>

novosti logo

Društvo Društvo

Za dom spjemni!

Zakazali su svi koji utječu na socijalizaciju mladih: roditelji, obrazovne ustanove, mediji, a osobito političari. Ne čudi stoga da čak i neki dječji nogometni trener zaključi kako svoje štićenike može i treba motivirati parolama iz NDH, kaže Vlasta Ilišin, koja uz Dragana Bagića za Novosti govori o indoktrinaciji djece i mladih u Hrvatskoj

Za dom! – povikao je triput zaredom jedan od trenera NK Poljičanin 1921 iz Srinjina kraj Omiša pred svojim nogometašima nakon njihove pobjede nad srpskim vršnjacima krajem prošlog mjeseca na turniru u Španjolskoj. ‘Spremni!’ odvratila su razdragana djeca u dobi od deset do trinaest godina. Snimka tog događaja obišla je Hrvatsku, no zasad, čini se, nije izazvala znatniju javnu reakciju. Danas je sve očitija indoktrinacija djece i maloljetnika za promociju pozdrava koji su koristili ustaše u zločinačkoj NDH, dok političke i ine elite u isto vrijeme govore o bespotrebnoj politizaciji tog pozdrava. U skladu s tom mantrom, predsjednik navedenog kluba Nikola Mužinić kazao je da ‘za dom nismo bili spremni, doma imali ne bi’, dometnuvši da je na terenu ionako bilo bučno te se stoga nije moglo razaznati što su trener i djeca vikali.

Pravobraniteljica za djecu ističe da su odmah nakon saznanja za događaj s malim nogometašima zatražili postupanje sportske inspekcije Središnjeg državnog ureda za sport i Državnog odvjetništva zbog sumnje na manipulaciju djecom i moguće počinjenje kaznenih djela na štetu djece

No ne treba biti baš dječje naivan i ozbiljnu zamjerku za loše odgojno-obrazovne rezultate uputiti isključivo predsjedniku i trenerima jednog amaterskog kluba. Takvi su rezultati predvidivi u društvu u kojem školski udžbenici događaje iz novije povijesti prikazuju selektivno, u kojem se predsjednica države i predstavnici Vlade poklanjaju palim ustašama i domobranima na Bleiburgu, u kojem ministarstva financiraju revizionističke knjige i časopise koji ozbiljno umanjuju ili negiraju genocidne prakse NDH i u kojem ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković naposljetku izjavljuje kako je dobro da je zakonska odredba o kriminalizaciji pozdrava ’Za dom spremni’ napisana tako široko da se u jednom slučaju njegovo izvikivanje može kazniti, a u drugom ne.

Da je vrag odnio šalu shvatila je i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, koja je u dopisu Novostima navela da su odmah nakon saznanja za događaj u kojem su sudjelovali mali nogometaši zatražili postupanje sportske inspekcije Središnjeg državnog ureda za sport i Državnog odvjetništva zbog sumnje na manipulaciju djecom i moguće počinjenje kaznenih djela na štetu djece. ‘Upozorili smo da osobito zabrinjava to što su djeca na sportskom terenu izvikivala pozdrav ‘Za dom spremni’, a za to vrijeme su uz njih bili odrasli koji su, umjesto da ih spriječe i poduče o protupravnosti tog pozdrava, djecu i poticali da ga izvikuju pa su to još i snimali. Budući da je riječ o djeci, a snimka je i dalje dostupna na društvenim mrežama pri čemu nije prikriven identitet djece, pozvali smo i Agenciju za zaštitu osobnih podataka da se uključi radi zaštite njihove privatnosti’, piše u dopisu koji potpisuje dječja pravobraniteljica.

I dok čekamo postupanje pravne države, prisjetimo se još nekih slučajeva u kojima se djecom manipulira ili gdje maloljetnici preuzimaju gotovo normalizirane društvene obrasce ponašanja koji se tiču ustaške ideologije i simbolike. Tako je glumac Božidar Alić 2016. godine na svom Facebook-profilu objavio dvije kratke snimke na kojima njegov, tada petogodišnji sin, na očev nagovor izgovara ‘Za dom spremni’ i ‘Hrvati su dobri, Srbi su zločesti’, zbog čega je prijavljen tadašnjoj dječjoj pravobraniteljici Ivani Milas Klarić i Centru za socijalnu skrb Trnje. Kolumnist Novosti Viktor Ivančić kritički se osvrnuo na taj slučaj širenja fašističke propagande i manipulacije djetetom u svojoj kolumni ‘Kinder ustaše’, zbog čega je Alić tužio izdavača Novosti.

