Novosti

Preporuke: muzika

Vokalni stilisti

Brian Eno na novom albumu kombinira ambijentalna istraživanja sa zborskim pjevanjem i klimatskim aktivizmom, kompozitorica Lucrecia Dalt eksperimentira s akustičnim instrumentima, dok je Iggy Pop u suradnji s Catherine Graindorge snimio zanimljiv EP

Brian Eno: Foreverandevernomore (Verve)

Novi album ambijentalnog pionira i proslavljenog producenta najavljen je kao njegov prvi pretežno vokalni album još od "Another Day on Earth" iz 2005. No Brian Eno čini se potpuno nezainteresiran za oživljavanje dana stare glam rock slave, pa album predstavlja kontinuitet njegovih ambijentalnih istraživanja kombiniranih s proplamsajima novijih interesa – zborskog pjevanja i klimatskog aktivizma. Većina Enovog opsežnog ambijentalnog opusa djeluje namjerno neodređeno, emocionalno i tematski neutralno. "Foreverandevernomore" iznimka je od tog nepisanog pravila s obzirom na to da se tekstualno i atmosferski radi o njegovom najmračnijem albumu još od "Before and After Science" iz 1977. Album je pun osjećaja prihvaćanja sporogoreće apokalipse i predstavlja svojevrsnu eulogiju raspadu svijeta u stvarnom vremenu. U skladu s tim preokupacijama nije u pitanju strukturalno dotjeran album, ali je zato sirov i izravan iskaz autorske namjere kakav smo rijetko čuli od Enoa.

 

Lucrecia Dalt: ¡Ay! (Rvng Intl)

Novi album kolumbijske kompozitorice zamjenjuje elektronske teksture ranijih radova neobičnim kantautorskim pristupom koji spaja niz klasičnih latinoameričkih žanrova, akustične instrumente i radikalne, nasumične zvučne tretmane koji imaju ponešto zajedničkih točaka s kasnijim opusom Toma Waitsa. Diskretni, suzdržani vokal namjerno je stavljen u prvi plan. Netko bi možda i s pravom mogao zaključiti da Lucrecia Dalt zvuči kao da pjevuši pod tušem, no virtuoznost nije poanta ovog ostvarenja. "¡Ay!" se slično kao i radovi The Caretakera, Buriala ili Williama Basinskog bavi vezom vremena i memorije, trenutnog iskustva i već proživljenog, s tom razlikom da Dalt kao izvorište tih preokupacija koristi svoj glas, a ne vrpce i semplove. Vanvremenske produkcijske kvalitete, koje podjednako mogu biti iz ove godine kao i iz 1930-tih, naglašavaju dojam osobne i kolektivne nostalgije s kojima se hvata ukoštac. Podjednako klasicistički nastrojen i tehnološki profinjen, "¡Ay!" je primjer ostvarenja koje zvuči kao da je oduvijek postojalo, a da pritom ne djeluje redundantno i reciklirano.

 

Catherine Graindorge featuring Iggy Pop: The Dictator (Glitterbeat)

Unatoč imidžu jedva preživjele rock'n'roll životinje Iggy Pop se kroz proteklih nekoliko desetljeća pokazao kao iznimno upečatljiv i prilagodljiv suradnik. EP "The Dictator", nastao u suradnji s belgijskom kompozitoricom Catherine Graindorge, naglašava zrnatost njegovog glasa koja posebno dolazi do izražaja u čestim spoken word dijelovima. "The Dictator" spaja reminiscencije na djetinjstvo, prirodu totalitarnih režima i antivestern atmosferu koja istodobno asocira na soundtrack radove Nicka Cavea i Warrena Ellisa kao i prozu Cormaca McCarthyja. Sve navedeno prelama se u glasu sedamdesetpetogodišnjeg Popa koji u isti mah djeluje energično i iscrpljeno, autobiografski i mitološki. Jedina šteta je što se Graindorge i Pop nisu odlučili za albumsku formu. Duže trajanje dodatno bi naglasilo suptilnosti prisutne u zvukovnim krajolicima i samom narativu, čime bi se cijeli projekt zasluženo približio epskoj dimenziji koja je ovdje samo skicirana.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više