama. Prvi politički prioritet nove Europske komisije je Zeleni sporazum za Europu, Green Deal for Europe, i svu retoriku kojom se služimo posljednjih 30 godina sad preuzima Europska komisija - kaže Toni Vidan, koji važnim ističe okvir koji je stvoren za djelovanje u Zelenoj akciji, a koji kod mladih stvara osjećaj ispravnosti i iskrenosti.

- Druga studentska blokada i prosvjedi za besplatno obrazovanje krenuli su 2009., u čemu su mnogi od nas s fakulteta bili aktivni pa se to sve prelilo i na Varšavsku, gdje je sudjelovalo mnogo studenata. Nadalje, uvidjela sam da ljudi okupljeni oko Varšavske rade važe stvari i da žele promijeniti cijeli sustav, ne samo da spase nekoliko stabala, nego se zalažu i u borbi protiv korupcije u gradu i drugih problema poput klimatskih promjena - govori Marija Mileta.

No nikad Zelena akcija nije bila vezana samo uz zaštitu okoliša, već su se oko udruge okupljali studenti zainteresirani i za teme mirovnih pokreta i ženskih prava. Početkom rata dio aktivista i članova Zelene akcije aktivno se uključio u antiratnu kampanju. Sekretarijat kampanje funkcionirao je upravo iz ureda Zelene akcije, čiji je prvi predsjednik bio poznati sociolog Vladimir Lay. Besplatni Zeleni telefon pokrenut je već u rujnu 1992., a do kraja prošle godine primljene su čak 27.783 prijave građanki i građana. Uglavnom su to pitanja i prijave vezane uz zaštitu okoliša, koje onda posredno odrađuju članovi Zelene akcije. No Grad je, kaže nam Jasna Šumanovac, od 2016. drastično smanjio financije za Zeleni telefon, koje su lani iznosile 50 tisuća kuna. Čekajući da birokracija raspiše ovogodišnji natječaj, vraćamo se u ratne devedesete, kad je Zelena akcija provela svoju prvu kampanju protiv izgradnje zagrebačke spalionice komunalnog otpada, koju je Gradska skupština tek 2017. pod pritiskom javnosti konačno izbacila iz prostornog plana.

U devedesetima je udruga brojim akcijama i javnim apelima pokušala spriječiti prvu devastaciju zagrebačkog Cvjetnog trga, no Grad je pod okriljem ljetne noći ipak posjekao četrdeset godina stara stabla. Kampanja S.O.S. za Velebit, započeta 1997., bila je pak prva velika nacionalna kampanja čiji je cilj, ističu naši sugovornici, bio zaustaviti izgradnju štetne termoelektrane na ugljen u podvelebitskom Lukovom Šugarju. U tome su i uspjeli, i ne samo u tome: krajem 1990-ih u kampanji ‘Bljak’ protiv genetičkog inženjeringa doprinijeli su donošenju jednog od najstrožih zakona o genetski modificiranoj hrani (GMO) u EU-u.

Zelena deklaracija sastavljena je pak u sumrak Tuđmanove ere i u osvit novih izbora: skrenula je građanima pažnju na političke stranke koje u svom programu imaju zaštitu okoliša. U novom mileniju dogodila se najveća borba za neki javni prostor u Hrvatskoj – u kampanji ‘Ne damo Varšavsku’ započetoj 2006. aktivno je sudjelovala i Zelena akcija.

- Dugo smo istraživali kako bismo shvatili na koji se način odvija prostorno planiranje u Gradu Zagrebu. Nakon što smo krenuli s prvim akcijama, nismo ni pomišljali da će Varšavska godinama potrajati. Iako nismo uspjeli spriječiti potpunu devastaciju gradske jezgre, poput izgradnje šoping-centra i privatne garaže, druge procese smo znatno odužili, a na samom kraju te kampanje, koja je trajala sve do 2011., Gradska skupština je ipak odustala od garaža u donjogradskim blokovima. Mobilizacija građana i struke bila je odlična - prisjeća se Željka Leljak Gracin.

Naši sugovornici se slažu da je Varšavska simbol građanskog otpora u borbi za javni prostor. Po aktivističkom obimu truda i muke, izdvaja je i Toni Vidan.

- Varšavska je sačuvala obraz Gradu Zagrebu i pokazala da građanski aktivizam itekako ima smisla, što je ohrabrilo građane širom zemlje. Ne nužno u ostvarivanju taktičke pobjede, jer često ne možete pobijediti nasilnika na vlasti, ali za mentalno zdravlje društva neophodno je pokazati neki oblik otpora. Netko je tada napisao da ‘grad stanuje u kontejnerima’, gdje su dežurali aktivisti - ističe Vidan.

- Udružile su se konačno organizacije civilnog društva, ženske udruge, okolišne organizacije, Gong, a udruga Pravo na grad nastala je iz pokreta Varšavska - dodaje Jasna Šumanovac.

Nastale su i druge građanske inicijative, poput dubrovačke Srđ je naš ili novije zagrebačke Savica ZA park. Tadašnja studentica novinarstva Marija Mileta pridružila se Zelenoj akciji nakon slučaja Varšavska.

