Motovun Film Festival ove se godine raspršio na nekoliko strana zbog nemogućnosti održavanja na jednom mjestu. Što za vas znači novo promišljanje i realiziranje kulturnih događaja poput MFF-a 2020.?
Sve radimo s idejom da je važno da festivala bude. Jednako kao što se moramo ponašati odgovorno i paziti na sebe i druge, moramo se truditi da kao društvo iz ove nevolje izađemo u dobrom mentalnom stanju. Tu vidimo važnu ulogu kulture. Show must go on, život ne smije stati, zato smo uvažili savjete epidemiologa i okrenuli koncept naglavce. Još početkom krize, kad smo danima smišljali što nam je činiti, zaključili smo da nas čeka jedrenje po olujnom moru i da moramo biti spremni na sva moguća prilagođavanja u hodu. Tako smo odlučili da će naš program ove godine putovati.
Koliko je organizacijski, ali i financijski bilo izazovno prekrojiti program?
Prošle smo godine imali najveću oluju ikada – a festival radim od prvog dana i pamtim ih sve. Nad Istrom je te noći sijevnulo nekoliko tisuća munja, vjetar je prijetio da nam sruši platna, grad je nekoliko minuta bio u potpunom mraku, bez struje. Unatoč svemu, uspjeli smo održati svjetsku premijeru filma ‘Tusta’. Priključili smo se na agregat, obrisali stolice i krenuli po kiši. Nakon manje od pola sata kiša se smirila i sve se to pretvorilo u jednu od najemotivnijih projekcija ikad – upravo zato jer je njezino održavanje visilo o niti. Želim vjerovati da i s aktualnom nevoljom možemo napraviti isto. Morali smo program prevrtati sto puta, naravno da to košta i živaca i energije. Ali mi smo ovo od početka doživjeli kao neku vrstu ‘natrag u garažu’ izazova, kao situaciju u kojoj s devastiranim budžetom moramo napraviti da se neka mala čarolija ipak dogodi.
Karavana MFF-a obići će podosta mjesta i u Istarskoj županiji. Gdje će se sve filmovi moći pogledati?
Ideja je da festival krene iz Motovuna, proputuje Istru, nastavi Hrvatskom i završi u Zagrebu. Bit ćemo u Vrsaru, Svetvinčentu, Grožnjanu, Vodnjanu, Balama, Rovinju, Poreču, Tinjanu, Kaštelir Labincima, Bujama i Buzetu, zatim u Rijeci, Šibeniku, Karlovcu, Splitu, Dubrovniku. Veliko bi finale trebalo biti u Zagrebu u Laubi od 27. kolovoza do 6. rujna. Tu ćemo prikazati sve filmove (15 dugih i 24 kratka), dodijeliti nagrade i potruditi se da to po svemu bude dostojan završetak festivala.
Što biste izdvojili od ovogodišnjih naslova?
Festival otvaramo pretpremijerom krasnog filma ‘Tereza 37’ po scenariju Lane Barić, koja ujedno igra glavnu ulogu, a redatelj je Danilo Šerbedžija. Tu je najpoznatiji film ‘Asistentica’ australske redateljice Kitty Green, ultimativni film Me Too ere. Snažne i originalne priče stižu nam i iz susjedstva – iz Srbije nam dolazi najnagrađivaniji film sezone ‘Ajvar’ Anamarije Rossi i ‘Moj jutarnji smeh’ Marka Đorđevića, a iz Bugarske višestruko nagrađivani ‘U krugu’ Stefana Komandareva. Želim skrenuti pozornost na našu kratkometražnu selekciju, čiji će pobjednik i ove godine konkurirati za godišnju nagradu Europske filmske akademije.
