>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Damir Radić

Filmska kritika: Ritam stvarnog života

Mia Hansen-Løve , ‘Sve što dolazi’ (2016): Redateljica je naizgled ni iz čega napravila inteligentan i dojmljiv film

Izvanredno stanje u kojem smo se zatekli rezultiralo je i ponečim pozitivnim. Na primjer prilikom da se na nekim hrvatskim sajtovima besplatno pogleda niz (relativno) novijih filmova, što je kritičarima dobrodošlo da pišu o nekim vrijednim naslovima koje su propustili recenzirati u doba njihova premijernog kinoprikazivanja. Jedan od njih je i ‘Sve što dolazi’, francusko-njemačka koprodukcija scenaristice i redateljice Mije Hansen-Løve iz 2016., koju je u našim kinima distribuiralo Kino Mediteran, distribucijsko-prikazivački projekt Festivala mediteranskog filma Split, ostvarenje koje je sada dostupno online for free na Vimeo kanalu tog festivala.

Mia Hansen-Løve već je prvim filmovima dospjela do sporednih programa Cannesa, sljedećima do Locarna, San Sebastiana i Toronta, da bi petim dugometražnim uratkom ‘Sve što dolazi’ dosegla vrh dosadašnje karijere – Srebrnog medvjeda za režiju na Berlinaleu. U središtu je zbivanja srednjoškolska profesorica filozofije Nathalie (uobičajeno briljantna Isabelle Huppert), žena kasnijih srednjih godina koja živi u Parizu uobičajenim građanskim životom, sve dok je iznenada ne napusti suprug, također profesor filozofije, zbog druge žene. Uskoro joj umre majka, a djeca odlaze svojim putem, te Nathalie ostaje sama, ali i slobodna, no zapravo baš i ne zna što bi s tom novostečenom slobodom.

Hansen-Løve kao da je film koncipirala po binarnom modelu: boje ga dramski i humorni tonovi, urbana ambijentacija izmjenjuje se s ladanjskom, poetične slikovne eksterijerne scene s onima naglašeno verbalnima, preciznije rečeno komorno dijaloškima. Ti kontrasti izrazito skladno se prožimaju i stvaraju dinamičnu (narativnu) strukturu cjeline koja bi u manje darovitim redateljskim rukama lako završila u bezličnosti. Autorica, čini se, želi slijediti ritam stvarnog života (znakovito je da mnoge scene otvara panoramiranjem koje zatječe protagonisticu u nekoj ‘životnoj’ situaciji) koji, kao da je njezin stav, ne dopušta dramatičnost pristupa uobičajenu za fikciju pa se i traumatični događaji poput raspada braka i smrti najbliže osobe (majke) tretiraju kao tek manji poremećaji uvijek iste egzistencijalne linije stamene protagonistice. Međutim, ispod površine te egzistencije i karakterne čvrstoće ponekad se nazru napukline i bol, svakako melankolija, kao u krasnoj sekvenci Nathaliena (dugog) oproštaja od obiteljske kuće i vrta na obali mora u Bretanji, ili u onoj podjednako dirljivoj, kad se vraća tramvajem s majčine komemoracije dok iz offa dopiru Pascalove riječi koje je tamo čitala o tome da ne zna tko je i što da radi; potonja sekvenca, međutim, završava neočekivanom Nathalienom reakcijom kad kroz prozor ugleda supruga s novom partnericom – umjesto suza, spontano joj navre smijeh.

Iznevjeravanje očekivanja autoričina je dobrodošla strategija: bolne situacije lišene su (velike) drame, novonastala životna situacija ne rezultira erotskom aferom s junakinjinim nekadašnjim omiljenim učenikom, a sada članom male komune koja u planinskom području prakticira alternativni životni stil, iako se čini da sve vodi prema tome. Umjesto toga, Nathalie i njezin bivši učenik raziđu se zbog svjetonazorsko-filozofskih razloga, što ne bi trebalo čuditi u filmu s takvim likovima i miljeom, no u velikoj većini filmova, bez obzira na likove i milje, romansa bi odnijela prevagu.

‘Sve što dolazi’ lijep je primjer kako se naizgled ni iz čega može napraviti inteligentan i dojmljiv film koji osvaja i intelektualno i emotivno i duhovno, pri čemu posebno treba istaknuti izvanredno korištenje prirodnog osvjetljenja i glazbenih priloga (Schubert i Franck od klasičara, Woody Guthrie, Donovan i The Fleetwoods od ‘popularnih’). Film Mije Hansen-Løve ima nešto rohmerovsko u sebi, a veći kompliment nije lako zamisliti.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1