Prije više od četiri godine mađarski premijer Viktor Orban pripadnicima mađarske manjine u Rumunjskoj održao je govor u kojemu je opisao svoju viziju idealnog društva: etnički čistog, zatvorenog, duboko konzervativnog i etatističkog, društva koje je danas uvelike realizirano, a u medijima se rutinski naziva ‘iliberalnom demokracijom’. Dogodilo se to uoči takozvane izbjegličke krize koja je naredne godine zahvatila Evropu, nakon čega je mađarska vlada žilet-žicom zapečatila svoje granice prema Srbiji i Hrvatskoj, proglasila izvanredno stanje te kontinuiranim deportacijama i zakonskim preprekama izbjeglicama poručila da ni ne pomišljaju na ostanak.

No kao i u slučajevima ostalih ekstremno desnih pokreta koji bujaju Evropom, izbjeglička kriza manje je stvaran problem, a puno više idealno opravdanje za uspostavu autoritarnih režima, pri čemu je onaj mađarski već godinama, uz Poljsku, najkonzervativniji i najksenofobniji u Evropskoj uniji. Ta transformacija Mađarske odvijala se pred očima nemoćnih i prilično nezainteresiranih evropskih institucija više od osam godina, no Viktor Orban na koncu je toliko pretjerao da je početkom prošlog tjedna Evropski parlament prvi put u svojoj povijesti pokrenuo proceduru da se protiv Mađarske upotrijebi članak 7. Lisabonskog ugovora, čija je krajnja mjera ukidanje prava glasa u evropskim institucijama. Unatoč tome što je glasanje bilo neizvjesno s obzirom na to da je Evropska pučka stranka, čiji je Fidesz član, ujedno i najveći blok u Evropskom parlamentu, odluka je na koncu izglasana sa 448 glasova i dvotrećinskom većinom, što je značajno više od 376 glasova koliko je minimalno bilo potrebno.

Glasanju o pokretanju članka 7. prethodila je višesatna rasprava u parlamentu u kojoj je predstavnica nizozemske Stranke zelenih Judith Sargentini predstavila svoj izvještaj o ponašanju mađarske vlade opisavši ga kao ‘sistematsku prijetnju’ temeljnim principima EU-a. Sargentini je nabrojala sedam slučajeva kršenja vladavine prava od strane mađarske vlade, i to na područjima nehumanog tretmana izbjeglica, gušenja slobode medija, korupcije i sukoba interesa, kršenja prava na privatnost tajnim nadzorom građana, kršenja prava žena, uplitanja u izborni proces i netransparentnih ustavnih promjena. Orbana su u parlamentu kritizirali predstavnici svih parlamentarnih skupina osim krajnje desnice, a mađarski premijer na te je kritike odgovarao prkosno, obznanivši da Mađarska ‘neće pristajati na ucjene’ i da će ‘nastaviti braniti svoje granice, sprječavati ilegalnu imigraciju i braniti svoja prava, ako treba i protiv vas’.

Posljednji u nizu nasrtaja na rijetke enklave slobodnog mišljenja i djelovanja koje još nisu došle pod čizmu vladajućeg Fidesza, a koji su očigledno bili kap koja je prelila čašu Evropskog parlamenta, dogodili su se krajem kolovoza, kada ja na snagu stupio zakon o 25- postotnom oporezivanju ‘bilo kakvih programa, akcija ili aktivnosti kojima se direktno ili indirektno promovira imigracija’. Zakon o ‘posebnom porezu na imigraciju’ donesen je u lipnju, a njime se propisuje da pod novi porez potpadaju ‘sve medijske kampanje i seminari’, ‘izgradnja i upravljanje mrežama’ te ‘propagandne aktivnosti koje imigraciju portretiraju u pozitivnom svjetlu’. U obrazloženju zakona konstatira se kako takve aktivnosti ‘dovode do povećanja zajedničkih troškova društva’, što ‘nije kompatibilno s principom jednake raspodjele javne potrošnje’, te ustvrđuje da će se sav prihod od specijalnog poreza koristiti ‘isključivo u svrhu zaštite granice’.

