>

novosti logo

Kultura Kultura

Visoko postavljena ljevica

Najveća međunarodna zvijezda sedmog izdanja Festivala alternative i ljevice u Šibeniku bio je talijanski povjesničar Enzo Traverso, publika je višeminutnim aplauzom ispratila Igora Mandića, a prepuni trg Mala loža dočekao je i Viktora Ivančića, Dubravku Stojanović, Ivana Čolovića, Andreja Nikolaidisa i brojne druge goste

Ako je sedma godina ključna, kako se to voli reći, onda se za šibenski FALIŠ – Festival alternative i ljevice – ne moramo brinuti. Ispit je položen, operacija je uspjela, pacijent je poslan kući i kao sedmogodišnjak može, ako ga je baš volja, krenuti u školu, mada tamo nema bog zna što naučiti, jer ono što je FALIŠ tokom svih svojih sedam izdanja ponudio gostima uvelike premašuje dosege hrvatskog školstva.

Od otvorenja u srijedu s premijerno postavljenom izložbom fotografija prerano otišlog fotoreportera Hrvoja Polana sa slikama domova kulture koji su u jugoslavenskim ratovima poslužili ratnim zločincima kao stratišta, o čemu su govorili i Viktor Ivančić iz Novosti i Nataša Govedarica iz Foruma ZFD, do završnog predavanja u subotu talijanskog profesora Enza Traversa o melankoliji ljevice i novim licima fašizma, više od 20 stručnjakinja i stručnjaka iz različitih područja redovito su punili publikom šibenski trg Mala loža. Da su se karte prodavale, ovdje bi obavezno stajala ona fraza da se tražila karta više, ali kako se FALIŠ daje besplatno, nema joj mjesta. Samo je trebalo doći i slušati, a po želji i pitati. Za sve ostalo pobrinula se mala, ali vješta skupina organizatora predvođena dvojcem – tuzlanskim Šibenčaninom Emirom Imamovićem Pirketom i daruvarskim Zagrepčaninom Krunom Lokotarom. Uz sinjskog Šibenčanina Antu Filipovića Grčića, zaduženog za vizuale, i zagorskog Zagrepčanina Tomislava Fiketa, marljivog snimatelja, tu su i volonteri kojima nije bilo teško svaki dan postavljati stolice, namještati razglas, snimati program, raspremati trg, dočekivati goste, ispraćati goste, pronalaziti prtljagu, voditi na kupanje, dovoditi s kupanja… Najgore je bilo s kišom, koja je čak i po najpouzdanijoj internetskoj prognozi, onoj norveškoj, trebala padati i u petak i u subotu pa je sve bilo pripremljeno da se program tih dana premjesti u prostor vijećnice, ali se od toga u zadnji tren odustalo, s obzirom na to da je ispred nje bio program srednjovjekovnog sajma, a – priznat ćete – pucnji iz kubure i razgovor o sudbini žena radnica u tranziciji baš i ne idu skupa. Ne ide skupa ni intervju s doajenom novinarstva i rođenim Šibenčaninom Igorom Mandićem, s kojim je na FALIŠ-u razgovarala književna teoretičarka Katarina Luketić, premda ne sumnjamo da bi se Mandić snašao i u takvim okolnostima.

Kad čujemo da se napadi u Uzdolju i Đevrskama tumače kao izolirani incident i huliganizam, kao što je to napravila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, jasno je da nešto ne valja. Ti napadi nisu incidenti, nego dio neoustaškog projekta – rekao je Igor Mandić

Iako je Mandić intervju počeo pomalo pesimističnom konstatacijom da je ovo možda posljednji put da ga Šibenčani vide živog, citirajući poznatog montipajtonovca Johna Cleesea s kojim dijeli godinu rođenja, ostatak razgovora pokazao je da je njegov intelektualni i polemički duh nepresušan, pa je za rečenice poput ‘Ono što se dogodilo tokom rata ne može se ni izbrisati ni popraviti, ali kad čujemo da se napadi u Uzdolju i Đevrskama tumače kao izolirani incident i huliganizam, kao što je to napravila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, jasno je da nešto ne valja. Ti napadi nisu incidenti, kao što neki tvrde, nego dio neoustaškog projekta’ ili ‘Uredno sam kršten i išao u crkvu, ali mi je na živce išlo pomahnitalo urlanje da je biti Hrvat neka velika prednost. Pametni ljudi se toga odriču. Što je sadržaj hrvatstva? Antisrpstvo? Mene to ne zanima!’ dobio veliki aplauz nikad više publike u Šibeniku, sa završnim višeminutnim pljeskom.

