>

novosti logo

Piše Novosti

Višnja Pavelić: ‘Sve što kažu o mom ocu je laž’

‘Oni su rođeni kao kriminalci. Nema Srbina koji nije kriminalac. Ništa drugo nisu radili, nego samo ubijali. Ubojstva su genetički upisana u njihov kod. Mi smo se samo branili’, rekla je u razgovoru za španjolski El Pais Semanal pokojna Višnja Pavelić, koja je tražila da se tekst objavi nekoliko godina poslije njene smrti

El País Semanal objavio je tekst novinara Pabla de Llana, koji je u više navrata razgovarao s Višnjom Pavelić, kćerkom ustaškog poglavnika Ante Pavelića preminulom 2015. godine. Razgovori su vođeni u njenom stanu u Madridu, u kojem je živjela posljednjih 50 godina svog života radeći na očevim arhivima, a Llano je obećao da će ih objaviti tek nekoliko godina nakon njene smrti.

Ante Pavelić proveo je posljednje dvije godine svog života u Španjolskoj sa spomenutom kćerkom, suprugom Marijom i sinom Velimirom. Vrijeme je kratio lutajući Madridom, a na jednoj fotografiji objavljenoj sada u El País Semanalu, stoji na glavnom madridskom trgu Puerti del Sol, odjeven u dugi crni kaput i sa šeširom na glavi. Izgleda poput bezopasnog starčića, posve drugačije od krvoločnog zapovjednika, koji je upravljao kvislinškom NDH tijekom koje je, prema podacima muzeja US Holocaust Museum, ubijeno više od 300.000 ljudi, kako navodi EPS.

Kada je Pavelić 1959. umro u dobi od 70 godina, španjolska novinska agencija Cifra objavila je tek kratku vijest kako je ‘čelnik hrvatske države tijekom Drugog svjetskog rata’ pokopan na madridskom groblju San Isidro.

Ozbiljna, ljubazna i opsesivno diskretna

Višnja Pavelić bila je ozbiljna i ljubazna žena, opsesivno diskretna, koja je Llani dopustila da dođe nekoliko puta u njen dom. Rado je govorila o svom ocu, no nije željela da se išta od toga objavi prije nego što prođe nekoliko godina od njene smrti.

Tijekom života nije dopuštala da je se fotografira. Opsesivno je čuvala očev grob. Almudena Moreno, direktor groblja San Isidro, ispričao je kako je popodneva provodila sjedeći na rasklopnoj stolici koju bi postavila pored groba. Od Morena je tražila da ni u kojem slučaju ne otkriva lokaciju strancima jer se bojala da će doći Srbi i oskvrnuti grob.

‘Izgledala je panično. Rekao sam joj: ‘Ne brini, neće doći tražiti ga u Španjolsku’’. Njeni strahovi su bili toliko duboki da je prije smrti kontaktirala španjolsko ministarstvo pravosuđa kako bi osigurala da nakon nje ne bude moguća ekshumacija njegovih posmrtnih ostataka.

Višnja Pavelić umrla je na Božić 2015. u dobi od 92 godine. Kremirana je, a njeni ostaci su pokopani u zajedničku obiteljsku grobnicu u San Isidru.

Prije nego što je Pavelić umro, njegova kći je voljela fotografirati obiteljska okupljanja. Sačuvala je slike. Neke je podijelila s Llanom. Na jednoj od njih prikazana je četveročlana obitelj tijekom izleta u obalnom gradiću Santa Pola u regiji Valenciji. Na slici Pavelić je ozbiljan, a cijela obitelj djeluje skromno, unatoč sumnjama da su pobjegli s bogatstvom koje je poglavnik ukrao od žrtava i države.

U knjizi ‘Hrvatska pod Antom Pavelićem‘ povjesničar Robert B. McCormick tvrdi da je Pavelić tijekom rata bio u mogućnosti preusmjeriti milijune u Švicarsku. McCormick u knjizi spominje i izvještaj CIA-e o posljednjoj fazi rata gdje stoji kako je Pavelić poslao 12 kutija sa zlatom i nakitom u Austriju.

Na drugoj fotografiji, za koju Višnja Pavelić misli da je slikana nedugo prije očeve smrti tijekom posjete Dolini palih, Pavelić izgleda slabašno, nalik na Vita Corleonea u kultnom filmu ‘Kum‘ nedugo prije svog kraja. Corleone i hrvatski tiranin, kako ga se naziva u tekstu EPS-a, umrli su u istoj dobi nakon što su preživjeli atentat. Pavelić je upucan s nekoliko hitaca kada se 1957. godine vraćao svojoj kuću u predgrađu Buenos Airesa.

‘Ušao je kuću i rekao: ‘Pogođen sam’’, prisjetila se Višnja Pavelić tijekom razgovora s Llanom. Premda se nikad nije saznalo tko je naručio atentat, njegova kći je smatrala da to nisu bile jugoslavenske vlasti ni Srbi.

‘Srbi su tražili njegovo izručenje, željeli su ga živog’, rekla je te dodala kako smatra da su pokušaj ubojstva njegovog oca orkestrirali njegovi sunarodnjaci koji su željeli zadobiti kontrolu nad hrvatskom dijasporom.

Jasenovac je bio radni logor

Na kraju Drugog svjetskog rata, Pavelić je pobjegao u Italiju gdje se sakrio u jezuitskom samostanu.