Ovaj zakon dio je paketa drakonskih antiimigracijskih mjera nazvanog ‘Zaustavimo Sorosa’, američkog milijardera i filantropa mađarskog porijekla kojega vlada, između ostalog, optužuje za dovođenje izbjeglica i podrivanje nacionalne kršćanske kulture. George Soros je i utemeljitelj uglednog Centralnoevropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti koje, kao rasadište liberalnih društvenih i ekonomskih ideja, Orban već duže vrijeme opsesivno nastoji uništiti. Prošle godine vlada je skrojila poseban zakon kojemu je cilj bio CEU protjerati iz zemlje, no uprava se snašla pa uspjela zadovoljiti uvjet prema kojemu strano sveučilište smije dobiti licencu za rad u Mađarskoj isključivo ukoliko predavanja održava i u zemlji u kojoj je službeno registrirano, što je u slučaju CEU-a američka država New York. No predsjednik CEU-a, Kanađanin Michael Ignatieff, u travnju ove godine s Gradom Bečom potpisao je sporazum o otvaranju kampusa u tom gradu, što ukazuje na to da se uprava sveučilišta intenzivno priprema za izgledan bijeg iz Mađarske.

Koncem kolovoza CEU je obznanio i da zbog uvođenja novog poreza ukida svoj besplatni obrazovni program za izbjeglice i azilante jer nije siguran odakle će financirati porez na kolegije koje pruža besplatno. Program pod imenom Open Learning Initiative pokrenut je 2016. i otada je u njemu sudjelovalo 55 ljudi, a polaznicima su se nudili različiti kolegiji za stjecanje znanja i vještina u cilju što bolje integracije, ali bez dobivanja službeno važeće diplome.

U sklopu zakonskog paketa ‘Zaustavimo Sorosa’, kojim je izmijenjeno devet zakona koji se odnose na azil, granice i policiju, mađarski parlament donio je odluku i da ‘omogućavanje ilegalne imigracije’ učini kaznenim djelom kažnjivim s do godinu dana zatvora. Slično kao i zakon o ‘porezu na imigraciju’, i ova mjera namjerno je sročena nejasno kako bi njome bilo obuhvaćeno što više nevladinih i humanitarnih organizacija koje se bave pomaganjem izbjeglicama. Kriminalizirano je pomaganje, davanje savjeta i pružanje podrške izbjeglicama, pa bi teoretski ovom mjerom mogao biti zabranjen rad čak i agencijama kao što je UNHCR. Pravo na traženje azila uskraćuje se svim izbjeglicama koje su do Mađarske došle kroz zemlju u kojoj nisu bili progonjene, što praktički znači svima, čime se direktno krše evropski zakoni i međunarodno humanitarno pravo. Mađarska vlada zatražila je, osim toga, i promjenu ustava kojom bi se zabranilo ‘nastanjivanje strane populacije’, čime će se onemogućiti odluka Evropske unije da sve njezine članice sudjeluju u prihvatu izbjeglica.

Po uzoru na ruski Zakon o stranim agentima, Orbanova vlada lani je donijela i zakon kojim se sve nevladine organizacije koje iz inozemstva primaju više od 24.000 eura donacija registriraju kao takve i tu etiketu objavljuju na svojim publikacijama, a u pripremi je i novi zakon o javnom okupljanju kojim će se bitno ograničiti pravo na demonstriranje. Također krajem kolovoza, mađarska vlada najavila je i da od sljedeće akademske godine više neće financirati sveučilišne programe rodnih studija, uz opravdanje da takvo obrazovanje nije ekonomski opravdano. Ova se odluka mahom interpretira ideološkom pozicijom Fidesza prema kojoj je rod fiksna kategorija, dok drugačiji diskurs predstavlja nedopustivu subverziju postojećih društvenih i ekonomskih struktura koje konzervativni režim nastoji očuvati. Uz privatni CEU, na čijim je rodnim studijama tijekom deset godina diplomiralo 129 studenata i studentica, takvi kolegiji od prošle se godine održavaju i na javnom Sveučilištu Eötvös Loránd, no oni će sada biti ukinuti. Odluku o ukidanju vlada je donijela usred ljetnih praznika, a obrazovne institucije dobile su samo 24 sata da se na nju očituju.

Evropska federacija akademija znanosti i umjetnosti pobunila se protiv ovog ‘ozbiljnog ugrožavanja akademskih sloboda i autonomije’, no to nije impresioniralo povjerenika EU za obrazovanje, koji je cijeli slučaj nazvao prenapuhanim pa ‘objasnio’ da se ukida ‘samo davanje diploma’. Evropski povjerenik za obrazovanje Tibor Navracsics član je mađarske vladajuće stranke Fidesz i Komisije čiji se predsjednik Jean-Claude Juncker na istoj plenarnoj sjednici oprostio od svog mandata, koji službeno završava sljedeće godine.