S obzirom na to da Hrvatska trenutno predsjeda Vijećem EU-a, zanima je kako će se Vlada odnositi po tom pitanju jer klimatsku politiku baš i ne ističe u svojem programu.

Tih 2000-ih Zelena akcija pokrenula je, zajedno s udrugama Eko Kvarner i Zeleni forum, kampanju S.O.S. za Jadran, odnosno protiv Družbe Adria, nakon čega je država odustala od izvoza ruske nafte tankerima na svjetsko tržište preko luke u Omišlju. Nešto kasnije zaustavljena je i izgradnja hidroelektrane na rijeci Ombli kraj Dubrovnika, čime je sačuvana bioraznolikost tog kraja. U Zelenoj akciji ponose se i zaustavljanjem zdravstveno i okolišno štetnog Plomina C, novog bloka termoelektrane na uvozni ugljen koji je HEP želio realizirati na istočnoj obali Istre. Upravo na primjeru te kampanje možemo naučiti kako izgleda aktivistička praksa Zelene akcije: najprije se informira javnost o problemu Plomina C, zatim netko od članova grupe razlaže štetne zdravstvene i okolišne aspekte tog projekta, poput načina na koji čestice ugljena djeluju na zdravlje, potom ekonomske i globalne aspekte, na primjer odakle se dovozi ugljen i zašto je to bitno, a onda se govori i o klimatskom aspektu, gdje se daje šira slika kako bi ljudi kritički promišljali o aktualnom problemu.

- Onda krećemo u planiranje akcije: u kojem trenutku je najbolje djelovati i kako. Kako kreativno prikazati neki problem i kako osmisliti tu akciju da bude najefektivnija za medije i građane, Vladu ili nekog trećeg. Stječu se ogromna znanja koja dobro dođu kasnije u životu - kaže nam Dora Sivka, koja je već sedam godina članica aktivističke grupe, koja broji 30 do 40 aktivnih članova.

Osim što su zauzeti najnovijom kampanjom protiv izgradnje LNG terminala na ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, ističu da sudjeluju u projektu ‘Škole održivosti’ u srednjim školama, gdje učenike osim općih okolišnih tema potiču i na aktivnosti u zajednici. Da bi se od pasivnih promatrača stvaralo aktivne građane, ključni su obrazovanje i građanski odgoj, koji u našim školama nije zaživio. Predavanja se održavaju u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji i školi Primijenjene umjetnosti i dizajna te u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku.

- Praktični dio smišljaju uz pomoć svojih mentora, a riječ je o praktičnim i kreativnim vizijama održivosti. Učenici će osmisliti i dva filma za Okolišni filmski festival. Bit će vezani uz teme na koji način svakodnevnim navikama doprinosimo ili građanskoj pasivnosti ili fizičkom zagađivanju okoliša - kaže Dora Sivka.

Važna je aktivnost Zelene akcije i održivi promet, koja osim što promovira biciklizam i kampanje usmjerene na povećanje broja biciklističkih staza, ima i humanitarni karakter. Projekt Biciklopopravljaone u radionici udruge podrazumijeva da ljudi sami jednom tjedno popravljaju svoje bicikle i tako se druže. Ako se neki bicikl ne može popraviti, rastavlja se na dijelove koji se onda koriste za popravljanje drugih bicikala.

- Time pomažemo u izgradnji društvene solidarnosti jer mnogi su naši korisnici postali i naši volonteri - ističe Eugen Vuković.

- U više od deset godina u našoj knjizi gostiju zabilježili smo više od sedam tisuća pojedinačnih popravaka. Mnoge od njih svojedobno smo donirali na poplavljeno područje Gunje, ali i izbjeglicama još prije velikog vala s balkanske rute, odnosno tražiteljima azila koji su živjeli u hotelu Porin. Bicikle smo popravljali i u suradnji s izbjeglicama, koji su tako imali priliku upoznati lokalno stanovništvo, kao i obrnuto. Prosljeđivali smo ih i siromašnoj populaciji oko Gline, a riječ je uglavnom o povratnicima. Više od 500 bicikala na taj je način donirano u zadnjih pet godina - dodaje Vuković.

- I dalje se želimo baviti pojedinačnim projektima, kao i lošim politikama, volimo to raditi i vjerujemo u to što radimo. Zato sve ima smisla - zaključuje Željka Leljak Gracin.

Istaknula je i bivše predsjednike ove udruge: osim profesora Laya, Zelenu akciju vodili su Dubravka Bačun, Toni Vidan i Jagoda Munić, koja je u dvadeset godina rada udruzi prenijela veliko znanje u vezi natječaja za europske fondove. Kalio se ondje i Tomislav Tomašević, koji je svoj aktivizam prenio u političku arenu zagrebačke Gradske skupštine. Udrugu je vodio i Bernard Ivčić, a početkom jeseni za nastupajuće borbe birat će se novi predsjednik ili predsjednica.

1/3