Pronašli smo ga zahvaljujući tekstu u Slobodnom Tjedniku. U kolovozu 1991. godine objavljen je popis ‘kluba prijatelja četnika’ u Dubrovniku. Među desetak imena bilo je i Branislavovo. Ime, prezime i kućna adresa. Tamo živi i danas, kao, uostalom, cijeli svoj vijek. Kaže da je siguran da su ga na isti način locirali i prije 25 godina, upravo zbog objave u ST-u. U rujnu 1991., nekoliko tjedana nakon što ga je tjednik pokojnog Marinka Božića svrstao među četnike, više maskiranih muškaraca došlo je u kasnim noćnim satima. Počeli su ga mlatiti rukama i nogama, slomivši mu sedam rebara. Potom su prešli na interijer obiteljske kuće. Što nisu razbili, odnijeli su sa sobom. ‘Sve su pokupili’, kaže, ‘ostao sam krvav, s nešto gotovine u džepu’. Iako je policija napravila očevid i pokrenula istragu, počinitelji nikada nisu pronađeni, baš kao ni oni koji su mu odmah po objavi teksta u ST-u telefonom svakodnevno prijetili smrću.

- U dvorište su mi bačene dvije bombe. Postavili su mi TNT u brodicu. Našli su mi auto u tuđoj garaži. U pet mjeseci podignuto je i sedam krivičnih prijava protiv mene - prisjeća se Branislav tjedana i mjeseci koji su bili nepodnošljivi za njegovu obitelj.

Sin koji je tada bio maloljetan godinama će nositi traumu zbog svega što se dogodilo.

- Nisam bio politički aktivan, niti sam ikad bio opterećen nacionalizmom. Završio sam na popisu, a potom se sve ovo desilo, samo zato što sam srpske nacionalnosti. Jer, žena mi je Hrvatica. Nikada u životu nisam imao problema s normalnim ljudima u ovom gradu - kaže, dodajući da je došao do podatka da se u istrazi došlo ‘do zida’ iza kojeg se nije moglo ići.

Glavni urednik Slobodnog tjednika, lista koji je pokrenuo cjelokupnu priču, bio je Robert Pauletić, zamjenik ministra turizma iz kvote MOST-a, a drugi po odgovornosti Dražen Rajković, donedavni član Nadzornog odbora HRT-a.

Ostajući pri svemu što je pod lažnim imenom napisao u tekstu ‘o gaduri’ Štuli, Pauletić u bizarnom autointervjuu sa svojim pseudonimom naziva novinarku Jasminu Kuzmanović kujom

Čovjek koji je pristao na razgovor ne želi da mu objavimo pravo ime. Razlog, kao i kod drugih građana Hrvatske koji su stradavali zbog tekstova iz Pauletićeve uređivačke faze, je gotovo uvijek isti: strahuju zbog pojedinaca iz okoline i ne žele obnavljati traumatično razdoblje života.

U istom mjesecu kad je objavljena dubrovačka priča u ST-u, u Sisku se već desila posljedica sličnog ST-ova popisa, koji je tiskan kad je Pauletić bio zamjenik glavnog urednika. Tamo je ubijen Jovo Crnobrnja. ST je objavio njegovu adresu i telefonski broj, uz napomenu da mu je posebni zadatak praćenje obitelji predsjednika sisačkog HDZ-a. Prema optužnici, više neutvrđenih pripadnika interventne grupe PU Sisak po nalogu zapovjednika policijskih snaga Vladimira Milankovića, upalo je u kuću Crnobrnje, inače umirovljenog djelatnika PU Sisak. Brutalno su premlatili njega i suprugu. On je odveden i likvidiran, a supruga je prebačena u bolnicu, gdje su joj zaprijetili da se ne smije udaljavati do njihovog povratka, što je ona iskoristila, izašla iz bolnice i napustila Sisak.

Na suđenju Milankoviću i ostalima za likvidacije sisačkih civila srpske nacionalnosti svjedok Stjepan Krpičak, koji je 1991. godine poslan iz MUP-a da pridonese ‘mirnom rješavanju napetosti između Hrvata i Srba u Sisku’, ukazao je i na pogubnost napisa u ST-u, koji su bili ‘veliki problem’. ‘Kasnije su neke od tih osoba odvele uniformirane osobe, a neki su i ubijeni’, posvjedočio je Krpičak, referirajući se na tekst u kojem je pisalo i ime Jovana Crnobrnje.

