Povodom trideset godina od ubojstva 12-godišnje djevojčice Aleksandre Zec i njezinih roditelja Mihajla i Marije, zločina koji su počinili pripadnici pričuvne jedinice MUP-a pod Merčepovim zapovjedništvom, a za koji zbog proceduralne pogreške, unatoč svom priznanju, nisu kazneno odgovarali, ponovno je aktualizirano pitanje imenovanja jedne od javnih površina u Zagrebu Aleksandrinim imenom.
Tako je profesor radnog prava i novoizabrani predsjednik zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac najavio da će se osim za povratak imena zagrebačkog Trga maršala Tita založiti i za imenovanje jedne od ulica ili trga imenom Aleksandre Zec. Dakako, to nije Gotovčeva ekskluziva: podsjetimo da je još 2014. godine Inicijativa mladih za ljudska prava uputila prijedloge za imenovanje više ulica i parka na zagrebačkoj Trešnjevci u blizini Selske ceste, među kojima i po obitelj Zec. No tadašnji Odbor za imenovanje ulica i trgova, kojim je predsjedao hadezeov Zoran Piličić, odbio je uvrstiti taj prijedlog u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine. Nikola Puharić, predsjednik upravnog odbora Inicijative mladih za ljudska prava, kazao nam je da je Odbor za imenovanje u raspravi na tu temu sugerirao da je Mihajlo Zec tokom rata bilo sumnjiv, u smislu da je pomagao srpskim snagama, iako za to do danas nema nikakvih dokaza.
- Kada smo sugerirali da park može biti nazvan po Aleksandri, Odbor je na vrlo uvredljiv i bezosjećajan način naglasio da su "i druga djeca ubijena tokom rata i da nisu sigurni da li je prikladno da se djeca igraju u parku koji će ih podsjećati na ubijenu djevojčicu" - kazao je za Novosti Puharić.
Nikola Puharić (Foto: Žarko Bašić/PIXSELL)
Spominjući ovih dana slučaj Zec, predsjednik Zoran Milanović upao je u relativizaciju mučkog ubojstva, posebno izjavom u kojoj je izvršitelje nazvao skupinom kriminalaca u uniformama koji su našli laku metu i krenuli u pljačku. "Radi se o ljudskom talogu. Hrvatska država s tim činom nema ništa", kazao je Milanović.
Naravno da je država povezana s tim činom, odavno je poznata činjenica o pravosudnom fijasku pa su, kako napominju iz Inicijative mladih, predsjednikove izjave u kojima relativizira zločin i ponižava žrtve zapravo dovele do toga da u javnosti imamo snažnu osudu takvog govora te široku i značajnu raspravu o tom zločinu, kao i drugim zločinima koje su činili merčepovci i drugi pripadnici hrvatskih snaga, što prethodnih godina nije bio slučaj.
Za razliku od "sumnjivih" članova obitelji Zec, imena koja su dobile ulice u zagrebačkom naselju Fraterščica, nekadašnji Kustošijanski odvojci, vijećnicima nisu bila sumnjiva. Naime, na sjednici skupštine Grada Zagreba od 27. lipnja 1995. vijećnici su izglasali da ulice u tom naselju ponesu imena Ivana Oršanića i Franje Nevistića. Prvi je službovao kao državni tajnik za promidžbu i bio zapovjednik ustaške mladeži, dok je drugi radio kao tajnik u kabinetu ministra pravosuđa i bogoštovlja te je od listopada 1942. do rujna 1943. bio drugi tajnik poslanstva NDH u Rimu, a u siječnju 1945. preuzeo mjesto glavnog urednika tjednika "Spremnost" u kojem je pisao ode Paveliću. Prijedlog za imenovanje ulica po toj dvojici, ali i nekim drugim, manje razvikanim suspektnim osobama iz doba NDH, primjerice pjesnicima Srećku Karamanu i Branku Klariću, tadašnjoj je Komisiji za imenovanje naselja, ulica i trgova, kojom je predsjedao HDZ-ov Hrvoje Hitrec, podnijela Hrvatska matica iseljenika kojom je ravnao predratni kanadski emigrant Ante Beljo, 1990-ih HDZ-ov zastupnik u dva mandata i jedno vrijeme pomoćnik ministra informiranja. U obrazloženju Komisiji Beljo je, valjda u zanosu, spomenuo Oršanićevu ulogu u zločinačkom režimu koju je ovako notirao: "Za vrijeme NDH odgajao je mladež u duhu kršćanske civilizacije, socijalne pravde i domoljublja." Kako je to u praksi izgledalo, ne trebamo podsjećati.
