>

novosti logo

Piše Ana Brakus

Istanbulski čvor

Budući da je protiv njega stvorena vrlo široka fronta, za Plenkovića je ratifikacija Istanbulske konvencije postala prijelomno unutarstranačko pitanje, nakon kojeg više, bude li odnio pobjedu, neće moći dugo tolerirati svoje protivnike na visokim dužnostima u HDZ-u

Osmog marta hrvatski konzervativci konačno su dočekali pucanj na koji su spremno čekali, a koji je označio start finalne utrke za (ne)ratifikaciju Istanbulske konvencije. Revolver je u ruci, na sjednici Vlade, u svojim rukama držao premijer Andrej Plenković. Njegova najava da će se Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija, uskoro naći u saborskoj proceduri naprosto je odjeknula.

Prvi je na nju reagirao Hrvoje Zekanović, saborski zastupnik Hrasta, i to najavom referenduma kojim bi se spriječila implementacija Konvencije. Drugi su spremno čekali. Ubrzo su se u raspravu o najavi ratifikacije uključili i svi standardni sumnjivci. Nestandardno, ali ne i neočekivano, premijerovoj najavi usprotivili su se i brojni članovi njegove stranke, od njenih visokih dužnosnika, preko europarlamentaraca i saborskih zastupnika, pa sve do predsjednika općinskih organizacija HDZ-a. Najveći broj onih koji su se najavi ratifikacije usprotivili bio je na to spreman jer borba protiv Istanbulske konvencije nije otpočela ovog osmog marta.

Stier se sada odlučnije i javnije postavio kao opozicija predsjedniku hdz-a, zapravo kao jedan od vođa napada kojem je krajnji cilj preuzimanje stranke

Manipulacije i krive interpretacije Konvencije predstavljaju jednu od temeljnih aktivnosti brojnih ultrakonzervativnih udruženja, pojedinaca i predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj. Godinama se već održavaju tribine, pišu propagandni članci, drže propovijedi s oltara i organiziraju skupovi kojima je cilj perpetuirati mitove o tome što Konvencija uvjetuje, sadrži i do čega će dovesti. Zastrašivanje lecima, porukama i najobičnijim diskriminatornim govorom prisutno je u hrvatskom javnom prostoru već izrazito dugo. To zastrašivanje je, uostalom, dijelom i razlog zbog kojeg se o ratifikaciji još uvijek raspravlja. Općepoznato je, jer Plenkovićeva vlada tu činjenicu konstantno naglašava, da je vlada Zorana Milanovića imala priliku ratificirati Konvenciju, no to nije učinila.

Izmišljena štetnost Istanbulske konvencije ranije je služila kao ornament u drugim političkim temama, kao što su homofobni referendum o ustavnoj definiciji braka, donošenje Zakona o životnom partnerstvu, zdravstveni i građanski odgoj u školama, kreiranje novog Obiteljskog zakona i zagovaranje zabrane abortusa. Sada su promotori ultrakonzervativne agende dobili priliku u fokus staviti izravno Konvenciju i raspaliti po njoj svim raspoloživim sredstvima. Plasiraju se najočitije laži da se Konvencijom na mala vrata pokušava uvesti takozvana rodna ideologija, izmišljotina ultrakonzervativaca kojom straše ljude kako bi zaustavili postizanje rodne jednakosti, laži da će zbog Konvencije izrazi ‘dječak’ i ‘djevojčica’ biti zabranjeni, laži da se Konvencijom ugrožava suverenitet Republike Hrvatske, kao i laži da će na implementiranje Konvencije biti utrošene ‘milijarde iz proračuna’.

Pripadnici ultrakonzervativnih udruga i Katolička crkva u Hrvatskoj nisu jedini koji su se jasno smjestili u tabor protiv Konvencije čiji je cilj sprječavanje nasilja u obitelji i posebno nasilja prema ženama. Brojni protivnici su se utaborili unutar samog HDZ-a i proizveli jedan od većih unutarstranačkih sukoba za Plenkovićeva vodstva, sukoba koji se odvija naočigled javnosti. Predvodnik ultrakonzervativne struje koja se ratifikaciji Istanbulske konvencije protivi iz ideoloških razloga, a koje pokušava javnosti izložiti kroz brojne manipulacije, jest bivši Plenkovićev ministar vanjskih poslova i aktualni politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier. Protiv ratifikacije progovorila je i članica HDZ-ova predsjedništva i europarlamentarka Ivana Maletić, koja u posljednje vrijeme sve otvorenije kritizira Plenkovićevu vladu, pretendirajući, po ocjenama mnogih, na njegovu poziciju stranačkog šefa. Na sastanku vrha HDZ-a u ponedjeljak je protiv Konvencije istupio i samozvani vođa tvrdokorne desnice unutar HDZ-a, zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić, a negativno su se postavili i članovi Predsjedništva Anton Kliman, Goran Marić, Tomislav Tolušić i Miro Kovač. Svi su oni zasjeli na val koji je pismom iz Argentine upućenim Plenkoviću i Predsjedništvu HDZ-a podigao Davor Ivo Stier.

