>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Petar Vidov

Umreženo pranje mozga

Digitalno doba donijelo je nove kanale komuniciranja - društvene mreže. Isprva hvaljene kao alati lakšeg međusobnog povezivanja koji će doprinijeti razvoju demokracije, pokazale su se moćnim kanalom za širenje propagande, teorija zavjere, zlonamjernih obmana i toksičnih laži, svega onoga što je danas poznato kao fake news

Bauk nacional-populizma proždire Europu. Pogonjeni tzv. fake newsom (lažnim vijestima), a zapravo više ili manje orkestriranom propagandnom kampanjom zastrašivanja, radikalni desničari osvajaju simpatije sve većeg broja birača. Europski centri političke moći, u čemu ni Zagreb nije iznimka, bezuspješno pokušavaju shvatiti kako su se našli u fekalijama do grla. Ali u tom im promišljanju uporno promiče jednostavna uzročno-posljedična veza: efektivnost propagande obrnuto je proporcionalna stupnju slobode medija i kapacitetima nezavisne medijske scene. Hrvatska je savršen primjer za ilustraciju ove teze.

Čitava hrvatska povijest satkana je od uglavnom uspješnih pokušaja uništavanja ili preuzimanja medija. Sezonu lova otvorio je hdz Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Ivića Pašalića

Čitava hrvatska povijest satkana je od uglavnom uspješnih pokušaja uništavanja ili preuzimanja medija. Sezonu lova otvorio je HDZ Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Ivića Pašalića. HRT je odmah pretvoren u igračku tadašnje i svake buduće vlasti. Vjesnik, štampani oblik javnog medijskog servisa, također je upregnut u opsluživanje vladajuće politike, ali je usput upropašten i financijski, a ne samo reputacijski, pa za njega kad je kasnije ugašen više nikoga nije bilo briga. Slobodnu Dalmaciju najprije su izručili tajkunu Miroslavu Kutli, da bi zatim pritiscima, prijetnjama i tužbama pokušali ušutkati i one novinare koji su napustili okupiranu Slobodnu kako bi pokrenuli Feral Tribune. Glas Slavonije pod oružjem su zauzeli tadašnji HDZ-ov uglednik Branimir Glavaš i njegovi sljedbenici. Opozicijski Radio 101 od gašenja su u zadnji čas spasile masovne ulične demonstracije. Večernji list je bio prodan u off shore oazu, tvrtki s Djevičanskih Otoka iza koje je stajao Pavo Zubak, u medijima tituliran ‘Tuđmanovim omiljenim milijunašem’. Pašalić je, prema neslužbenim informacijama, kao ‘peti ortak’ bio involviran i u nikad do kraja procesuiranu Aferu Grupo, tajni plan preuzimanja lokalnih radijskih postaja i formiranja Nove TV. Ostala četiri ortaka u Aferi Grupo bili su izdavač Jutarnjeg lista i Globusa, bivši vlasnik koncerna EPH (sada Hanza Media) Ninoslav Pavić, suosnivač OTV-a Vinko Grubišić, velikogorički radijski reporter Juraj Hrvačić i sveprisutni Kutle, trenutno stanovnik BiH u bijegu od hrvatskog pravosuđa. Hrvačić je donedavno bio formalni vlasnik ogromnog dijela hrvatskog radijskog etera, a tijekom tog razdoblja u više navrata je poricao špekulacije kako je čitavo vrijeme zapravo bio tek marioneta u Kutlinoj sjeni.

Posao započet devedesetih revno je nastavio HDZ Ive Sanadera. Ekonomski pritisci konačno su rezultirali gašenjem neposlušnog Ferala. Slobodna Dalmacija opet je dobila novog vlasnika, Pavićev EPH, čiju su izdavačku politiku tog vremena nepovratno obilježili panegirici u slavu novog HDZ-ovog ‘velikog vođe’. Osječka televizija i Hrvatski list, kako su istražiteljima Uskoka kasnije priznali rizničar i glasnogovornik Sanaderovog HDZ-a Mladen Barišić i Vlatko Maček, kupljeni su novcem iz stranačkog ‘crnog fonda’. U pozadini zamršene sage oko vlasništva nad Zadarskim listom stalno su se nazirali utjecajni lokalni HDZ-ovci Božidar Kalmeta i Reno Sinovčić. Novi list prodan je Sanaderovom bivšem prijatelju Robertu Ježiću, riječkom tajkunu kojeg prijateljstvo povezuje i s tada utjecajnim SDP-ovcem Slavkom Linićem. Nakon Sanaderovog pada Ježić je Novi list prodao Albertu Faggianu, još jednom kontroverznom medijskom poduzetniku, te je tako stvorena grupacija koja je uključivala i Glas Istre i Zadarski list.

