>

novosti logo

Kako glasa klasa?

Istina je da su među glasačima SDP-a i HDZ-a zastupljeni jednaki stavovi o oporezivanju ili javnim uslugama. No ako ispitanike umjesto po stranci za koju glasaju sortirate prema tome kako se klasno samopozicioniraju, vidi se da jasno prepoznaju svoj interes, tvrdi Danijela Dolenec, politologinja i kandidatkinja zeleno-lijeve koalicije

Nešto više od tri tjedna prije izbora, raspisanih za 5. srpnja, čini se da je rezultat vrlo neizvjestan. Ankete pokazuju da su koalicija oko SDP-a i HDZ skoro izjednačeni, uz blagu prednost za SDP-ovu Restart koaliciju – 27,2 naspram 26,6 posto. Sa 13,5 posto solidno stoji radikalna desnica okupljena oko Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Iza Mosta koji ima 4,1 posto podrške nalazi se zeleno-lijeva koalicija – Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, Za grad i ORaH: 2,5 posto podrške se, doduše, doima mršavo, no u ovim se anketama cijela Hrvatska tretira kao jedna izborna jedinica. Kako je u Zagrebu potpora koaliciji višestruko veća, prvi put od hrvatske nezavisnosti ozbiljne šanse za ulazak u parlament ima jasno lijevo profilirana opcija. U tom se kontekstu vrijedi osvrnuti na dugotrajnije obrasce glasanja u Hrvatskoj, ideološke i materijalne uzroke takvih izbora, odnose pojedinih stranačkih ideologija, programa i njihove izborne baze te na to koji je u danim uvjetima prostor za ljevicu.

- Izborni rezultati u Hrvatskoj snažno ovise o strukturama dugog trajanja i očito nedovršenim procesima modernizacije - kaže za Novosti Tihomir Cipek sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Slavonija ekonomski propada, poljoprivreda je u velikoj krizi. Nezadovoljstvo se mora nekako ispoljiti, no rat iz devedesetih sprječava da građani alternativu traže u ljevici. Zato se ide desno, prema Škori – kaže Tihomir Cipek

- Trideset godina ponavljaju se obrasci da sjeverozapadni krajevi – Zagorje, Gorski kotar ili Istra – bitno više glasaju za modernije politike od ostatka zemlje. Josip Županov razvio je tezu o tri mentaliteta u Hrvatskoj, pa je sjeverozapadni mentalitet povezao s činjenicom da je taj dio zemlje prošao zapadni feudalizam. Ja bih nadodao tezu o prosvjetiteljstvu. Prosvjetiteljstvo, ideja da se društvo može učiniti naprednijim ukoliko se osloni na ljudski razum, snažno je obilježilo te krajeve. U Slavoniji i Dalmaciji – u čijim gradovima jest postojala snažna renesansa, ali je došlo do demografskih promjena – nije bilo tako. Postoji nevjerojatno preklapanje između dijelova zemlje koji su bili dio Osmanskog Carstva i konzervativne političke orijentacije. To nije nikakva mana tih ljudi, ti su krajevi jednostavno obilježeni strukturama koje ostavljaju konzervativnu svijest - govori Cipek.

Ističe da je riječ o tezama koje bi tek trebalo provjeriti, no isti se obrazac ponavlja i drugdje u Europi. U Poljskoj istok zemlje – krajevi koji su bili pod vlašću Ruskog Carstva – puno više podupire Pravo i pravdu braće Kaczyński, tvrdu desno-konzervativnu stranku s klerikalnim osnovama. U Hrvatskoj je uporište Mosta u južnoj Dalmaciji – a upravo je u dolini Neretve dvadesetih godina prošlog stoljeća bila snažna izrazito klerikalna Hrvatska pučka stranka.

Geografsku uvjetovanost ideoloških podjela u hrvatskom društvu snažno određuje i prošli rat. Niz istraživanja pokazuje korelaciju između intenziteta ratnih razaranja i izloženosti nasilju te sklonosti stanovništva da glasa za desne stranke, u prvom redu za HDZ. To je naslijeđe toliko snažno da određuje izborne preferencije čak i kada glasači HDZ-u okrenu leđa.