‘Nitko za to nije znao. Samo mi, ha’, rekla je Višnja Pavelić. Tri godine kasnije Pavelić je koristeći lažno ime Antonio Serdar iz Genove brodom pobjegao u Argentinu tzv .‘štakorskom rutom’ kojom su bježali nacisti poput Adolfa Eichmanna, Klausa Barbiea i Josefa Mengela. Sljedećih deset godina Pavelić je s obitelji, uz dopuštenje Perónove vlasti, živio u Buenos Airesu, gdje je osnovao građevinsku tvrtku. Imao je i tkalački stan i farmu.

‘Imali smo kokoši. Tijekom jutra sam skupljala jaja’, ispričala je Višnja Pavelić. Tijekom razgovora sjedila je dnevnom boravku u naslonjaču iznad kojeg je stajao portret njenog oca začešljane kose, mršavog lica i odjevenog u bijelu jaketu.

‘Mislite da nije kriv za ništa?’, pitao ju je Llano.

‘Ama baš ništa’, odgovorila je i tražila dokumente za koje je tvrdila da dokazuju drugačiju sliku o njenom ocu od one koju je ispisala povijest. Čak i kasnije, kad je bolovala od osteoporoze, prisjetio se Llano, ustala bi tijekom razgovora i kopala po dokumentaciji.

‘Sve je to laž. Sve što kažu o mom ocu je laž. Sve, sve’, govorila je.

Ni Jasenovac, ni tvrdnje i dokazi da je to bio jedan od najkrvavijih logora, kao ni usporedbe ustaša s najgorljivijim pripadnicima SS-a, ništa joj nisu značile.

‘Jasenovac je potpuno pretjerivanje. To je bio radni kamp gdje je bilo siromaštva, ali imali su doktore, svoje lidere, sve što su željeli. To nije bio Auschwitz, razumijete? Tamo su svi bili živi i dobro’, rekla je.

Na njenom stolu nalazila se knjiga ‘Holocaust Industry‘ te novine koje je kupovala svako jutro - El País, El Mundo i ABC. Inzistirala je na tome da njen otac nije bio ‘ni nacist ni fašist’, već nacionalist koji se borio za ‘oslobođenje Hrvatske od vladavine Srba’. Prije nego cinična, napisao je Llano, činila se zaslijepljenom.

Njeni stavovi slični su onima drugih potomaka nacističkih vođa. U svojoj knjizi ‘Children of Nazis‘ Tania Crasnianski piše: ‘Kad je riječ o djeci, mentalne obrane su uistinu jake. Gudrun Himmler, kćer nacističkog policijskog šefa Heinricha Himmlera, nikad nije imala pravu perspektivu kad je riječ o očevoj figure. Kao i Edda Göring, jedino preživjelo dijete Hermanna Göringa, odbijala je vidjeti ga kao jednog od dizajnera holokausta’. I Edda je poput Višnje Pavelić živjela u malom stanu u Münchenu koji je pretvorila u muzej i svetište svog oca.

Živjeli od poglavnikovih autorskih prava

U Buenos Airesu Višnja Pavelić postala je očeva osoba od povjerenja. Nakon pokušaja atentata, organizirala je njegovo tajno putovanje u Španjolsku. U Madridu, hrvatski svećenik joj je rekao da je tadašnji ministar vanjskih poslova Fernando Maria Castiella Paveliću dao zeleno svjetlo za dolazak, no pod uvjetom diskrecije.

U Madridu je obitelj iznajmila stan pored popularnog gradskog parka Retiro. Tamo je Višnja Pavelić svakog dana šetala s ocem. Organizirala je njegove kontakte i papirologiju s hrvatskom dijasporom.

Nakon očeve smrti, Višnja Pavelić, njen brat Velimir i majka Maria ostali su u iznajmljenom stanu do 1961. godine kad su se preselili u drugu madridsku četvrt Concha Espina pored nogometnog stadiona Santiago Bernabéu. Do svoje smrti 1984. godine Maria se brinula o kućanstvu. Brat Velimir je svirao violinu i sate provodio čitajući literature o filozofiji i političkoj povijesti te pišući aforizme. Umro je od raka pluća 1998. godine.

Živjeli su od autorskih prava Pavelićevih knjiga i donacija organizacija dijaspore iz Kanade i Australije. Višnja Pavelić postala je simbolički nasljednik oca i brinula se o grobu koji su posjećivali hrvatski nacionalisti. Nekad je Višnja Pavelić odlazila na grob s njima. Tijekom cijelog života ostala je ultranacionalistkinja koja je izražavala genocidnu mržnju prema Srbima.

‘Oni su rođeni kao kriminalci. Nema Srbina koji nije kriminalac. Ništa drugo nisu radili, nego samo ubijali. Ubojstva su genetički upisana u njihov kod. Mi smo se samo branili’, rekla je.

Posljednji put kad ju je Llano vidio, jedva je bila pokretna i oko vrata je nosila spravu za starije osobe za hitne slučajeve. U to vrijeme već s nikim nije pričala osim s kućnom spremačicom i nećakinjom koja je živjela u Ontinyentu u Valenciji. Tom prilikom rekla mu je kako je jedan hrvatski istraživač uzeo tri sanduka dokumentacije o Anti Paveliću da ih zakopa u Hrvatskoj.

‘Zašto da ih zakopa?’, pitao je Llano.

‘Zato da sve bude na sigurnom. Zakopano će se sve biti na sigurnom’, rekla je i dala mu fotografiju svog oca iz bolnice u Madridu.

‘Bilo je jako teško biti kćerkom ovog čovjeka. Jako teško’, rekla je.

1/1