>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Anja Kožul

Branimir Slijepčević Brada: IDS je pristao na dolazak vojske

Radi se o win-win situaciji za Vladu i IDS. Ministar Krstičević vratio je vojsku u Pulu, a Istarska županija dobila je veliku površinu u blizini aerodroma koji je poprilično prometan, kaže radnik u kulturi iz Pule

Kako komentirate povratak vojske u Pulu?

Povijesno, Pula jest vojni grad. Pula je nastala tako što je bivše carstvo odlučilo da tu napravi najveću ratnu luku, nakon toga se otvorio današnji Uljanik i nastala je Pula. Odlaskom vojske devedesetih godina izgubio se taj dio i po nekoj logici nije čudno što se vratila. Mediji pišu da se područje bivše vojne baze prostire na 2,3 miliona kvadrata, vojska će danas koristiti 83 tisuće, a ostalo je ustupljeno općini Ližnjan. Ono što je tu zanimljivo jest pristanak lokalne vlasti na ponovni dolazak vojske, s obzirom na dugogodišnje zagovaranje Istre kao demilitarizirane zone. Sve u svemu, državni i lokalni PR-ovci napravili su medijski spektakl o ‘velikom’ povratku vojske u Pulu, a radi se o dolasku 140 vojnika.

Zašto je IDS odustao od demilitarizacije Istre?

Pretpostavljam da je IDS pristao na igru jer se vojarna nalazi na turistički nezanimljivom području, što znači da IDS tu nema interesa. Međutim, da se radilo o području uz more, a tu se nalazi najviše napuštenih vojnih objekata, sigurno bi došlo do otpora građana, a zatim i lokalne vlasti. U konkretnom slučaju radi se o win-win situaciji za Vladu i IDS. Ministar Krstičević vratio je vojsku u Pulu, a Istarska županija dobila je veliku površinu u blizini aerodroma koji je poprilično prometan.

Pored vojske, tu će biti i drugi sadržaji?

Prema izjavama zapovjednika i ministra, bezposadni zrakoplovi služit će poljoprivredi, pa mislim da će se taj prostor koristiti više za civilne nego za vojne svrhe. Iz svega ovoga zaključujem da nedostaje vizija što raditi, nacionalno i lokalno. Ako i postoji otpor lokalne zajednice prema vojsci, on se javlja isključivo u turističkom kontekstu.

Bivša kasarna Rojc je postala društveni centar?

U Rojcu su od 1991. do 1997. bile izbjeglice, a od 1998. je ono što je i danas. Nakon 20 godina je prepoznat kao jedan od najboljih primjera prenamjene vojnih objekata. To je najveća zgrada u gradu, koja je pritom društveno-kulturni centar prepoznat u Europi. Primjer je što se može napraviti s napuštenim vojnim objektima kada se daju građanima na korištenje.

1/1