>

novosti logo

Društvo Društvo

Ustaški studiji

Senat Sveučilišta u Zagrebu odobrio je Hrvatskim studijima skandalozni novi studij demografije i iseljeništva pod vodstvom nacionalističkog demografa Stjepana Šterca. Iz dokumentacije je vidljivo da će u predmetu ‘Hrvatski velikani u iseljeništvu’ studenti učiti o viđenijim ustašama kao što su bili Ivo Rojnica, Vinko Nikolić, Ivo Korsky i brojni drugi

Iz radionice zagrebačkog Sveučilišta i njegovog rektora Damira Borasa stiže još jedan biser. Od jeseni će, naime, studentima biti ponuđen novi dvopredmetni studij demografije i iseljeništva. Stacioniran je na Hrvatskim studijima; trajat će pet godina; obuhvaća 69 kolegija, od kojih 19 izbornih; pohađat će ga 25 studentica i studenata iz nacionalne kvote, dok je deset mjesta osigurano za Hrvate iz inozemstva. Za predstojnika Odsjeka za demografiju i iseljeništvo već je izabran notorni demograf Stjepan Šterc, a među imenima predavača nalaze se njegov kolega Anđelko Akrap, bivši državni tajnik za demografiju Marin Strmota, povjesničar sklon revizionističkim tumačenjima Josip Jurčević i njegova supruga Katica Jurčević. Studij je prošlog tjedna većinom glasova prošao na Vijeću društveno-humanističkog područja Sveučilišta, uz protivljenje dijela predstavnika s Filozofskog i Pravnog fakulteta te Fakulteta političkih znanosti, čije ruke ipak nisu bile dovoljne da preglasaju Borasovu glasačku mašineriju, da bi u utorak bez veće rasprave bio podržan na sjednici Senata Sveučilišta.

Voditelj studija je demograf Stjepan Šterc, koji je 2012. s Monikom Komušanac objavio rad u kojem se hrvatske Srbe naziva ‘etničkim pripadnicima agresora’

Čime će se studenti demografije i iseljeništva baviti, što će na ovom studiju naučiti i gdje će se, na kraju krajeva, kao izučeni demografi i stručnjaci za dijasporu zaposliti? Evo što o njemu kažu oni koji su ga pokrenuli: ‘Studij demografije i hrvatskoga iseljeništva znanstvena je i visokoobrazovna novina na hrvatskim sveučilištima po predmetu interesa, teorijskom pristupu, metodološkoj razradi, multidisciplinarnoj zamisli, po važnosti i općem interesu za demografsku i iseljeničku problematiku. Polazeći od spoznaje kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik svih djelatnosti u prostoru i društvu, kako su djeca i mladi nositelji hrvatske razvojne budućnosti, kako je hrvatsko iseljeništvo veliko hrvatsko bogatstvo i kako prihvaćanje dekadencije nije povijesna civilizacijska stečevina, ustrojavanje ovakvoga studija u Hrvatskoj velika je akademska, društvena, gospodarska, narodna i nacionalna potreba, osobito nakon što su svi demografski pokazatelji i trendovi u Hrvatskoj postali negativni, a silina recentnoga iseljavanja počela ugrožavati temeljne sustave na kojima počiva svaka, pa i hrvatska država.’

Kako će se ove teorijske fraze pretočiti u praksu, najbolje ilustriraju nazivi kolegija. Za ovu priliku izdvojit ćemo samo neke koji su obavezni, poput ‘Filozofsko-teološki pristup stanovništvu’, ‘Hrvati u Bosni i Hercegovini’, ‘Hrvatsko političko iseljeništvo’, ‘Hrvatska žena u iseljeništvu, ‘Hrvatske katoličke misije’, ‘Hrvatski velikani u iseljeništvu’ ili izborne ‘Demografski aspekti agresije na Hrvatsku 1990. – 1998.’, ‘Hrvati u Australiji i Novom Zelandu’, ‘Hrvati u Južnoj Americi’, ‘Hrvati u Sjevernoj Americi’ i ‘Znameniti Hrvati u svijetu’.