U pobunjeničkoj frakciji našli su se oni koji smatraju da bi se HDZ trebao nagnuti još više udesno. Neki među njima, kao Brkić ili Kovač, marginalizirani su u stranci od Plenkovićevog dolaska i osjećaju da će on iskoristiti prvu priliku da ih još više udalji od političke moći. Neki imaju ambiciju da preuzmu vrh stranke i koriste raspravu o Istanbulskoj konvenciji kako bi se snažnije profilirali kao unutarstranačka opozicija Plenkoviću, a među njima je zasigurno i sam Stier, nekadašnji Plenkovićev kolega u europarlamentu. Stier je bio jedan od ključnih aktera u Plenkovićevom dolasku na čelo HDZ-a nakon odstupanja Tomislava Karamarka, ali se s premijerom razišao nakon što je ovaj raskidanjem koalicije s Mostom konzervativnog Bože Petrova ušao u savez HNS-om i manjinama, usmjeravajući time HDZ više prema centru.

Stier je pismom iz Argentine poručio da za njega Istanbulska konvencija nije u skladu s ‘prirodnim zakonom’ te da je ‘u suprotnosti s naravnim poretkom’. Posebno je zanimljiva njegova tvrdnja da bi se ratifikacijom Konvencije nanijela šteta i HDZ-u i razvoju hrvatske demokracije, koja zvuči kao prijetnja da će doći netko drugi tko će tu štetu sanirati. To Stierovo pismo praktički je transkript govora koji je krajem prošle godine održao na TradFestu, takozvanom festivalu konzervativnih ideja koji organizira ultrakonzervativna Zaklada Vigilare. Na tom je festivalu Stier dočekan kao heroj, s obzirom na razloge zbog kojih je odstupio s pozicije Plenkovićevog ministra vanjskih poslova, a koje ultrakonzervativci drže principijelnima. Tog dana je otprilike 150 uzbuđenih posjetitelja kao svoje heroje doživjelo i Hrvoja Zekanovića, saborskog zastupnika Željka Glasnovića, ali i Kristinu Pavlović, sestru predsjednika Hrasta Ladislava Ilčića. Na sjedalicama u dvorani dočekali su ih leci nazvani ‘Istina o Istanbulskoj konvenciji’, naravno, prepuni neistina.

Stierovo najnovije pismo u tom smislu samo predstavlja nastavak njegova zagovaranja ultrakonzervativne agende i političkog udaljavanja od Plenkovićeve struje u HDZ-u. Nakon njegova odstupanja s ministarske pozicije u lipnju prošle godine, što je predstavljalo jasno pozicioniranje, Plenković u svojem stilu nije poduzimao aktivnosti protiv Stiera, ostavivši ga i dalje na funkciji političkog tajnika HDZ-a. No Stier se sada, u vrlo osjetljivom političkom trenutku, odlučnije i javnije postavio kao opozicija predsjedniku HDZ-a, zapravo kao jedan od vođa napada kojem je krajnji cilj preuzimanje stranke. Budući da je protiv njega stvorena vrlo široka fronta, za Plenkovića je pitanje ratifikacije Istanbulske konvencije postalo prijelomno unutarstranačko pitanje, nakon kojeg više neće, bude li odnio pobjedu, moći dugo tolerirati svoje protivnike na visokim dužnostima u HDZ-u.

Na pitanju Istanbulske konvencije svoj politički utjecaj testira i hrvatska Katolička crkva, koja se više puta jasno odredila protiv ratifikacije tog dokumenta i koja u Plenkovićevom potezu vidi opasno nastojanje da se HDZ emancipira od njenog ideološkog vodstva. ‘Crkva se zauzima za slobodu pojedinaca i naroda i ne prihvaća nikakvu kolonizaciju koja bi zadirala u antropologiju na kojoj stvaramo i izgrađujemo svoj identitet’, poručila je Hrvatska biskupska konferencija u izjavi iz listopada prošle godine, pozivajući one na kojima je odluka o ratifikaciji da ‘ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se ponekad izglasavaju zakoni’. Crkva se u srijedu ponovno oglasila priopćenjem u kojem se protivi definiciji roda u Konvenciji i u kojem podsjeća na svoje ranije istupe, poruku biskupa ‘Muško i žensko stvori ih’ iz listopada 2014., priopćenje sa sjednice Vijeća HBK-a za život i obitelji iz rujna 2017., priopćenje s plenarnog zasjedanja HBK-a iz listopada 2017. i poruku biskupa ‘Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji’ iz studenoga 2017.

