Nakon višemjesečnih najava da će bojkotirati sljedeće parlamentarne izbore, opozicijske stranke okupljene u Savezu za Srbiju konačno su početkom rujna na svojim stranačkim tijelima i na razini Saveza donijele odluku da na izborima neće sudjelovati i da će voditi kampanju u kojoj će birače pozivati da ih bojkotiraju. Kako istovremeno već mjesecima bojkotiraju i rad nacionalnog parlamenta te lokalnih i regionalnih skupština, vodstvo SzS-a procijenilo je da će širenjem bojkota i na izbore dovesti do kraja proces delegitimizacije vlasti Vučićevih naprednjaka, kojima istraživanja javnog mnijenja prognoziraju uvjerljivu pobjedu i na sljedećim parlamentarnim izborima. Pritom se opozicijski lideri prije svega uzdaju da će totalnim bojkotom vlast naprednjaka delegitimirati u očima Europske unije i drugih moćnih euroatlantskih institucija i organizacija te njihovih država članica.
Donošenjem odluke o bojkotu šest mjeseci prije održavanja izbora SzS je na prvi pogled povukao racionalan potez kojim je kreirao prostor za vođenje kampanje protiv izlaska na izbore i za mobilizaciju svojih birača i simpatizera za postizbornu smjenu nelegitimne vlasti. No netom nakon što su objelodanili da neće sudjelovati na sljedećim izborima, Vučićevi naprednjaci ispisali su prijedlog mjera čijom realizacijom bi se trebali poboljšati izborni uvjeti i ponudili ih svim političkim strankama i nevladinim organizacijama prije nego što ih Vlada pretoči u svoj operativni plan. Istovremeno je i predsjednik vanjskopolitičkog odbora Europskog parlament Dejvid Mekalister prihvatio poziv opozicijskog Pokreta slobodnih građana da europarlamentarci posreduju u pregovorima vlasti i opozicije o poboljšanju izbornih uvjeta, ali i o eventualnoj reformi izbornog sistema i o uspostavljanju demokratskog parlamentarizma u Srbiji. Štoviše, Mekalister je prvo suočavanje vlasti i opozicije pod krovom parlamenta zakazao za 9. i 10. listopad. Učinio je to u suglasju s predsjednicom Narodne skupštine Majom Gojković.
Stjerani u kut, lideri SzS-a najavili su da će se odazvati njegovu pozivu jer ne mogu bojkotirati i one od kojih očekuju da se slože s njihovom tvrdnjom da Vučićevi naprednjaci uzurpiraju vlast u Srbiji i njome nelegitimno vladaju te da im pomognu u smjeni vlasti. Mekalister je najavio da će od listopada do kraja godine europarlamentarci moderirati tri sesije vlasti i opozicije na kojima bi se trebale dogovoriti konkretne mjere kojima bi se u parlamentu reanimirala kultura dijaloga i poboljšali izborni uvjeti u mjeri dovoljnoj da zagovornici izbornog bojkota odustanu od njega i na izborima pokušaju smijeniti aktualnu vlast. Temeljitije promjene parlamentarnog i izbornog sistema i svega što uz njih ide vlast i opozicija bi pod paskom europarlamentaraca dogovarali poslije izbora, u mandatu novog saziva parlamenta.
Problem opozicije je, međutim, što su prijetili bojkotom i na njega se odlučili zato što vlast nije udovoljila njihovom zahtjevu da smijeni direktore i glavne urednike Radiotelevizije Srbije i Radiotelevizije Vojvodine, članove REM-a (Regulatornog tijela za nadziranje zakonitosti rada elektronskih medija), zbog toga što nije htjela zabraniti funkcionersku kampanju te zbog nesređenih biračkih spiskova, lošeg rada biračkih odbora i izbornih komisija i drugih sličnih manjkavosti koje prate izbore i u demokratski uređenijim zemljama no što je Srbija. Najviše graje ipak su dizali zbog medija, ponajprije zbog televizija s nacionalnim frekvencijama u privatnom vlasništvu i tabloida za koje tvrde da su produžena ruka vlasti i njezina udarna pesnica kojom zatire opozicijsko djelovanje.