Da se dodatno približimo katedri, krenut ćemo od silabija, odnosno opisa obaveznog kolegija s druge godine ‘Hrvatski velikani u iseljeništvu’ koji će predavati manje poznati profesor Krešimir Bušić, čiji doktorski rad nosi naslov ‘Djelovanje bačkih Hrvata u kulturnim institucijama NDH’, koji je napravio pod mentorstvom spomenutog Jurčevića. Među ciljevima ovog predmeta navodi se upoznavanje s činjenicama, životopisima, sudbinama, idealima, djelima i značenjem hrvatskih velikana u iseljeništvu od završetka Prvog svjetskog rata do kraja 20. stoljeća i njihovim žrtvama na različite načine za Hrvatsku. Kao ključno, posebno se ističe: ‘Prihvatiti njihovo postojanje kao važan segment ideje hrvatske opstojnosti, državnosti i hrvatskog identiteta u Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu. S različitih aspekata upoznati oblikovanje javne percepcije o njima, koja prema potrebi negira hrvatski domoljubni pristup i njihova pozitivna djela.’ Već ovdje moramo zastati, s obzirom na to da se očito radi o ciljevima koji se kose s osnovnim idejama sveučilišta kao otvorene i autonomne institucije koja prvenstveno služi razmjeni znanja, a ne – kao u ovom slučaju – nametanju stavova i indoktrinaciji studenata kao slobodnih ljudi, što je i inače velika bolest hrvatskog obrazovnog sustava.

Dovoljno je baciti pogled na imena ‘velikana’ navedenih u opisu ovog kolegija, koji su Novosti dobile na uvid, da se shvati o čemu je zapravo riječ. Među sedamdesetak njih, čiji će se lik i djelo proučavati na drugoj godini, nalaze se mahom pripadnici ustaškog pokreta i njegovi simpatizeri koji su nakon Drugog svjetskog rata uglavnom emigrirali u Italiju, pa poslije u Južnu Ameriku. Na popisu se tako pod egidom ‘Istaknuti mecene u hrvatskom iseljeništvu’ nalazi Ivo Rojnica, prvi ustaški povjerenik za Dubrovnik koji je u međuvremenu napredovao do pozicije stožernika Ustaškog stožera u tom gradu, gdje je zapamćen po masovnim progonima Srba, Židova i antifašista. Židovima i Srbima osobno je zabranio slobodno kretanje po gradu i javni govor, a Židovi su usto morali oko ruke nositi žute trake s Davidovom zvijezdom i obilježiti radnje i kuće. ‘Zatvori na Lovrijencu, u Kazbeku, u Karmenu i drugdje punjeni su uhićenicima. Na čitavom području župe Dubravka počela su masovna ubojstva, mučenja, deportacije u koncentracijske logore smrti. Ovo krvavo stanje trajalo je sve do početka rujna 1941., kada su Talijani od ustaša ponovo preuzeli skoro svu vlast. Rojnica je pobjegao u Zagreb’, navodi Nikola Anić u knjizi ‘Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu’.

Rojnica je nakon rata pobjegao preko Austrije i Italije u Argentinu, gdje je postao ugledan poduzetnik, da bi 1991. godine, nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske, bio imenovan za opunomoćenog predstavnika Republike Hrvatske za Argentinu i Latinsku Ameriku, a predsjednik Franjo Tuđman ga je uz to odlikovao Redom kneza Branimira za osobite zasluge stečene promicanjem međunarodnog položaja i ugleda RH i njezina odnosa s drugim državama. U rijetkim javnim istupima negirao je ratne zločine, posebno prema Židovima, za koje su, kako je on tvrdio, bili krivi Nijemci. Krajem 1990-ih poznati lovac na naciste Efraim Zuroff iz Centra Simon Wiesenthal tražio je da ga se uhapsi, ali od toga nije bilo ništa. Umro je 2007. u 93. godini u Buenos Airesu.