Upravo zahvaljujući Plenkoviću Ladislav Ilčić je postao savjetnik najprije Stiera, a sada Nine Obuljen Koržinek. Također, ultrakonzervativne grupacije prihvaćene su kao legitimni Vladini partneri

Očekujući tu vrstu otpora, Plenković je unaprijed pustio glas da će se Konvencija ratificirati uz dopuštene rezerve i dodatnu izjavu o stavovima Hrvatske, čime je namjeravao omekšati napade. No svojom taktikom odgađanja sukoba do iscrpljivanja protivnika dobrim je dijelom i sam proizveo bumerang efekt. Nakon što je preuzeo HDZ od Tomislava Karamarka, zajedno s ranije formiranim stranačkim tijelima i koalicijskim partnerima, Plenković se zadovoljio distanciranjem najtvrđih pravaša i uže grupice oko Zlatka Hasanbegovića, ali se nastavio oslanjati na brojne ultrakonzervativce koji mu se sada protive. Upravo zahvaljujući Plenkoviću Ladislav Ilčić je postao savjetnik Davora Stiera dok je ovaj bio potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, a sada je isti Ilčić savjetnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Zahvaljujući Plenkoviću, ultrakonzervativne grupacije poput Ordo Iurisa ili udruge U ime obitelji prihvaćene su kao legitimni Vladini partneri i sugovornici, čiji su predstavnici uvedeni u radne skupine za izradu raznih zakona, uključujući i radnu skupinu za ratifikaciju same Istanbulske konvencije.

Plenković je takvim ustupcima kupovao mir, pristajao na kompromise i slagao većinu kako bi se održao na poziciji koju zauzima, no sada mu se to osvećuje i ratifikacija Konvencije u što skorijem roku pretvorila se u bitku iz koje ne smije izaći kao gubitnik. Jednu sličnu bitku Plenković je uspješno odradio, kada je uspio oformiti novu većinu nakon naprasnog raskidanja koalicije s Mostom. Neodlučnost kojoj je inače sklon, naučili smo, u takvim situacijama ne pokazuje. Koliko god ta pozicija bila moralno upitna, na sreću brojnih žena koje su svakodnevno u Hrvatskoj suočene s nasiljem, bitka za ratifikaciju Konvencije postala je za Plenkovića bitka za njegovu poziciju.

Kod koalicijskih partnera osim Hrasta, čini se, Plenković će uglavnom imati podršku, a eventualni manjak ruku na strani vladajuće većine trebala bi nadoknaditi podrška opozicije, koja je također podijeljena po ovom pitanju. Most i Živi zid podijeljeni su iznutra, pa je dio njihovih zastupnika spreman podržati Konvenciju, dok je dio, uključujući i čelnika Mosta Božu Petrova koji se politikom počeo baviti baš u Hrastu, protiv. IDS i Glas, stranka saborskih zastupnika koji su otišli iz HNS-a nakon sklapanja koalicije s HDZ-om, već su najavili da ratifikaciju Konvencije neće podržati ako Vlada u nju ugradi rezerve koje se spominju. Dok je SDP ranije zahtijevao hitnu ratifikaciju, šef stranke Davor Bernardić čekao je sedam dana prije nego što je izašao sa stavom da će SDP podržati Konvenciju isključivo u cijelosti.

Onima za koje je Konvencija najvažnija, ženama koje proživljavaju nasilje, neće u konačnici biti važno zašto je ratificirana, nego hoće li u cijelosti biti implementirana. No pomicanje terena na kojem se vode političke rasprave sve desnije i desnije, tretiranje sve luđih i štetnijih izjava kao argumenata i prihvaćanje nekad potpunih marginalaca u strukture vlasti, za ovog premijera, a važnije, i za cijelo ovo društvo, može značiti samo još teže bitke u budućnosti. Što drugo očekivati od saborskih zastupnika koji bi glasanjem ‘po svojoj savjesti’, umjesto onako kako nalažu europski nalog i stranačka stega, svjesno izložili žene daljnjem premlaćivanju, maltretiranju i sustavnom zanemarivanju.

1/3