Dragan Bagić s Odsjeka za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta za Novosti kaže da su djeca i ranije, u raznim sustavima, često bila korištena u ideologijsko-političke svrhe. I on ističe slučaj malih nogometaša i podsjeća da je riječ o vizualizaciji normalizacije koja je uspostavljena na javno-političkoj razini, čemu je doprinijelo i Vladino Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, za koje pozdrav ‘Za dom spremni’ nije problematičan u svim, već samo u nekim slučajevima.

- Radi se o obrascu ponašanja koji je onomad prikazao nogometni reprezentativac Joe Šimunić koji je nakon jedne utakmice uzvikivao ‘Za dom’, a stadion odgovarao ‘Spremni’, u izravnom televizijskom prijenosu gdje je reprezentacija glavni akter događaja i gdje takvu pojavu nitko ne pokušava zaustaviti ni govorniku uzeti mikrofon. Bilo je, dakako, pokušaja normalizacije ustaških simbola i sličnih elemenata početkom 1990-ih, što je prošlo relativno neuspješno, dok je, nažalost, to postalo uspješno posljednjih desetak godina. Ljudi takvo stanje počinju podnositi i u tome je bit problema, dakle to se normalizira i više ne promatra kao eksces. Riječ je svakako i o zavođenju djece i njihovoj indoktrinaciji - konstatira Bagić.

No za ovu priču važno je postaviti i pitanje: Je li moguće da se roditelji slažu s metodama odgoja svojih malih sportaša, jer nismo vidjeli njihovu javnu reakciju?

Ne mislim da sva djeca doma slušaju pozdrav ‘Za dom spremni’. Vjerujem da će čak nezanemariv dio roditelja biti nesretan zbog toga i prigovoriti treneru i djetetu da to nije primjereno. Ali kada grupa krene, svi se jednostavno akomodiraju – kaže Dragan Bagić

- Vjerojatno ne. Ali to vam je grupna dinamika i grupni pritisak, gdje situacijski elementi igraju određenu ulogu. Ne mislim da sva djeca doma slušaju taj pozdrav. Vjerujem da će čak nezanemariv dio roditelja biti nesretan zbog toga i prigovoriti treneru i djetetu da to nije primjereno. Ali naprosto kada grupa krene, svi se jednostavno akomodiraju - kaže Bagić.

Izloženost djece društvenom trendu relativizacije ustaštva u posljednjih nekoliko godina možemo ilustrirati s još nekoliko primjera: početkom 2015. predsjednik benkovačkog A-HSP-a Darko Kovačić na svom je Facebook-profilu objavio desetak fotografija na kojima pozira s uzdignutom desnicom. Na nekim fotografijama istim pozdravom poziralo je i šestero njegove djece, među kojima i ona školske dobi. Slučaj je također prijavljen policiji i Centru za socijalnu skrb, a Kovačić je tada napisao da i dalje stoji čvrsto kod svojih hrvatskih stavova i pozdrava ‘Za dom spremni’. U svibnju iste godine također megapopularnim društvenim mrežama proširila se fotografija učenika splitske Prve gimnazije na kojoj dio njih pozira s desnicom podignutom visoko u zrak. Na fotografiji, njima okrenut leđima, bio je i njihov profesor povijesti Jure Dukan. Govorilo se potom da je u splitskom slučaju možda riječ o šali i pošalici, tko bi ga znao, ali očito je da škole sve češće postaju poprišta skandala, pa je tako u veljači ove godine za vrijeme nastave u zadarskoj Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi učenik prvoga razreda žigosao školsku kolegicu i kolegu užarenim predmetom u obliku slova ‘U’.

Što tek reći za maturante, u vezi kojih mediji u posljednje tri-četiri godine uz proslavu norijade bilježe i manje grupe onih koji iz tko zna kakvih pobuda na trgovima i ulicama izvikuju ustaške i nacističke pokliče te se slikaju s uzdignutim desnicama.

Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica na zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja, sudjelovala je 2015. u istraživanju o stavovima maturanata srednjih škola u Hrvatskoj. Prema dobivenim rezultatima, ukupno se 18 posto ispitanika slagalo s tvrdnjom da je NDH bila fašistička tvorevina, 23 posto se nije složilo, a čak 49 posto ispitanika nije imalo definiran stav. Istodobno, 54 posto maturanata se slagalo sa stavom kako treba kažnjavati isticanje fašističkih simbola, 18 posto je bilo protiv toga, a 27 posto njih nije se uspjelo opredijeliti. Među navedenim podacima osobito se ističe onaj da se na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja – nakon kojeg većina mladih više neće biti u situaciji da uči povijest u odgovarajućoj obrazovnoj ustanovi – gotovo svaki drugi maturant ne zna odrediti spram vrlo važnog dijela nacionalne povijesti, i to upravo onoga koji u velikoj mjeri utječe na ideološku i političku dinamiku u današnjem hrvatskom društvu.

- Takav izostanak stava spram karaktera NDH još je zanimljiviji u kontekstu saznanja kako većina maturanata odobrava sankcioniranje javnog isticanja fašističkih simbola, što znači da ne podržavaju fašizam kao ideologiju i poredak. No kako manjina njih promatra NDH kao fašističku tvorevinu, očekivano je da isticanje simbola i parola iz NDH ne doživljavaju kao ponašanje koje treba kažnjavati. Otvoreno je pitanje kakve bismo istraživačke podatke dobili četiri godine kasnije, ali na osnovi sve učestalijeg, i to najčešće nesankcioniranog, javnog isticanja određenih simbola, kao i upornog podgrijavanja povijesnog revizionizma, može se pretpostaviti da su se eventualne promjene zbile u pravcu porasta broja mladih koji smatraju da NDH nije bila fašistička tvorevina - kaže za Novosti Vlasta Ilišin.

No i bez istraživanja, domeće znanstvenica, vidimo da su javne manifestacije ponašanja koja glorificiraju NDH s vremenom postale sve učestalije, što svakako svjedoči o tome da određene skupine mladih smatraju da su takva ponašanja društveno prihvatljivija nego prije pet do deset godina, kada smo Europskoj uniji nastojali pokazati svoje umiveno lice. Našu sugovornicu pitamo u čemu se očituje zbunjenost mladih u pogledu valorizacije vlastite nacionalne povijesti.

- Ona je rezultat ambivalentnog ponašanja socijalizacijskih aktera, odnosno nedosljednosti u njihovu djelovanju ili izostanku djelovanja. To sugerira da su zakazali svi koji utječu na socijalizaciju mladih: roditelji, obrazovne ustanove, mediji, a osobito političari. U tako stvorenom društvenom ozračju ne čudi da čak i neki dječji nogometni trener zaključi kako svoje štićenike može i treba motivirati parolama za koje, uostalom, i najmjerodavniji političari tvrde da imaju dvojake konotacije. Isto tako, nije iznenađujuće kako u tako stvorenom ozračju tolerancije prema NDH i odgovarajućim simbolima i oni roditelji koji se ne slažu s indoktrinacijom vlastite djece vjerojatno pribjegavaju šutnji kako ne bi sebe ili svoju djecu izložili neugodnostima ili nečem gorem od toga - ističe Vlasta Ilišin.

Neki društveni komentatori i kroničari skloni su ovu problematiku povezivati s izostankom građanskog odgoja u školama kao obaveznog zasebnog predmeta. Međupredmetnim pristupom u njegovom provođenjem nije zadovoljna ni pravobraniteljica za djecu.

- Stvar je dijelom u tome što u Hrvatskoj nije provedena nikakva ozbiljna rasprava o interpretaciji novije hrvatske povijesti. Krećemo se između dva pola interpretacije: jedan je pol bio dominantan u komunističkom režimu, gdje ste imali ideologiziranu interpretaciju povijesti od te strane, a njoj se suprotstavljala neslužbena koja je interpretirala suprotno. Kako nismo proveli neku vrstu revizije tih interpretacija, ostali smo plesati između ta dva pola interpretacija. Negdje na tom tragu vidim smjer djelovanja i mišljenja, a građanski odgoj neće sam po sebi riješiti taj problem - smatra Dragan Bagić.

Umjesto revizije tih interpretacija, najvjerojatnije slijedi daljnje širenje i produbljivanje revizionizma. Novosti su tako već otkrile da će zainteresirani studenti Hrvatskih studija od jeseni biti u prilici upisati dvopredmetni studij demografije i iseljeništva, gdje će pod vodstvom nacionalističkog demografa Stjepana Šterca i uz revizionističkog povjesničara Josipa Jurčevića učiti, između ostalog, o ‘hrvatskim velikanima u iseljeništvu’, odnosno o viđenijim ustašama poput Ive Rojnice, Vinka Nikolića, Ive Korskog

1/1