Kolegij ‘Hrvatski velikani u iseljeništvu’ predavat će Krešimir Bušić, koji je doktorirao pod mentorstvom revizionista Josipa Jurčevića

Na popisu ‘velikana’ je još jedan neskriveni ustaša. Riječ je o Ivi Korskom koji je, premda židovskog porijekla, još kao student pristupio ustaškom pokretu. Korsky, po autoru opisa kolegija, spada u grupu ‘neumornih kulturnih djelatnika, publicista, promicatelja hrvatske riječi u inozemstvu’. Bio je član Ustaškog stožera i stožera Ustaške mladeži. U Ustaškoj vojnici obnašao je dužnost suca Ratnog suda. Krajem rata, baš poput Rojnice, ‘štakorskim putem’ dokopao se Argentine. Kasnije se pridružio emigrantskoj Hrvatskoj republikanskoj stranci, da bi 1994. dobio službenu Pohvalu za doprinos širenju istine o Republici Hrvatskoj, a kasnije bio odlikovan Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana. Umro je u Buenos Airesu 2004. godine.

Dalje se na popisu onih o kojima će studenti učiti ‘pozitivno’ nalazi i Vinko Nikolić (egida u silabiju: ‘Okupljač hrvatskih intelektualnih i svekolikih kulturnih snaga hrvatskoga iseljeništva nakon 1945.’). Nikolić je bio stožerni pobočnik za uljudbu u Ustaškom stožeru za Zagreb, kasnije prebačen u Promičbeni odjel zapovjedništva Ustaške mladeži, da bi u srpnju 1943. bio imenovan za pričuvnog poručnika i nadstojnika u Odgojno-promičbenom odjelu. Pobjegao je u Austriju i dalje preko Italije kao pričuvni ustaški satnik, a u Hrvatskoj je nakon 1990. dočekan kao heroj. Imenovan je za zastupnika u Županijskom domu Sabora i na funkciju zamjenika predsjednika Matice hrvatske. Tu je i Vilim Cecelja, vikar Poglavnikovog tjelesnog zdruga i zamjenik vojnog vikara oružanih snaga NDH, pred kojim je 16. travnja 1941. prva ustaška vlada na čelu s Antom Pavelićem položila zakletvu. Kraj rata zatekao ga je u Beču. Saveznici su ga držali u logoru do 1947. godine, kada je pušten na slobodu. Bio je jedan od prvih organizatora okupljanja na Bleiburgu. Umro je pred raspad Jugoslavije, a u silabiju novog studija naveden je kao ‘karitativni radnik’.

Učit će studenti i o glavnom organizatoru ‘štakorskog puta’ koji je vodio od Rima do Južne Amerike, Krunoslavu Draganoviću, kojeg se u silabiju naziva ‘organizatorom života za hrvatske izbjeglice nakon 1945. godine u Rimu’ ili Dušanu Žanku, ustaškom intendantu Hrvatskog državnog kazališta u Zagrebu do 1943. i kasnijem diplomatu u Francuskoj koji je također završio u Argentini kao ‘intelektualna snaga u iseljeništvu’. Tu su i šef Vojno-odgojnoga ureda Ministarstva oružanih snaga Milivoj Mostovac koji je napisao ‘Ustav Nezavisne Republike Hrvatske’ koji se nije dopao Paveliću, kao i Milan Blažeković, tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova NDH pa tajnik u veleposlanstvu u Berlinu, te Fedor Mažuranić koji se kao pripadnik dobrovoljačke Hrvatske pomorske legije borio na Crnom moru. Ima ih sedamdesetak pa nema smisla da dalje pojedinačno nabrajamo. O svima njima profesori će morati, kako navode, ‘razviti kod studenata spoznaju o hrvatskom vrijednosnom sustavu, neovisno o planski friziranim percepcijama’, što je rečenica koja najbolje opisuje što se ovim studijem zapravo želi napraviti.

- Malo je njih briga za demografiju i za iseljeništvo, cilj im je povijesni revizionizam i propagiranje ustaških snaga, a ako se može još nešto usput zaraditi – to sasvim sigurno neće odbiti. To je taj ‘hrvatski vrijednosni sustav’ koji zastupaju - kazao je za Novosti jedan od sveučilišnih radnika upoznat s ovim studijem, podsjećajući da su Hrvatski studiji trebali imati slične kolegije odmah kada su osnovani 1992. godine.