- Politika nije samo stvar institucija i političkih stranaka. Treba gledati što se događa u društvu i kako se odvijaju poslovi. Na sjeverozapadu imamo niz malih poduzeća i industrijskih pogona koji rade za inozemstvo. Nije slučajno da tamo uspijevaju liberalne snage poput Matije Posavca ili Radimira Čačića. Tamošnje stanovništvo očito je prihvatilo koncepte poduzetništva i tržišta, a ondje dolazi i najveći dio stranih investicija. Istra, također, nikako ne živi samo od turizma. U Dalmaciji smo do sada imali rentijerski kapitalizam, no kriza će se tu sigurno odraziti. Slavonija ekonomski propada, poljoprivreda je u velikoj krizi. Nezadovoljstvo se mora nekako ispoljiti, no rat iz devedesetih sprječava da građani alternativu traže u ljevici. Zato se ide desno, prema Škori, koji sada dovodi u pitanje slavonske utvrde HDZ-a - nastavlja Cipek.

U hrvatskoj politologiji učvršćena je teza da su u Hrvatskoj ‘temeljni politički identiteti sazdani na identitetsko-simboličkim i svjetonazorskim pitanjima’ – da citiramo jedan tekst Gorana Čulara iz 2013. – što toliko određuje političku dinamiku da je ekonomsko-socijalna dimenzija ‘gotovo irelevantna’, a programi političkih stranaka ‘uvijek su patili od kroničnog nepostojanja koherentnih i prepoznatljivih ekonomskih ideologija’. Uzroke nesposobnosti političkog sustava da uopće artikulira i problematizira društvene podjele iz sfere ekonomskih odnosa Čular vidi u ‘strukturi političkih rascjepa koji su se formirali u inicijalnoj fazi nastanka stranačkog sustava i hrvatske demokracije’, odnosno u devedesetima. Istraživanjem odnosa lijevih i desnih vrijednosti u Hrvatskoj bavio se i Duško Sekulić, umirovljeni profesor sociologije sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Iz njegovih istraživanja proizlazi da čak i za same građane ekonomski problemi nisu oni što određuje njihovu ideološku orijentaciju.

Iako SDP nije otvoreno protržišna stranka, svakako je to više u odnosu na HDZ. SDP je teško razlikovati od liberala, to više nije stranka radničke nego srednje klase, kojoj se i obraćaju – govori Duško Sekulić

- Glasači SDP-a po svojim ekonomskim stavovima ne razlikuju se od glasača HDZ-a. Pitate li ih o ulozi države u ekonomiji, tržištu, privatnom vlasništvu, o preraspodjeli ili razlikama u plaćama, oni imaju identične stavove. Razlikuju se jedino u odnosu na svjetonazorska pitanja - kaže Sekulić za Novosti.

Drugim riječima – citiramo njegovo istraživanje naslovljeno ‘Ljevica i desnica u Hrvatskoj’ – ‘desno orijentirani ne prihvaćaju više privatno vlasništvo od lijevih, lijevi ne zagovaraju više državnu intervenciju od desnih i lijevi nisu više egalitarno nastrojeni od desnih’.

Na dvije od iznesenih teza, a prije svega na onu o utjecaju ‘struktura dugog trajanja’, prigovore ima Cipekova kolegica s Fakulteta političkih znanosti Danijela Dolenec, ujedno i nositeljica liste zeleno-lijeve koalicije u šestoj izbornoj jedinici.

- Strukture dugog povijesnog trajanja imaju određene učinke, što se vidi na izbornim kartama Poljske ili Ukrajine, ali mislim da su objašnjenja zasnovana na utjecaju ideja i koncepata kao što su politička kultura ili mentaliteti precijenjena. U slučaju Hrvatske rekla bih da je puno važnija uloga gerrymanderinga, načina na koji su skrojene izborne jedinice, od kojih skoro svaka ima i urbano i ruralno stanovništvo. Utakmica se vodi oko toga tko će uspješnije kreirati neki oblik klijentelističkog odnosa s biračima. Stranke su uspjele toliko materijalno učvrstiti svoju vlast u općinama i županijama da ih je teško razvlastiti - kaže Dolenec. Primjerice, HDZ-ova postojana biračka potpora zaista je uvelike određena idejama, ali nikako samo njima.

