Novosti

Društvo

Fascinirani smo groktalicom

"U Žegaru smo upoznali nevjerojatne ljude i pjevače", kažu poljski stručnjaci iz projekta Balkan Polyphony. Oni stvaraju najveću otvorenu arhivu žive tradicionalne muzike s Balkana

Large anja 6a

KUD Luzarica iz Pridrage (foto Maciej Sarna)

Obrad Milić, najpoznatiji bukovački narodni umjetnik, sjedi u svojoj kuhinji u Žegaru i na guslama izvodi "Ropstvo Janković Stojana". Muška pjevačka skupina iz Janja okupila se na livadi i "u civilu", Nike trenerkama i radnim kombinezonima, gromko je zapjevala bećarac. Pjevačice iz ravnokotarske Pridrage u narodnim nošnjama sastale se u masliniku i zaorile tradicionalnu pjesmu "na bas". Recentni terenski audiovizualni zapisi, zabilježeni na području Bukovice, Ravnih kotara i Janja u Bosni i Hercegovini, svake nedjelje osvanu na YouTube kanalu Balkan Polyphony. Iza ovog projekta stoje mladi entuzijasti i stručnjaci iz Poljske koji namjeravaju napraviti najveću otvorenu arhivu žive tradicionalne muzike s Balkanskog poluotoka. Žele da njihov rad bude dostupan svim ljubiteljima narodnog stvaralaštva, seoskim muzičarima, pjevačima, istraživačima i cijelom svijetu.

Balkan Polyphony čini tim od četvero ljudi s različitim zaduženjima unutar kolektiva. Zofia Zaborowska je etnologinja koja rukovodi ovim istraživanjem, a Kacper Siejkowski kao arheomuzikolog određuje istraživačke pravce. Aleksandra Mrozowska, studentica južne slavistike, zadužena je za prijevode tekstova i istraživanje kulturnog konteksta pjesme, dok je Maciej Sarna odgovoran za zvuk, sliku, montažu i obradu snimaka. Uigrani kolektiv o svom trošku putuje na udaljene lokacije u potraži za starim oblicima pjevanja. Nedostatak financija ih ponekad ograničava. Budući da im je jako stalo do onoga što rade, ove godine su započeli suradnju s Narodnim muzejom u Zadru. Vrlo je moguće, najavljuju, da će uz snimke objaviti i cijeli album.

Kako govori Zaborowska, njihov rad podijeljen je u više etapa. Pretražuju dostupne izvore, biraju pjevačke grupe, istražuju prethodna terenska istraživanja, uspostavljaju kontakt s ljudima, organiziraju putovanja, biraju i obrađuju materijale, detaljno ih opisuju, rade transkripciju i prijevod tekstova na engleski. Završni korak je plasiranje na njihov kanal i promoviranje na društvenim mrežama. Oni su, inače, prije sedam godina naučili tradicionalne pjesme iz Hrvatske i Srbije na radionicama pjevanja u Poljskoj.

- Fascinirani jedinstvenim oblicima pjevanja, uključujući i groktalicu, otišli smo na izvor – kod pjevačica na selo. Tamo smo nekoliko godina proučavali i dokumentirali pjesme. Kao Łada, pjevački trio u kojem smo Kacper, Aleksandra i ja, nastupali smo na koncertima i vodili radionice pjevanja u Poljskoj i Hrvatskoj. Sanjali smo o stvaranju mjesta na internetu koje bi tako raznolike stilove izvornog pjevanja, često izrazito stare oblike, sakupilo u kvalitetnim audiovizualnim zapisima. Upoznali smo 2021. Macieja, našeg filmaša, kojem smo otpjevali ono što smo naučili, ispričali priče s putovanja i predstavili naše planove. Bez oklijevanja je pitao: kada idemo? - priča Zaborowska.

Velik je Balkan, starih oblika pjevanja je mnoštvo, ali naši poljski prijatelji se najčešće vraćaju Žegaru i upijaju pjesme koje se tamo baštine. Od prvog dolaska u Bukovicu, kaže Siejkowski, bili su oduševljeni izvanrednim pjesmama koje su pjevali lokalni pjevači. Znali su da su ti ljudi sve stariji i da to čemu svjedoče može brzo nestati. Za njega je, kao arheomuzikologa, vrlo važno da uhvati što više od tog svijeta, govori on.