I u ostalim kolegijima svašta se može pročitati pa je tako među ‘znamenite Hrvate u svijetu’, koji su ‘hrvatski prinos uljudbi čovječanstva i hrvatskomu identitetu u Hrvatskoj i svijetu’, svrstan i Nikola Tesla, dok se u kolegiju ‘Filozofsko-teološki pristup stanovništvu’ filozofski dio spominje tek ovlaš, a prevladava teološki s natuknicama poput ove ‘Čovjek – putnik na Zemlji. Nikada ne znamo kad ćemo opet zatrebati domovini’ iz Knjige postanka. U kolegiju ‘Hrvatska žena u iseljeništvu’ istražuju se korelacije djelovanja žena i očuvanja hrvatskog identiteta u iseljeništvu (‘Majka, čuvarica doma, jezika i obitelji’) i sve tako redom.

Kako projekt vodi Stjepan Šterc, ovakav pristup mogao se očekivati. Šterc je pred rat imenovan za savjetnika u Vladi, da bi u studenome 1991. postao načelnik Odjela za specijalni rat u Ministarstvu obrane, gdje od Tuđmana dobiva čin bojnika. Od lipnja 1992. do 1994. savjetnik je u Ministarstvu vanjskih poslova. Krajem rata postaje pomoćnik ministra obnove i razvitka Jure Radića, u vrijeme kada su u kuće izbjeglih Srba naseljavani Hrvati. Smjenom vlasti 2000. godine prebačen je u Ministarstvo obrane, odakle se 2002. vratio na Prirodoslovno-matematički fakultet i doktorirao u 59. godini. U javnosti istupa često i rado, ističući se nacionalističkim i konzervativnim stavovima. Zastupa tezu protiv tzv. supstitucije stanovništva koja je, kako kaže, ‘najveća opasnost za opstanak Hrvatske’. Prioritet treba biti ‘očuvanje strateških nacionalnih demografskih vrijednosti’ i ‘demografski i svekoliki hrvatski identitet’. Riječ ‘supstituciju’ ovdje valja čitati u kontekstu doseljavanja nakon Drugog svjetskog iz drugih područja Jugoslavije, posebno iz Srbije. U jednom od radova, koji je objavio s Monikom Komušanac, hrvatske Srbe nazivaju ‘etničkim pripadnicima agresora’, čiji broj se ‘bitno smanjio’ nakon Oluje. Sada je problem, napisali su 2012., da bi ‘supstitucijom tim prostorom mogli ovladati drugi’. Činjenica je, međutim, da je nacionalistički demograf u mirovini, jer je napunio 65 godina, pa s Hrvatskim studijima surađuje kao vanjski suradnik, a kao takav ne može voditi novi studij, pa je za očekivati da će ponovno u radni odnos.

A gdje će raditi studenti kad diplomiraju ovo čudo od studija? Ako je suditi po pozitivnim mišljenjima koje su dobili Hrvatski studiji, izbor će im, osim ako ne žele na Vis, biti prilično sužen. Podršku im je dalo šest institucija, i to više načelnu – od Ureda predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Hrvatskog sveučilišnog sindikata, Svjetskog saveza mladih, Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH i Instituta za migracije i narodnosti do gradonačelnika Visa!?

Da nam ne prigovore da smo opet negativni, evo konstruktivan prilog novom studiju. Ivo Korsky, s čijim će se djelom baviti u kolegiju o ‘hrvatskim velikanima’, govoreći o pripadnicima Ustaške mladeži koji su trebali biti ‘novi’ Hrvati i nastaviti tamo gdje je poglavnik započeo, kazao je ovo: ‘Samo mladež može postati ustaška i zato je Poglavnik i osnovao Ustašku mladež kao obvezatnu organizaciju za sve hrvatske dječake i djevojke, kako bi duše mladih Hrvata izbrusio i iz njih stvorio ustaše, koji će popuniti redove njegovih vjernih ustaša i njih nadomjestiti kad ovi padnu, na polju rada ili polju časti.’ Zvuči poznato, zar ne?

1/2