Agencija za znanost i visoko obrazovanje pomno vodi proces reakreditacije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, iako se neuvježbanom oku može činiti da ne poduzima baš ništa. Na sjednici Akreditacijskog vijeća u utorak, naime, osnovano je interno Povjerenstvo za naknadno praćenje koje će tek preuzeti reakreditacijski postupak pod svoje, iako HS veći dio godine posluje u više nego jasnim ilegalnim okolnostima. O tome su u novije vrijeme opet progovorili brojni nastavnici i studenti te sindikalni predstavnici tog visokog učilišta, pobrajajući apsurdne momente u kakve su instituciju zatjerala privremena upravna tijela nametnuta po sveučilišnoj upravi. A jedini iole formalnopravno zaokružen među njima bio je čin osvetničkog iživljavanja na profesoru i sindikalistu Tomislavu Janoviću.
Povjerenstvo nije izraz onog notornog politikantskog refleksa za rješavanje muka od kojih se u biti i dalje odvraća pogled, jer je predviđeno redovnim reakreditacijskim postupkom. Ali ono – u poznom času dugotrajne kuhinje rektora Damira Borasa i senatske svite – znači baš prolongiranje krize po cijenu uništenja same ustanove. Ukratko ponovimo: Senat Sveučilišta je protuzakonski degradirao HS na rang sveučilišnog odjela, a usput suspendirao demokratski mu birana tijela i nametnuo svoje upravne oslonce čiji je mandat upravo istekao, te prošle godine raspisao enormnih 55 natječaja za radna mjesta, e da bi poplavio kuću povjerljivim kadrom. Postupak reakreditacije – tu suštinski, inače, sasvim neodržive – uto probija primjereni rok i odluka se odgađa barem do izbora (starog) novog rektora ove godine, dok Borasa u međuvremenu stižu čak tri neugodna procesa upravnog nadzora Ministarstva znanosti i obrazovanja.
No kao što je poznato, Boras nema razloga brinuti za Agenciju i Povjerenstvo u koje je imenovana npr. i Karmela Barišić, supruga bivšeg sektorskog ministra Pava Barišića koji je lično povlađivao sveučilišnoj upravi u početnom gaženju HS-a. Znamo i da ne brine oko triju postupaka upravnog nadzora, jer je u sva tri slučaja podnio ustavne tužbe protiv odredbi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i ovlasti ministarstva nad poslovanjem sveučilišta koje, eto, želi i može samostalno tumačiti okvire autonomije u odnosu na državu, baš kao što to radi npr. Hrvatski nogometni savez naspram Zakona o sportu koji mu se ne sviđa. Jer dovoljno je bilo da Boras potom još pasivno odbije suradnju s ministarstvom i da čitav proces neslavno skonča u blokadi, jasno, na posve neodređeno vrijeme.