Val nacional-populizma nezaustavljivo se širi Europom. Njegovi barjaktari preuzeli su ili očuvali vlast u Italiji, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, a u brojnim zemljama figuriraju kao najglasnija opozicija

Politički obračun s nezavisnim novinarstvom nastavljen je i dolaskom na vlast SDP-ove koalicije predvođene Zoranom Milanovićem. Jedva je od izborne pobjede prošlo mjesec dana kad su u javnost izašle informacije da je Milanovićev ministar financija Linić pokušao natjerati Faggiana da riječke novine proda skupini lokalnih gospodarstvenika. Za istom je taktikom u Zadru posegnuo i Kalmeta kad je, prema vlastitom priznanju, pokušao uvjeriti vlasnike nekolicine zadarskih poduzeća da od Faggiana otkupe Zadarski list. Linić je ostao upamćen i kao ministar koji je zapečatio sudbinu Vjesnika, poručivši da se radi o ‘mrtvacu kojeg treba pokopati’. Također, Linićevo Ministarstvo financija represivnim je metodama vršilo konstantan pritisak na Index.hr, nezavisni portal čijeg se vlasnika, pa posredno ni novinare, nije dalo staviti pod političku kontrolu. Doprinos rasturanju medijske scene neuspješno je tih godina pokušao dati i SDP-ov Ivo Josipović, vodeći kampanju protiv tjednika Novosti.

Prostor za još jednu rundu makinacija oko vlasništva nad medijima otvorio je Linićev model predstečajnih nagodbi. Danas notornu korupciju u predstečajevima u to vrijeme razotkrivao je samo Index.hr, kao jedini trn u Linićevom oku. Iako su na Indexu objavljene informacije o milijunskim prevarama u predstečajnim nagodbama brojnih poduzeća, dosad je tek jedan takav slučaj, kolokvijalno znan kao Afera Ribar, privukao pažnju policijskih i pravosudnih organa. U najkraćim crtama priča zbog koje je optužnica podignuta 2015., a suđenje još nije ni počelo, glasi ovako: Sinovčić je u Zadru izgradio ličnu medijsku kuću Vox pa je uvalio u dugove iz kojih se pokušao izvući koristeći zakonske rupe ugrađene u predstečajni proces. Ali kako je izgubio odgovarajuće političko zaleđe – u Zadru se razišao s Kalmetom i HDZ-om, a legalnost predstečajnih nagodbi počela se intenzivnije propitivati kad se Milanović zbog Indexovih otkrića konačno morao riješiti Linića i njegovog pomoćnika Branka Šegona – Sinovčiću je na vrata pokucao Uskok. Otprilike u isto vrijeme su se i u medijskom maistreamu kotrljale dvije predstečajne priče. Upravo u predstečajnom procesu je nedavno preminuli odvjetnik Marijan Hanžeković uspio Paviću preoteti vlasništvo nad koncernom EPH, a Faggian je u predstečaj poslao Novi list, zbog čega su ga čak i vlastite novine opisale kao ‘eksponenta mračnih krugova’ koji iz sjene žele ovladati redakcijom.

‘Mračni krugovi’ uskoro su se manifestirali u prodaji Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista slovačkoj grupaciji JOJ Media House, odnosno J&T banci koja je na hrvatsko tržište ušla kupivši Varaždinsku banku. Prema pisanju tjednika Nacional, čelni ljudi slovačke grupacije pritom su vodili razgovore s tadašnjim šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom i lobistom MOL-a Josipom Petrovićem, inače središnjim likom afere koja će Karamarka kasnije koštati pozicije u Vladi i stranci. Dok se odgovor na pitanje čiji interesi stoje iza trenutnog vlasnika Novog lista i druge dvije spomenute tiskovine za sada samo naslućuje, devastacija ide dalje. U Glasu Istre je promjena vlasništva značila gotovo instantnu najavu otkaza, a novinarska oštrica Novog lista otupljena je uređivačkim zaokretom prema temama iz primorsko-goranske regije nauštrb izvještavanja o zbivanjima u zagrebačkim centrima moći. Karamarkova vlada udarila je i na neprofitne medije, oživljene dotacijama iz lutrijskih sredstava uvedenima za vrijeme prethodne vlasti. Prvi potez Zlatka Hasanbegovića iz fotelje u Ministarstvu kulture bilo je ukidanje financiranja neprofitnih medija, i to potpuno mimo procedure, ali ipak uz podršku ne samo konzervativnog, već i kratkovidnijeg dijela liberalne javnosti, indoktriniranog anti-uhljebničkom mitomanijom. Tretman nezavisnih medija nije se znatno promijenio ni kad je HDZ preuzeo Andrej Plenković. Gaženje po neprofitnim medijima rado nastavlja i tzv. europsko lice HDZ-a, što mu omogućava javnost koja aplaudira u korist svoje štete. Štoviše, aktualni premijer daje i vlastiti obol suzbijanju medijskih sloboda, vodeći privatne obračune s novinarima televizije N1 koji mu, eto, uporno postavljaju neugodna pitanja.