Aleksandra, Zofia, Obrad i Kacper (Foto: Maciej Sarna)

Aleksandra, Zofia, Obrad i Kacper (Foto: Maciej Sarna)

- U Žegaru smo imali veliku sreću upoznati nevjerojatne ljude i pjevače: Obrada Milića, Seku Milić, Seku i Nikolu Ušljebrku i Radojku Radmilović. Primili su nas s posebnom gostoljubivošću, učili nas svoje pjesme čuvajući ovce. Tako je počelo veliko prijateljstvo. Žegar je jedinstveno mjesto u kojem su sačuvane mnoge stare pjesme: groktalica, kantalica, samačko pjevanje, diplenje bez mijeha, guslanje, kolanja za biračko kolo. Osim muzike, očarala nas je i povijest i stari običaji poput vučarenja. Ovo je naše omiljeno mjesto na planeti i tamo se uvijek vraćamo - govori Siejkowski.

U krajevima kroz koje putuju sačuvane su najstarije vokalne tehnike kao što su ojkanje, kantanje, samačko pjevanje, bećarac i pjevanje na glas. Istraživačima je iznimno bitno sačuvati ovaj repertoar jer stilovi onda, kažu, možda neće izumrijeti. Mlade generacije će tako imati priliku ne samo čuti, nego i vidjeti ljude koji pjevaju.

- Vidimo odjeke našeg entuzijazma i posjeta u zajednicama koje snimamo. Ništa nas ne veseli više od pobuđivanja interesa za domaću muziku kod mladih. Nakon snimanja, unuci pjevača sjede s nama za stolom i pokušavaju oponašati svoje bake i djedove, zaintrigirani svom tom strkom oko pjesama - opisuje arheomuzikolog.

Osim pjesme, slušatelji su u prilici da vide prirodno okruženje u kojem jedna pjesma nastaje i živi. Izmjenjuju se kadrovi sela i kuća, prikazuju se ljudi kako sjede za stolom, pjevaju i piju vino. To je dobro promišljeno jer žele predstaviti sva mjesta i simbole koji su dio konteksta ovih pjesama.

- Često razgovor, svakodnevni obrok završe zajedničkim pjevanjem. Snimamo situacije za stolom jer vjerujemo da je pjevanje također nescenski oblik izražavanja - objašnjava Siejkowski.

Zofia Zaborowska dodaje da je njihov kolega Maciej također zagovornik ovog pristupa. Ima, kaže ona, jedinstven smisao za humor i spontano hvata zanimljive kadrove, a ponekad je za to potreban dobar refleks. On domišljato namješta mikrofone tako da ih pričvrsti na smokvu pod kojom se odvija red pjesme, red razgovora.

A kada dođu na snimanje, ispostavlja se da svi koji pjevaju to rade briljantno i da pokazuju nevjerovatne vokalne sposobnosti. Kanal "Balkan Polyphony" postaje sve popularniji, priča Kacper. Njih najviše zanimaju stari pjevači zato što je to prozor u muzički svijet prije radija i televizije, gdje su te pjesme imale ne samo zabavnu funkciju, nego i komunikacijsku ili magičnu. Za njih je veliki otkriće bio mladi Petar Žiža iz Janja koji izvanrednim stilom pjevanja i glasovnim sposobnostima sustiže iskusne pjevače od 70 godina.

- U porječju rijeke Janj u zapadnoj Bosni također znaju za groktalicu, malo se razlikuje od one iz sjeverne Dalmacije, među ostalim u intervalima, ali je vrlo slična po obliku. Prošle godine smo snimili mnogo bećarskih pjesama među kojima su: Vitorogo, Kamenje i stijene, Đe god koja kažu da je moja, ali i žensku pjevačku skupinu iz sela Gorica s repertoarom pastirskih pjesama. Odmah smo primijetili da su pjevačke grupe višegeneracijske, osjeća se da je ova muzika vrlo živa i aktualna također kod mladih - govori Kacper Siejkowski.

Istraživači iz Poljske priželjkuju raznolik arhiv i da njegove komponente podsjećaju na zajedničku muziku svih naroda koji naseljavaju ove krajeve

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više