Dok je bio zamjenik pa glavni urednik, Pauletić nije bio samo zakonski odgovoran za ovakve objave: on je, pokazuje analiza njegova djelovanja, poprilično aktivno, što pod imenom, što pod pseudonimom, branio i poticao objavu ‘popisa KOS-ovaca’, brutalno se obračunavajući sa svima koji su takvu praksu smatrali etički nedopustivom. Najeksplicitniji primjer je bio odgovor Slobodnoj Dalmaciji, tada još neovisnoj od Tuđmanovog HDZ-a i Miroslava Kutle, nakon što su u splitskom dnevniku osudili objavu jednog od popisa građana Splita. Riječ je, podsjetimo, o ljudima koji su zbog srpske nacionalnosti bili otpuštani s posla, podvrgnuti hajci i višednevnim pritvorima, nakon što im je Pauletićev ST objavljivao imena. U reakciju na Slobodnu Dalmaciju, Pauletić brani ST, ističući kako on ‘razotkriva mračne snage KOS-a koje su najžilavije, najupornije i najopasnije baš u Splitu’. Dodaje i da ‘među urednicima’ Slobodne Dalmacije ‘ima operativaca KOS-a’. Napadi ga, prema tome, i ne čude zbog ‘poznate povezanosti gotovo cijelog redakcijskog kadra sa starim strukturama vlasti u Dalmaciji’, dok njihovo pozivanje na zaštitu ljudskih prava cijelo vrijeme stavlja pod navodne znakove.

Štoviše, na fotografiji nepostojećeg novinara Tardellija, nalazi se – Pauletić. Istu će sliku Nedjeljna Dalmacija koristiti kako bi Pauletića prokazala za aktivno sudjelovanje u širenju medijskog fašizma u st-u

Za vrijeme rada u ST-u Pauletić je pod vlastitim imenom objavio zanemariv broj tekstova, možda zbog uredničkih obaveza, ali i zbog činjenice da je po vlastitom priznanju pisao pod pseudonimom Tomislav Tardelli. Riječ je o jednom od najpoznatijih lažnih imena u ST-u, kojeg je koristila cijela redakcija, kao i vanjski suradnici, poput Romana Bolkovića, što je otkrio sam Pauletić. Neka druga imena po njegovom su svjedočenju bila paravan za brojne političare i pojedince iz javnog života, među kojima i gotovo cijeli savjetnički zdrug predsjednika Franje Tuđmana, predvođen Slavenom Leticom.

Unatoč žestokoj konkurenciji, upravo će Pauletićevi napisi pod pseudonimom ponajviše zgroziti javnost. Odmah po Pauletićevom dolasku u ST, Tomislav Tardelli napisao je tekst o Mili Štuli, novinarki koja će postati jednom od najpoznatijih medijskih propagatora Miloševićeve velikosrpske politike. Zbog pitanja kojeg je postavila Tuđmanu na jednoj press konferenciji, Tomislav Tardelli napisao je u tekstu da je ona ‘spolno ugrožena Srpkinja’, ‘olinjala profuknjača’, ‘kurva’ koja nije mogla suzdržati svoje nagone, poput ‘kobile pred parenje’…

Nakon objave teksta u ST-u, u tjedniku Danas reagiralo je nekoliko novinara. Ne zbog stavova tada već bivše redakcijske kolegice, već zbog sirovog šovinizma ST-a koji je bio usmjeren prema više žena. Vesna Kesić je, među ostalim, napisala kako je riječ o ‘javnom silovanju’ koje je ‘počinio anonimni kriminalac, koji vjerojatno ima i neke svoje motive’, dok je čak i notorni Hrvoje Hitrec, koscenarist novog Sedlarovog dokumentarca o Jasenovcu, kao tadašnji ministar za informiranje poručio da se Hrvatska ovim tekstom ‘spustila na razinu (beogradskih) Večernjih novosti’, jer je riječ o ‘žutom raspirivanju strasti’ i ‘neciviliziranom novinarstvu protiv kojeg će poduzeti sve što im je u moći’. Odgovarajući na kritike, novinar pod pseudonimom Tomislav Tardelli napao je Vesnu Kesić i ‘zagrebačku feminističku vrhušku’. Napisao je da su ‘nedepilirana ženskadija’, fokusirajući se najviše na ‘uskraćenu Vesnu’, ‘zločestu curicu’, koja ima ‘klimakterične istupe’ i ‘neskrivenu želju da je netko ozlijedi i kazni’, pitajući koliko još izdajica poput Štule ima u Danasu?

