>

novosti logo

'Borba za istinu o stradanju ne smije prestati'

Normalizacija u odnosima započeta je, ali borba za istinu o stradanju ne smije prestati, jer ovi ljudi ovdje moraju biti u miru počivati, kazala je zastupnica SDSS- a Anja Šimpraga na komemoraciji u Gošiću

Nakon Varivoda komemoracija ubijenim srpskim civilima nakon Oluje, u ponedjeljak, 28. rujna, održala se i u obližnjem Gošiću, gdje je 27. kolovoza 1995. godine, u zaseoku Donji Borci, ubijeno sedam starijih osoba: Milka Borak (80), Dušan Borak (56), Kosovka Borak (77), Grozdana Borak (70), Vasilj Borak (75), Marija Borak (81) i Sava Borak (70), a neutvrđenog datuma nakon 'Oluje' ubijen i Gojko Ležaić (65). Svi su bili civili, a u selu ranije, niti u vrijeme ubojstava, nije bilo ratnih aktivnosti. Baš kao i u slučaju Varivoda, ni za zločine u Gošiću nitko nije odgovarao.

Okupljenima se obratila saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga koja je kazala da su mjesecima nakon Oluje po Baniji, Kordunu, Lici i Dalmaciji ubijani starice i starci, dok su sela pustošena kao da ljudska noga više u njih neće kročiti.

- Mnogi životi su ugašeni, ali nije ugašena želja da se ljudi vrate na svoja ognjišta i u svoj rodni kraj. Još jedna godina sjećanja, još smo jednu godinu stariji, ali danas je ipak drugačije i to zbog avgusta ovoga ljeta kad smo prvi put obilježili stradanje naših sunarodnjaka u Plavnom. Sve ovo vrijeme čuvali smo sjećanje i na Savu i na Vasilija i na Grozdanu i na Mariju, Kosovku, Milku i Dušana, ali i na sve nevino postradale, što i jeste obaveza svih nas ovdje. Onome u čemu smo godinama ustrajali i čekali jeste da se zajedno s predstavnicima Republike Hrvatske poklonimo svim žrtvama. Ohrabrujuće poruke čuli smo od najviših dužnosnika. Normalizacija u odnosima jeste započeta, ali borba za istinu o stradanju ne smije prestati, jer ovi ljudi ovdje moraju u miru počivati. Ratna stradanja ostavila su trajne posljedice na oba naroda. I Hrvati i Srbi imaju pravo osjećati različito jedni od drugih, ali ono što nas ujedinjuje jeste činjenica da opet ovdje živimo zajedno, da dijelimo isto nebo, ali i brige i probleme. Neka barem onda nove generacije ne nose ovaj teret i neka njihov put bude usmjeren na stvaranje nekih novih boljih vrijednosti u pravednijem i demokratskom društvu. Iz prošlosti se nadam se smo svi nešto naučili, u sadašnjosti živimo, a budućnost upravo sada i ovdje gradimo. Neka im je vječan pomen – kazala je Anja Šimpraga.

Citirajući pjesmu 'Đački rastanak' Branka Radičevića, episkop dalmatinski Nikodim sjetio se kada je prije 24 godine prvi put čuo za nemila dešavanja i stradanja u ovom kraju i to od ruke onih koji su mislili da su kao kršćani Bogu službu činili kad su to napravili.

- Kao mladi Dalmatinac i dječarac, kako bi to rekao moj stric, pre 23 godine sam bio druga godina Bogoslovije u Sremskim Karlovcima. Na početku školske godine govorilo se da nam dolazi predavati srpski jezik jedan profesor iz Krčke bogoslovije, koja je kao i narod bila iseljena s ovih prostora, a koji se zove Svetozar Borak. Isto tako, govorilo se da mu je majka postradala ovde i da je ubijena. Mi smo to slušali kao dječarci i pitali se tko je taj čovek koji dolazi da nam predaje, iako sam ga ja lično poznavao jer je on bio veliki prijatelj mojih pokojnih roditelja i stričeva, tako da ga pamtim još od kad sam bio mali, ali nisam znao za to da mu je majka postradala ovde. Valjda su nas štedeli te priče, jer smo bili mladi. Kad je došao, a on je kršni Dalmatinac, nama deci pokazivao je radost i prirodu nas Dalmatinaca, trudeći se koliko je mogao da nam olakša način života u tadašnjoj Karlovačkoj bogosloviji. Bilo nam je to malo čudno, da netko tko je imao takvu tragediju i stradanje u svome životu, olako to podnosi, kako smo mi tada mislili. Sada, kad posmatram iz ovoga ugla, kada sam duboko promislio o svemu tome, mogu reći da je taj čovek nama pokazao isto ono što su i naši slavni preci: kako se nositi s takvim stradanjem i mukom, a ostati pravi hrišćanin, odnosno kao neko ko je svojim životom pokazivao kako bismo trebali da živimo – kazao je Nikodim, naglašavajući da bi svi, kako hrišćani, trebali poput profesora Boraka, prelaziti preko stradanja.

- Od njega nikad nisam osetio reč mržnje, niti sličan osećaj prema onome koji mu je napravio to što je napravio. Uvek je pokazivao ljubav i bio i ostao ono što je naš sveti patrijarh Pavle  govorio – bio je i ostao čovek. A na to smo i mi pozvani. I mi bi morali da radimo na tome da popravimo sebi svoju budućnost, jer je ona pred nama. Ovo su naši krajevi i mi ih moramo voleti i živeti punim plućima da se ne stidimo kako naše hrišćanske i pravoslavne vere, ali ni našeg srpskog identiteta, jer je to jedini način da opstanemo i budemo dostojni naslednici tih naših slavnih predaka i ostanemo ljudi koji daju počast i njima i žrtvama koje su se dešavale. Isto tako bi trebalo da dolazimo u crkve, da se molimo Gospodu i da ga blagodarimo na svemu što nam je dao i u radosti da se susrećemo jedni sa drugima, a ne da se mrzimo ili da mrzimo naše neprijatelje, na što smo pozvani i Jevanđeljem da kroz tu ljubav budemo istinski učenici njegovi – kazao je Nikodim.

Komemoraciji su prisustovali predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, potpredsjednik Vlade Boris Milošević i predsjednik Savjeta SNV-a Dejan Jović, Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine i izaslanik predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, Veran Matić, izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, župan šibensko-kninski Goran Pauk, načelnici i gradonačelnici okolnih mjesta te brojni predstavnici civilnog društva. Kako je i bilo predviđeno, komemoracija je održana bez nazočnosti premijera Andreja Plenkovića, a pomen je služio episkop Nikodim uz sveštenstvo.

1/2