Specifičnost FALIŠ-a nije samo dosljedno i hrabro inzistiranje na gostima koji imaju što reći, nego i druženje s njima. Tokom dana, prije večernjeg programa, sve se predavače može pronaći u ‘Marendi’, šibenskom restoranu koji nikad neće dobiti Michelinove zvjezdice niti će ih tražiti, ali će zato teta Vesa i njeni učiniti sve da se na njihovoj terasi ne osjećate kao gosti, nego kao članovi obitelji. Tamo ste mogli pronaći svaku FALIŠ-evku i FALIŠ-evca i proljudikati koju s njima, uz ribu, lignje, grah, buncek, što tko već voli, pa čuti kako je Mandić današnjom Težačkom ulicom teglio led kao dječak za limenu kutiju koju su nazivali frižiderom ili zašto ga je Arsen Dedić tražio da napiše tekst za omot njegovog prvog albuma. Ako gosti nisu tamo, onda su u kafiću, samoproglašenoj Republici Bono, gdje Žaja i njegovi gosti nastavljaju raspravu s FALIŠ-a koja zna biti jednako zanimljiva, često i žustrija, od onih s trga.

Ovakva mediteranska klima neće postojati za 20 godina, nestat će kupališne destinacije, možda će ostati tek Split i Dubrovnik kao, otprilike, Diznilend – izjavio je Jurica Pavičić

Usprkos takvom programu, koji bi rijetko koji dalmatinski grad preživio bez uobičajenih provokacija dežurnih čuvara nacionalne čistoće ili na nasilje uvijek spremnih navijačkih skupina, Šibenik i FALIŠ nemaju problem s tim. Cjelokupni program, da podsjetimo, odvija se vani. Žalosno je što se to mora istaknuti, ali tokom svih ovih sedam godina nije bilo nijednog, baš nijednog, nula, zero, ništa, incidenta. Nešto je jedne godine trabunjao lokalni desničar sa saborskim mandatom Hrvoje Zekanović iz Hrasta, ali nitko ga nije ozbiljno shvatio. Ove godine, upravo dok je trajao FALIŠ, šibenska policija privela je desetoricu osumnjičenih za napad na građane srpske nacionalnosti u nedalekom Uzdolju, ali ni to – što bi u Splitu ili Zadru moglo izazvati napetosti – nije dovelo do potencijalnih problema, baš kao ni činjenica da je u subotu hrvatska nogometna reprezentacija igrala utakmicu sa Slovačkom. Šibenik i FALIŠ vole se javno i oko toga se više nema što reći, premda se isto ne može reći za državne institucije koje mahom izbjegavaju da financijski podupru festival za koji, uz lokalnu zajednicu, više razumijevanja imaju oni izvan Hrvatske. ‘Čudi me da ovaj festival nije poznatiji u Europi’, iskreno je začuđena bila Christine Koschmieder, njemačka književnica i književna agentica koja zastupa velik broj pisaca ne samo s njemačkog i engleskog govornog područja, nego i iz – kako se voli reći – regije. Christine Koschmieder je bila oduševljena kako programom tako i ugođajem Mediterana ‘kakav je nekad bio’. Obećala je da će se, ako već drukčije ne ide, ona raspitati kod poznanika može li se FALIŠ-u nekako pomoći da ne nestane, što prijeti na primjer Press Film Festivalu čiji osnivač Daniel Pavlić, suočen s financijskim problemima, ovih dana definitivno napušta Hrvatsku i odlazi živjeti u Nizozemsku, što bi vrlo lako moglo dovesti do nestanka festivala koji je jedno od rijetkih događanja u Hrvatskoj Kostajnici. Pomoć je obećalo Hrvatsko novinarsko društvo ako na svojim nejakim plećima uspije održati manifestaciju koja je i ove godine okupila niz zanimljivih gostiju i njihovih dokumentaraca. FALIŠ, kako smo spomenuli, preživljava uz pomoć Grada Šibenika i Nacionalnog parka Krka, a za ovo izdanje ruku su mu dali i Srpsko narodno vijeće, Centar za demokratsku tranziciju Crne Gore i njemački Forum ZFD, ali ni to ne bi bilo dovoljno da, kako kaže Pirke, nema Šibenčana koji, kad voda dođe do grla, kažu čarobno: riješit ćemo nekako. I uvijek riješe. ‘Nije to, iskreno, nimalo dobar recept, no mi bolji nismo pronašli, ma koliko se trudili. Državi valjda ne trebamo, dok međunarodne fondacije trebaju pizdarije kojima se nama ne bavi. Jednom ću, možda, ako doživim prosvjetljenje ili preživim moždani udar, razumjeti kako li se to FALIŠ ne uklapa u programske šeme kojekakvih lijevih fondacija koje naš nedosanjani proračun – a on je oko 30.000 eura – godišnje potroše na takozvane projekte za koje nitko nije čuo i čiji je efekat nemjerljiv jer je golim okom nevidljiv’, rekao nam je Pirke.