- Zagreb nije izuzetak u preimenovanjima ili imenovanjima ulica koja su se dogodila 1990-ih. Nažalost, ispod radara su prošla preimenovanja ulica na Črnomercu o kojima govorite. Ne znam kako su neki od njih zadovoljili prvi kriterij, onaj o važnom doprinosu kulturi grada, a ta su imenovanja svakako ustupak "doprinosu emigracije", što me ne čudi imajući u vidu kontekst 1990-ih - govori za Novosti Rada Borić, aktualna predsjednica Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova.
Rada Borić (Foto: Josip Regović/PIXSELL)
Kazala nam je i da postoji politička volja, ali i politička odlučnost da se u Zagrebu primjereno obilježi stradanje obitelji Zec. Može se to, dodaje, naslutiti iz nastupa gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji je kazao da će podržati prijedlog Inicijative mladih za ljudska prava za imenovanje jedne zagrebačke ulice, trga ili parka po Aleksandri Zec, koji je po treći put proslijeđen Gradu Zagrebu.
Nakon što smo zavirili u Fond imena na stranicama Grada Zagreba lako smo uočili nered, jer određene predložene osobe više godina pa i desetljeća čekaju na svoju ulicu ili trg. Bela Krleža, recimo, koja je predstave igrala u HNK-u i u (ne)vrijeme endehazijskog režima, čeka na dodjelu ulice od 1985. Etnološki zavod tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti još je 1970. predložio ime etnologa Vladimira Ardalića. Ime velikog Goethea u Fondu imena tavori još od 1990. godine. Maksim Gorki pak od 1992., a povjesničarka Mirjana Gross, čije su zasluge ne samo za grad Zagreb nemjerljive u odnosu na pojedince iz NDH, u Fondu je od 2013. Redatelj Zoran Tadić od 2012., a izumitelj Gutenberg čami ondje od revolucionarne 1968., i da ne nabrajamo dalje.
- Nažalost, u Zagrebu nije postojala "strategija" imenovanja ulica i trgova. U mandatu predsjednika Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova Zlatka Hasanbegovića od 2017. do 2019. Odbor se rijetko sastajao – u dvije godine tek 9 puta – a nakon što je ostvario svoju "misiju" preimenovanja Trga maršala Tita, nije pretjerano bio zainteresiran za rad Odbora, osim kad bi se neko imenovanje moralo donijeti po "hitnom postupku", na zahtjev koalicijskih partnera iz HDZ-a, pri čemu su prvenstvo imali pripadnici ratnih postrojbi. Nakon prekida "projektne suradnje" s pokojnim gradonačelnikom Bandićem, godinu dana nismo imali niti jednu sjednicu Odbora - navodi Rada Borić i dodaje da će i osobno predložiti nekolicinu žena koje zaslužuju ulicu u gradu, ne samo zato što je tek 1,8 posto svih ulica imenovano po ženama.
Što se tiče povratka imena maršala Tita, naša sugovornica ističe da je Tito itekako prisutan u Zagrebu i ovdašnjoj memoriji. Njegova ploča s trga može biti skinuta, ali ne može mu se oduzeti ono što je napravio za antifašističku borbu i Hrvatsku.
U gradu Zagrebu se u posljednje vrijeme ipak podosta imenuje. Od predsjednika uprave Zagrebačkog električnog tramvaja, preko imenovanja u Zagrebačkom holdingu do raspisivanja brojnih natječaja, a bit će toga još. Mogli smo čuti i da pitanje imenovanje ulica nije prioritet svih prioriteta i da će sigurno doći na red do kraja mandata, kako je to kazao predsjednik skupštine Grada Zagreba Joško Klisović. Ipak, na što god gradska vlast prioritetno ciljala u prikupljanju daljnjih političkih bodova, nazivi zagrebačkih ulica nikako ne smiju biti od drugorazredne važnosti. Drugim riječima, misli li Zagreb napraviti mjesta za Aleksandru Zec, ponovno mora postati nepokoreni grad.
