>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Ante Pavić

Jure Zubčić: Zabranjena ljubav

Zadranin koji je prepravio grafit mržnje u ‘(LJ)ubi Srbina’ i zaradio prijavu: Nepoznati netko ipak se boji obznaniti da je podnio kaznenu prijavu za ‘Ljubi Srbina’. Desničari su poznati po hrabrosti koja im seže do tastature

Podignuta je anonimna kaznena prijava protiv vas jer ste promjenom jednog slova grafita na zidu pozvali na ljubav umjesto na ubijanje Srba. Govori li to dovoljno za zaključak o šovinizmu kao prevladavajućem sentimentu?

Ne slažem se. Ovo mi govori da se taj nepoznati netko ipak boji obznaniti da je podnio kaznenu prijavu za ‘Ljubi Srbina’. Zadar, doduše, jest percipiran kao bastion desničarstva, a i sam je kriv za to, ali desničari su poznati po hrabrosti koja im seže do tastature, eventualno kompjutorskog miša. Kad se treba sučeliti s nekim suvislim argumentima, hrabrost im iščezava. Cilj je zastrašiti me, ali teško da će uspjeti jer smatram da desničare ovog tipa uvijek treba istjerati na čistac. Vjerujem da se onaj koji me prijavio prilično grize nakon što je priča buknula u javnosti.

Za koja djela ste prijavljeni?

Prijavljen sam zbog uništavanja tuđe imovine dodavanjem slova ‘lj’, a možda i pisanja ostatka te, pokušat ću citirati, ‘zbog dovođenja u zabludu da su pripadnici hrvatskog naroda ksenofobi’. Nemam pojma u koju vrstu kaznenog djela to spada. Teško mi je svladati takav tok misli.

Ali većina i dalje šuti na ovakve ispade…

U gradu se u ovih 28 godina stvorila snažna interesna mreža kojoj su potrebni ovakvi ispadi kako bi mogla nesmetano rasti. Zadar naime nije nikakav desničarski bastion, kao što mnogi tvrde. U pitanju je goli materijalni interes vladajućih i s njima povezanih privatnih osoba. Postoji šutljiva i pristojna većina koja se boji reći što misli zbog straha za vlastitu egzistenciju jer HDZ preko gradskih poduzeća i povezanih privatnih parnjaka kontrolira njihova radna mjesta. Većina se ne boji ni desničara ni Drugoga. Oni se boje vlasti. Boje se za svoja radna mjesta čak i u privatnim poduzećima. Vladajućima nije bitna nečija nacionalnost. Njih vodi samo materijalni interes.

Zadar bilježi povijest nasilja – od kristalne noći u kojoj je uništena imovina zadarskih Srba do brutalnog premlaćivanja djevojke. Je li to dovoljno da ga se nazove gradom slučajem?

Zadar je grad slučaj po mnogočemu, ali nisam siguran da je to po nasilju. Kristalna zadarska noć je zabranjena tema. To je po meni ogroman problem jer mislim da svako društvo treba proći katarzu u vezi svoje prošlosti, suočiti se s njezinim dobrim i lošim stranama.

1/1