Od svih medija koje su eksponenti državne politike aktivno sabotirali, samo se Index.hr izvukao relativno neokrznut i očuvane nezavisnosti. Kako bi danas izgledao hrvatski javni diskurs u hipotetskoj situaciji u kojoj je SDP-ova vlast svojevremeno uspjela ušutkati Index? Odgovor na ovo pitanje najlakše je predočiti podsjetnikom na najvažnije događaje proteklih godinu dana. Upravo su Indexovi novinari Oriana Ivković Novokmet i Ilko Ćimić dali najveći obol rasvjetljavanju zakulisnih igara u procesu restrukturiranja Agrokora: Ivković Novokmet je objavom priče o fakturama konzultanata izazvala ostavku Ante Ramljaka, a Ćimić je otkrio stvarne autore ‘lex Agrokora’ i objavom tajne prepiske grupe Borg lansirao Aferu Hotmail koja je rezultirala ostavkom Martine Dalić. Ćimić je također bio najustrajniji u propitivanju pozadinskih faktora Vladine odluke da spiska 500 milijuna dolara na zastarjele izraelske borbene avione, upozoravajući na sumnjive poveznice s King ICT-jem, firmom iz koje je došao ministar obrane Damir Krstičević. Životi pripadnika političkih elita neizmjerno su lakši bez slobodnih medija koji kontroliraju njihove postupke.

Rasturanje medija imalo je neželjenu posljedicu koju strateškom promišljanju neskloni političari nisu bili sposobni predvidjeti. Digitalno doba donijelo je nove kanale komuniciranja - društvene mreže. Isprva hvaljeni kao alati lakšeg međusobnog povezivanja i umrežavanja, platforme koje će doprinijeti širenju i razvoju demokracije, Facebook i Twitter u međuvremenu su pokazali i svoje naličje. Osim što su grabeći lavovski dio kolača oglašivačkog tržišta dodatno ugrozile egzistenciju ionako načete globalne medijske scene, pa tako izbušile nove rupe u filteru kroz koji su ideje i stavovi nekad morali proći prije nego završe u javnom prostoru, društvene mreže pokazale su se izuzetno moćnim i jednostavnim kanalom za diseminaciju propagande, teorija zavjere, zlonamjernih obmana i toksičnih laži. Svega onoga što je danas poznato pod nedovoljno preciznim zajedničkim nazivnikom fake news. Kadrovski i financijski opustošeni mediji u velikoj su mjeri izgubili kapacitete za obnašanje svoje primarne društvene uloge: inzistiranja na činjeničnom diskursu u javnom prostoru i raskrinkavanja perfidnih spinova i obmana pomoću kojih se građanima diljem tzv. Zapada zadnjih godina ispire mozak zavjereničkim pričama o npr. ravnoj Zemlji, chemtrailsima, imaginarnim terorističkim ugrozama ili štetnosti cijepljenja, dok im se paralelno uvaljuje totalitarna ideologija usmjerena prema demontaži dosegnute razine ljudskih prava.

Na krilima ksenofobije koja buja na Facebooku, uz nezanemarivu pomoć manipulativne big data tehnologije utjelovljene u britansko-američkoj firmi Cambridge Analytica, 2016. godine najprije je izglasan Brexit, da bi zatim Donald Trump postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, najmoćnije vojne sile na planeti. Val nacional-populizma od tada se nezaustavljivo širi Europskom unijom. Njegovi barjaktari preuzeli su ili očuvali vlast u Italiji, Sloveniji, Austriji, Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj, a u Njemačkoj, Francuskoj, Finskoj i Nizozemskoj figuriraju kao najbrojnija i najglasnija opozicija. Set radikalno desnih političkih ideja baziranih na konceptu očuvanja nacionalnog identiteta Trumpovom pobjedom prodro je i u Bijelu kuću, dok u njenom antipodu, moskovskom Kremlju, stanuje već odavno. Karamarkov HDZ prijetio je da će uvući Hrvatsku u isti taj mrak, slizavajući se s neoustaškom desnicom i fundamentalističkim kontrarevolucionarima, ali prva je koalicijska vlada HDZ-a i MOST-a imala kratak rok trajanja. Pukla je pod teretom niza afera koje su tih mjeseci ustrajno otkrivali preostali neušutkani novinari.

1/1