Klinika Denisa Kataneca: Kao Zao Kor (Menart)
Nakon skoro desetljeća mijenjanja imena i formacija s kojima nastupa, kantautor Denis Katanec 2020. objavio je hvaljeni album "Jada Jada". Osim što je time nakon par godina živih nastupa u dugosvirajućem formatu predstavio svoj novi bend, Katanec je uspio ponuditi ne samo suvislo, nego i vrlo osobno čitanje široko zahvaćene, uglavnom američke indie rock tradicije posljednjih četrdesetak godina. Izvori inspiracije na "Kao Zao Kor" direktno su potvrđeni kroz duhovitu referencu na Elliotta Smitha u prigodno neurotičnoj "Elliott". Naoružan enigmatičnim tekstovima koji spajaju dječju imaginaciju i vrlo odrasle neuroze te specifičnim vokalom koji se oslanja na visoki registar i vokalne tikove često na rubu pucanja glasnica, Katanec je vjerojatno svjestan ograničavajućeg dosega takvog izričaja. No fluidnost njegovog benda sve više dolazi do izražaja s obzirom na to da nema prevelikog studijskog uplitanja pa Klinika Denisa Kataneca ovdje priziva u neku ruku i Neila Younga, možda i najslavnijeg od "mekanih" pjevača koji ujedno pokazuju i veliku ljubav prema distorziji. Rezultat takvog pristupa ogroman je emocionalni raspon unutar samih pjesama i jedan od najboljih rock albuma snimljenih kod nas u posljednjih petnaestak godina.
Dunja Knebl & Adam Semijalac: Moje srce se reskoli (Samizdat)
Kroz prosljednja tri desetljeća Dunja Knebl predstavila se kao pomalo samozatajna, ali neumorna interpretorica narodne baštine. Dobar dio njenih projekata koncentriran je oko specifičnog koncepta pa tako ni ovaj, snimljen u suradnji s gitaristom Adamom Semijalcem, najpoznatijim po blues projektu Bebè na Volè, nije iznimka. Orijentiran na tradicijske pjesme iz raznih krajeva kontinentalne Hrvatske, "Moje srce se reskoli" antiratni je album iz ženske perspektive koji pokriva razdoblje od osmanskih osvajanja do Drugog svjetskog rata. Knebl i Semijalac pjesmama pristupaju s poštovanjem i razumijevanjem njihovog emocionalnog naboja, no to ne znači i aranžmansku suzdržanost često prisutnu u reinterpretacijama tradicijskih napjeva. Već uvodna "Turski paša kavu pije", oslonjena na sirove, pomalo neprecizne vokalne loopove, daje naslutiti da je u pitanju hrabar album. "Turki porobili su Hrvacku zemlu" slijedi je iznenadnom provalom distorzirane "zemljaste" gitare. Bez obzira na to drže li se minimalizma oslonjenog na glas i škrtu instrumentalnu pratnju ili se oslanjaju na radikalnije zvukovne zahvate, Knebl & Semijalac ovdje postižu trodimenzionalni, proživljeni osjećaj pjesama što je vjerojatno najveći kompliment za album poput ovog.
Zimizelen: San na uzici (Dostava zvuka)
Zimizelen je pak novi projekt kantautora Vinka Ergotića, dosad najpoznatijeg po radu u bendovima Heroina i Nellcote. Odmak od psihodeličnog i garažnog zvuka tih bendova ne očitava se samo u nagnuću prema folk stilizacijama, nego i u prelasku s engleskog na hrvatski jezik. Ergotić tu promjenu koristi pomalo paradoksalno. Nizovi snažnih pjesničkih slika koriste puni potencijal jezika, no u glazbenom smislu album je čvrsto ukorijenjen u anglofone folk i rock obrasce formirane tijekom desetljeća mutacija gitarske glazbe. Taj kontrapunkt između preciznog i bogatog jezika, očišćenog od gotovo neizbježnih anglizama svakodnevice, i utjecaja u rasponu od Nicka Drakea do Marka Lanegana i Queens of the Stone Age stvara začudan osjećaj. Manirizmi su često prepoznatljivi, ali dovoljno pomaknuti da pjesme djeluju svježe i kanalizirano kroz izrazito osobnu autorsku prizmu. Zaživi li ovaj projekt, kako je najavljeno, kao puni bend, može se očekivati daljnje širenje zvuka, čime će introvertne tendencije tekstova postati još istaknutije, a samim time i posebnije. Obećavajući početak.