Na sasvim bizaran način upravo će Pauletić otkriti tko stoji iza citiranih redaka. U Nedjeljnoj Dalmaciji današnji je zamjenik ministra turizma tada napravio intervju s ‘najtraženijim novinarem ST-a’ Tomislavom Tardellijem, kako bi konačno demantirao spekulacije da je riječ o pseudonimu kojeg koriste brojni autori. Pauletić je, dakle, objavio razgovor sam sa sobom. Štoviše, na fotografiji nepostojećeg novinara Tardellija, nalazi se – Pauletić. Istu će sliku Nedjeljna Dalmacija koristiti godinu dana nakon toga, kako bi ovaj puta Roberta Pauletića prokazala za aktivno sudjelovanje u širenju medijskog fašizma dok je radio u ST-u.

Ostajući pri svemu što je napisao u tekstu ‘o gaduri’ Štuli, novinar Tardelli/Pauletić u autointervjuu za Nedjeljnu naziva novinarku Jasminu Kuzmanović kujom (Ku-Ja), spominjući usputno i otprije napadnutu Jelenu Lovrić, koja ‘piše iz jugoslavenske pozicije’. Odgovarajući na optužbe za mizoginiju, Tardelli, odnosno Pauletić, kaže kako ne mrzi sve žene, već samo ne može smisliti najgori dio među njima – feministkinje - pa ga ‘mržnja obuzme svaki puta kada čita njihove bljuvotine’.

Diskurs Roberta Pauletića, usmjeren protiv zagrebačkih feministkinja i novinarki, uz poneki tekst u tadašnjem Globusu Denisa Kuljiša, naknadno će se pokazati kao uvod u brutalni progon pet novinarki i književnica, među kojima i Vesne Kesić te Jelene Lovrić, poznat pod nazivom ‘Vještice iz Rija’. Autor najodurnijeg u nizu tekstova, koji će se u Globusu pojaviti godinu dana nakon opisanog Pauletićeva intervjua sa samim sobom, odavno je poznat - zove se Slaven Letica.

Intervjuirajući samog sebe, Pauletić je, pored navedenog, opet branio ST-ovo objavljivanje popisa ‘KOS-ovaca’ dok je uređivao ST. Upitan od strane Pauletića je li etično objavljivati tekstove s imenima, kućnim adresama i telefonskim brojevima građana, pseudonim je odgovorio: ‘Ma kakva etika čovječe?! Ja govorim o agentima vojske koji će mene ili tebe sutra ubiti’, poručio je Pauletić Pauletiću, referirajući se na nevine ljude o kojima smo pisali u ovom i prethodna dva broja Novosti.

U naknadnom obračunu s Božićem Pauletić će čitateljima Večernjeg lista otkriti kako je pokojni vlasnik ST-a jednom prilikom postavio pseudonim Tardelli za zamjenika glavnog urednika, ističući da bi ovaj bio najsretniji kad bi izmišljeni novinar bio i sam glavni urednik, sve kako bi izbjegao sudske postupke. To da je Tardelliju u lažnom intervjuu za Nedjeljnu Dalmaciju doslovno ‘udahnuo’ život, koristeći ga pritom za sirove seksističke obračune s novinarkama u Hrvatskoj, Pauletić nikada nije naveo u naknadnim apologijama ovog razdoblja karijere. Pitali smo ga, među ostalim, zašto je pisao huškačke tekstove i onda radio intervjue sa samim sobom, ali nikakav odgovor, osim njegovog demantija na naš naslov, nije pristigao. Reakciju čekamo i od Mosta, koji je Pauletića doveo u Ministarstvo turizma, nakon što smo postali upit i dvije požurnice. Do njihove reakcije valja citirati ono što je Tardelli, odnosno Pauletić, tada govorio o vremenu koje je proveo kao novinar i urednik ST-a: ‘Ponosan sam na to što ću za pedeset godina, kad se bude pisala novinarska povijest, i ja biti dio legende o ST-u i Božiću’.