Vladajući Vučićevi naprednjaci na sve te optužbe i prigovore do sada su odgovarali da su sva izborna i medijska zakonska rješenja te kadrove u javnim televizijama i regulatornim tijelima naslijedili od sadašnje opozicije, pa im ne pada na pamet da išta u njima mijenjaju jer su u istim tim uvjetima i oni kao opozicija djelovali i uspjeli pobijediti na izborima. No kako je dio opozicijskih prigovora, ponajprije zahvaljujući analizama i izvještajima pojedinih nevladinih organizacija, u zadnje vrijeme sve češće uvrštavan u dokumente Europske unije i utjecajnih međunarodnih organizacija koje se bave medijskim i inim pravima i slobodama, vladajući naprednjaci ipak su odlučili odustati od sukoba na brvnu s opozicijom i provesti promjene koje već neko vrijeme od njih ne traži samo opozicija nego i nevladine organizacije i dio javnosti, ali i EU i druge međunarodne institucije. Vlada Srbije već je odlučila ograničiti funkcionersku kampanju i pooštriti sankcije za zloupotrebu javnih resursa u stranačke svrhe. Ponudila je zatim opoziciji da pod okriljem parlamenta rasprave i dogovore s rukovodstvima javnih televizija ravnopravne uvjete za sve aktere u izbornoj kampanji. Također nudi parlamentarnu raspravu o radu regulatornih medijskih tijela (prije svega REM-a) i osnivanje parlamentarnog odbora za praćenje i kontrolu izborne kampanje u štampanim i internetskim medijima te obuku članova biračkih odbora i državnih službenika koji rade na biračkim spiskovima, za koje pak tvrde da su sređeniji nego ikad prije.
Vlada Srbije i vladajuća većina u parlamentu očito su se već spremili za dijalog s opozicijom u kojem će posredovati europarlamentarci. S druge strane, iz opozicijskog Saveza za Srbiju, shvativši valjda da će biti uvažen dobar dio njihovih zahtjeva kojima su javno licitirali proteklih godinu dana, stidljivo su počeli tražiti odgodu parlamentarnih izbora s proljeća na jesen sljedeće godine jer navodno sada više nema vremena za promjene kojima bi se uspostavili ravnopravni izborni uvjeti. No tim zahtjevom samo pokazuju da politički glavinjaju i da su se našli u nebranom grožđu jer su rokovi za održavanje redovnih izbora propisani Ustavom i nemoguće ih je samo tako mijenjati, bez prethodno provedenog kompliciranog procesa ustavnih promjena ili proglašavanja izvanrednog stanja u zemlji, što je propisani razlog kad se specijalnim zakonom mogu prolongirati Ustavom definirani rokovi za održavanje redovnih izbora.
Savez za Srbiju u bojkot izbora zapravo je uletio poput grupe studenata iz pokreta ‘1 od 5 miliona’ koji su prije petnaestak dana upali u zgradu rektorata Beogradskog sveučilišta i blokirali njegov rad tražeći od rektorice Ivanke Popović da od premijerke Ane Brnabić zatraži smjenu ministra financija Siniše Malog zato što je, po njihovim tvrdnjama, plagirao doktorsku disertaciju. Kad je rektorica to odbila učiniti jer to nije njezin posao, danima je trajala potraga za rješenjem koje bi omogućilo studentima da bez podvijena repa napuste zgradu rektorata zauzetu radi ostvarivanja političkog cilja protestnog pokreta koji već skoro godinu dana jalovo pokušava na ulici smijeniti vlast Vučićevih naprednjaka. Kao što studenti iz pokreta ‘1 od 5 miliona’, nakon što su shvatili da će unatoč njihovoj akciji Siniša Mali ostati ministar financija do kraja mandata, danima nisu znali kako da se povuku iz blokade rektorata Beogradskog sveučilišta, tako će i Savez za Srbiju narednih mjeseci, dok traje posredovanje europarlamentaraca, tragati za načinom kako da se izvuku iz izbornog bojkota koji su proglasili kako bi delegitimirali naprednjačku vlast, a sad nad njihovim glavama visi mogućnost da sami sebe pred svijetom delegitimiraju kao realnu opozicijsku alternativu Vučićevim naprednjacima. Hoće li to uspjeti izbjeći, ovisi i o tome da li će Mekalister imati strpljenja i živaca poput rektorice Popović, koja je danima tragala za načinom kako da studentima omogući da izađu iz političke stupice koju su si sami pripremili.