Važne su pare, naravno, pogotovo kad ih nema, ali kako novac nije svrha nego sredstvo, da kažemo još koju o programu. Christine Koschmieder govorila je o 30. obljetnici pada Berlinskog zida, što je, uz populizam, bila glavna tema ovogodišnjeg FALIŠ-a, o čemu su na okruglom stolu ‘Bio jednom jedan zid’ govorili i beogradski antropolog Ivan Čolović, crnogorski novinar i književnik Andrej Nikolaidis i publicist Vuk Perišić. Dubravka Stojanović, beogradska povjesničarka, održala je iznimno posjećeno predavanje o rastu populizma u svijetu, čime će se baviti i njena nova knjiga. O populizmu je govorio i filozof Žarko Paić na predavanju ‘Populizam: Narod i njegove ideologije’, pokušavajući odgovoriti na pitanje zašto se ljudi danas, kad imaju potrebno obrazovanje i kad su im dostupne informacije, žele vezati uz opsjenare i obožavaju neke nakaradne ljude koji žele biti vođe. Na okruglom stolu ‘Gospođa tranzicija i drugarice žrtve’ sudjelovale su povjesničarke umjetnosti i sociologinje Dragana Modrić, Ivana Biočina i Inga Tomić Koludrović. Novu knjigu priprema i profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina i to o 20. stoljeću o čemu je govorio na FALIŠ-u, posebno se osvrnuvši na razdoblje raspada Jugoslavije. Čest gost Šibenika je i novinar Jurica Pavičić. Ovaj put je promovirao ‘Knjigu o jugu’ o posljedicama koje bombardiranje turizmom donosi Hrvatskoj. ‘Stvorena je slika nekakve stare Dalmacije koja pruža iluziju kontinuiteta, pa se čak i vojne formacije, ako je to potrebno, međusobno mačuju ako turisti to zažele. Mene zanima nešto sasvim drugo, a to je diskontinuitet. Posebno kad se uzmu u obzir klimatske promjene, s obzirom na to da ovakva mediteranska klima neće postojati za 20 godina, da će nestati kupališne destinacije, možda će ostati tek Split i Dubrovnik kao, otprilike, Diznilend’, kazao je Pavičić. Turizam je, inače, nagrizao i Šibenik koji je također na putu da umjesto grada postane destinacija, ali se još uvijek nekako drži pa se taj teror koji tercijarni sektor pokazuje na ulicama Splita i Dubrovnika u njemu ne osjeća toliko, mada je jedno od glavnih pitanja i u ovom gradu ono ‘afitavanja’ apartmana.

Grčki teolog Pantelis Kalaitzidis održao je važno predavanje o odnosu vjerskog osjećaja i nacionalnosti koji on povezuje sa zahtjevima za teritorijalnom isključivošću. Kalaitzidis upravo u tome vidi razlog brojnih ratova, uključujući i one na Balkanu, koji su bili vođeni isključivo zbog teritorijalnih razloga i pozivanjem na ‘očišćenu zemlju’ u ime nekakvog nacionalnog ponosa. Vrlo atraktivno izlaganje, koje bi na Facebooku FALIŠ-a trebali vidjeti svi koje zanima uloga fotografije u medijima, imao je nagrađivani ratni fotoreporter Damir Šagolj. Na primjeru potresne fotografije američkog vojnika koji u naručju drži poginulo dijete u Iraku ilustrativno je pokazao kako funkcionira medijska manipulacija, jer su u istom ciklusu fotografija i one na kojima se može vidjeti da je isti taj vojnik sudjelovao u akciji u kojoj je to dijete ubijeno, a koje nigdje nisu objavljene, tako da onaj koji gleda samo nju stiče dojam o sućuti američkog vojnika, premda je istina bitno drugačija.

S najvećim iščekivanjem dočekan je Enzo Traverso, svakako najveća međunarodna zvijezda FALIŠ-a. Traverso je govorio o nestanku socijalizma nakon što su ljevičari gotovo dva stoljeća najavljivali bolju budućnost koja je nestala padom socijalizma devedesetih godina. ‘Socijalizam je do danas ostario opterećen vlastitom poviješću, što je dovelo do opterećenja ljevice melankolijom.’ Ljevica je, kaže on, opterećena s dvije stvari – najprije uzbudljivim momentom ustajanja protiv nepravde, a onda i tragičnim momentom poraza, krećući se, kako je rekao, između patologije i ravnodušnosti. ‘Porazi su bili samo izgubljene bitke, pa je kroz njih melankolija postala važna riječ na ljevici’, kazao je Traverso govoreći o problemima poraza ljevice i mogućnostima njenog buđenja.

Sve u svemu, kako je svojevremeno kazao Pirke, ako je antifašizam pitanje kućnog odgoja, onda su Šibenčani neki prilično fino odgojen svijet. Unatoč i usprkos drugima, dokazuju to iz godine u godinu.

1/3