>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Zlatko Dizdarević: Kasno je za žicu

‘Na položaj izbjeglica koji su došli u BiH gledam kao na jad koji je poklopio i sve drugo u čemu definitivno, kao sadomazohistički opijena plemena živimo’, govori sarajevski novinar

Dobili ste priznanje Ženevske škole diplomacije i međunarodnih odnosa iz Švicarske, ali je ono prešućeno u medijima?

Naravno da mi je drago što sam dobio to priznanje. No o reakcijama, priznanjima, šutnjama u Sarajevu i uopće ‘komentarima’ odavno ne razmišljam. I u mnogo ozbiljnijim stvarima ovdje se reagira temeljem ‘pripadnosti’, strasti, simpatija i animoziteta, potpuno mimo činjenica, istina i neistina, suštine… Više sam bio iznenađen što neko negdje tamo, daleko, zna i prati nečiji rad, ocjenjuje ga i smješta u neki kontekst mimo ovdašnjih, naših vrijednosti i standarda. Osjećanje da je ostati svoj, vjerovati svojim očima i spoznajama, pa za to još dobiti priznanje u svemu je, sasvim intimno, najljepše. A ‘prešućuju’ se i mnogo, mnogo važnije činjenice.

Kako gledate na položaj izbjeglica koji su došli u BiH?

Gledam kao na jad koji je poklopio i sve drugo u čemu definitivno, kao sadomazohistički opijena plemena živimo. Kao država i društvo više nismo u stanju da se organiziramo ni pred mnogo jednostavnijim izazovima od ovog. Zato što ne želimo, ne znamo i ne možemo. To je ovdje projekat za ostanak na vlasti. A izbjeglicama smo tek mali dio rute na kojoj se raspadaju i mnogo veći. Bosna reagira onako kako je konačno formatirana: Izetbegovićevi poznatom umma identifikacijom sa ‘braćom’, Dodikovi ciljanom predizbornom proizvodnjom straha od ‘masovne islamizacije’ protiv Srba, a Čovićevi na istoj mantri uz Dodika kao ključnog partnera u igrama vlasti i biznisa. BiH nije danas u stanju riješiti ‘izbjeglištvo’ iz sebe same, a kamoli bilo koje i bilo čije drugo izbjeglištvo na svojoj teritoriji.

Kako riješiti položaj nesretnih ljudi?

Neće ih riješiti niko ovako kako to rade idejama o zidovima, žicama, kampovima… Za to je kasno. Planetarna otimačina i sebičluk odavno su zanemarili logičnu činjenicu da će sve završiti ovako. EU se raspada na nekoliko miliona izbjeglica. Jadno. Interesno razaranje života onih što su se pokrenuli tek će izazvati nova siledžijstva, terorizme i razaranja. Problem je stvoreni novi svijet koji je mentalno, izrabljivački i ponižavajući za većinu na planeti. Uz tu realnost, rješenje ne vidim. A današnji kapacitet svjetskih ‘lidera’ do suštinskog rješenja – kako motivirati ljude da ostanu zadovoljni u svojim kućama – ne dobacuje.

1/1