>

novosti logo

Tuga s juga

Indijskim vlastima trebalo je više od mjesec dana da priznaju da opasnost postoji, da proglase uglavnom represivne a ne preventivne mjere, dok se pravi razmjeri ove katastrofe nikada neće saznati, pa ni onda kada pandemija prođe

Kada kapitalistički centri kihnu, svjetska periferija, odnosno globalni jug dobije upalu pluća. Znamo, sada je druga bolest u centru pažnje – pandemija izazvana koronavirusom, koja nije poštedjela ni Indiju. A o kakvoj je zemlji riječ? Samo siromašnoj ili i bogatoj (za odabranu manjinu)? Ova ‘rastuća ekonomija’ razdrta je proturječnostima za koje ni usporedba s biblijskim razmjerima, kako kaže književnica, teoretičarka i aktivistkinja Arundhati Roy, nije sasvim korektna, jer je kvantitativno nedovoljna. Jer što reći kada ekonomski migranti, koji u sivoj zoni ekonomije rade na sezonskim i privremenim poslovima, iz gradova poput New Delhija, u kojima ne mogu platiti smještaj i gdje sada vlada gotovo potpuna zabrana kretanja, bivaju satjerani na zatvorenu granicu prema državi Utar Pradeš? Tada se državno uvedena prisila na fizičku distancu pretvara u svoju suprotnost – fizičko naguravanje nepreglednih masa očajnih ljudi.

A to još i nisu oni najsiromašniji. To su oni koji su, makar i skromno, kao najamni radnici do sada preživljavali u velikim gradovima. Sada kada su odbačeni, vraćaju se u svoja sela, svjesni da sa sobom nose i klice bolesti. No strah od socijalne propasti, doslovno gladi, žeđi i beskućništva, veći je od straha pred bolešću. Istovremeno milijuni kronično bolesnih, beskućnika i parija (da sada ne ulazimo u kastinsku problematiku, koja pojam socijalne distance u Indiji čini posebno nadrealnim), koje ni prije izbijanja pandemije indijski zdravstveni sustav nije mogao obuhvatiti, ne idu nikamo, već umiru po ulicama i bijednim predgrađima.

Dok ovo pišemo, službeni broj zaraženih u Indiji je 4400, a svima je jasno da je to nerealno. To su evidentirani, manjina manjine, dok su na drugoj strani mase koje nitko neće testirati ni staviti u izolaciju. Indijskim vlastima trebalo je više od mjesec dana da priznaju da opasnost postoji, da proglase uglavnom represivne a ne preventivne mjere, dok se pravi razmjeri ove katastrofe nikada neće saznati, pa ni onda kada pandemija prođe. To ne vrijedi samo za Indiju, već i za zemlje ‘razvijenog svijeta’, poput SAD-a. Izgleda da će sada gotovo svaka zemlja svijeta imati svoj unutrašnji globalni jug, ma gdje se geografski stvarno nalazila.

1/1