Upoznajte nas s položajem srpske nacionalne manjine na području Šibenika.
Mislim da na području Šibenika živi do 2.500 ljudi. Osim u samom gradu, ima Srba u naseljima Konjevrate, Bilice i Dubrave. U Konjevratima su zaseoci Brkići i Kneževići. Radi se većinom o starijim ljudima; mladih ima vrlo malo. U Vijeću imamo dvije mlade žene, dok ostali članovi imaju više od 50 ili 60 godina, a slična je starosna struktura i u gradu. Ono nešto mladih je zaposleno, a mi svi stariji, bar koje ja znam, živimo od penzija, poduzetnika ili onih koji bi pokrenuli neki OPG ili neki obrt ima jako malo. Dobro je što za okolna sela i naselja imamo riješenu vodu, struju i asfaltirane puteve, samo što nemaju kanalizaciju. Dakle, komunalije su osigurane, a i grad je blizu kad nešto trebaju obaviti.
Koliko su ljudi aktivni u srpskoj zajednici?
Ljudi su neaktivni, čak i kad treba ići na glasanje. Kažu da nemaju za koga glasati. Sto puta sam im rekao: nije bitno za koga ćete glasati, bitno je da izađete na glasanje da se vidi da nas ima i da postojimo, To su ljudi koji su izgubili nadu u bolje i teško ih možeš stimulirati. Za Svetog Savu smo imali dan VSNM-a grada Šibenika, pa smo uz domjenak okupili stotinjak ljudi, a sve smo napravili u dogovoru sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Pokušali smo u dogovoru sa SPC-om organizirati izlete tako da ove godine planiramo posjet Smiljanu. Organizirali smo odlazak na komemoraciju u Jadovnom , pa u Kulu Stojana Jankovića, ali ne može se to bez novca.
Nastojimo u naše aktivnosti uključiti i mlade ljude, tako da je bar za Svetog Savu 30-ak djece dobilo darove. Djecu i mlade pokušavamo približiti, ali sve to ide teško jer se neki roditelji plaše, a neki, iskreno, i nisu zainteresirani. Osnova svega je besparica, imamo 10.000 kuna koje nam sjedaju na žiro račun, tako da za sve što nam pripada moramo moliti i kumiti. Sredstva nam daju na kapaljku, ali mi smo uporni i dosađujemo, tako da ih na kraju dobijemo.
Kakvi su zapravo odnosi VSNM-a i gradskih vlasti?
Vijeće koje djeluje već u četvrtom sazivu nema svoj prostor. Još dok je raniji predsjednik bio živ, on je tražio prostor i dobivao je obećanja, ali ništa više od toga. Gradske vlasti priznaju da je to zakonska obaveza i kažu da će nam dodijeliti prostor za sastanke kad se nađe, ali prostora nema, bar tako kažu. S obzirom da se osjeća prisustvo Crkve u našoj zajednici, imamo dobru komunikaciju s mjesnim parohom i on nam daje prostor da održavamo sjednice i sastanke. Što se drugih stvari tiče, od sigurnosne situacije do uvažavanja postojanja Vijeća,tu nemamo problema niti smo ih, srećom, imali.
Što planirate u narednim mjesecima?
Sa SPC-om smo se dogovorili za posjet Smiljanu, a za dalje nismo planirali jer nemamo para. Uz ono što dobijemo od grada, ako nam Crkva pomogne, onda možemo nešto napraviti.
Koliko surađujete sa srpskim organizacijama?
Do sada smo na čelu županijskog vijeća imali Mirka Raškovića, a nekih kontakata nije bilo. Vjerujem da bi, ako bi bio izabran novi predsjednik, odnosno netko drugi preuzeo Vijeće, suradnja bila izgledna.
Koliko se bavite očuvanjem tekovina antifašizma?
Neke naše aktivnosti kao odlazak na komemoracije usmjerene su u tom pravcu. Ja lično odlazim i na komemoracije u Varivode i Gošiće jer su u ovom drugom selu nakon Oluje stradali i moji rođaci.
Bili ste pa predstavljanju projekta ‘Učinkovita manjinska vijeća za više manjinskih prava’ kojim bi se u narednim mjesecima vijeća osposobila za pisanje projekata, komunikaciju s lokalnom i regionalnom samoupravom i višim nivoima. Koliko bi ta iskustva mogla biti primjenjiva na vaše vijeće?
Moram reći da je ovaj projekt jako dobar i vjerujem da će se putem njega osposobiti bar pojedini članovi Vijeća. Međutim, kod nas u Šibeniku su svi starije generacije osim dvije mlade žene koje rade, a nemamo ni gimnazijalaca, studenata ili nezaposlenih. Hoće li te dvije žene moći ići na edukaciju, ne znam. Volio bih da mogu, ali to zavisi o njihovim poslodavcima.