- Da biste u političkoj utakmici bili uspješni na duži rok, društvene skupine moraju uz vas vezati svoju egzistenciju. HDZ to radi vrlo uspješno. U analizama se energija troši na priče o idejama ili liderstvu. No ključni utjecaj na ishod izbora imaju organizacijska snaga i materijalni interesi. Bez toga je nemoguće objasniti zašto je u Zagrebu na izborima redovno pobjeđivao Milan Bandić - ističe Dolenec.

Slaže se s tezom o utjecaju rata na geografsku raspodjelu podrške birača ljevici i desnici. Politolozi Vuk Vuković i Josip Glaurdić utvrdili su jasnu povezanost broja ratnih invalida u pojedinoj općini ili gradu te tamošnje izborne prednosti HDZ-a u odnosu na SDP. No i tu treba uzeti u obzir materijalni aspekt, napominje politologinja. Te društvene skupine jesu politički formirane kao dio identiteta desnice. Međutim, iako ih se percipira kao privilegirane, njihove mirovine često znače preživljavanje čitavih obitelji, pogotovo jer često dolaze iz najsiromašnijih područja. Ta je populacija isključena s tržišta rada i u tom smislu deprivilegirana te ima jasan materijalni interes da podržava HDZ. S tim se slaže i Cipek.

- Važan razlog dominacije HDZ-a nije tek nacionalizam, kako se obično tvrdi. HDZ jest u nekom smislu stranka siromašnih koji zavise od rada i državne pomoći – čitave regije poput Like ili zaleđa Dalmacije zavise od dotacija i pomoći kroz državne kompanije - kaže sugovornik Novosti.

S fokusom na materijalne interese drugačije izgleda i teza da se fundamentalni politički rascjep nalazi isključivo u uže shvaćenoj ideološkoj sferi – narodski rečeno, u podjeli na ‘ustaše i partizane’. Dolenec kaže da je ta teza s jedne strane točna, međutim istraživanja otkrivaju više od uobičajenih interpretacija.

- Istina je da su među glasačima SDP-a i HDZ-a zastupljeni jednaki stavovi o oporezivanju ili javnim uslugama. No ako ispitanike umjesto po stranci za koju glasaju sortirate prema tome kako se klasno samopozicioniraju, vidi se da građani jasno prepoznaju svoj interes. Oni koji se smatraju pripadnicima niže klase žele progresivno oporezivanje i dostupno zdravstvo, obrazovanje itd. To je izuzetno važno jer pokazuje da za ljevicu postoji mogućnost da se pozicionira bitno drugačije nego što je to radila do sada - nastavlja Dolenec.

Iako ‘gramatika društvenih sukoba’ u javnom prostoru ukazuje na to da se oni najvećim dijelom vode oko odnosa prema prošlosti i svjetonazorskih pitanja – odnosa prema Josipu Brozu Titu i Jugoslaviji, sekularizmu, abortusu ili pravima LGBT zajednice – politički identiteti nisu jednom zauvijek zadani, nego su proizvod prošlosti i strategija političkih stranaka.

Razumijevanje političkih procesa otežava činjenica da javnu sferu u Hrvatskoj obilježava suštinsko nerazumijevanje osnovnih ideoloških postavki.

- Koalicija oko Škore bježi od termina ‘radikalna desnica’, iako se zalaže za radikalne promjene. Demokršćanstvo tumače kao sinonim za klerikalizam ili protivljenje pobačaju, no ono u stvarnosti nema nikakve veze s nacionalizmom ili klerikalizmom – u Njemačkoj postoji čak i udruga LGBT članova Kršćansko-demokratske unije (CDU). Demokršćanstvo je ideologija koja na tragu enciklike ‘De rerum novarum’ pape Lava XIII. iz 1891. te ideje da su svi ljudi braća nastoji pomiriti rad i kapital na temelju privatnog vlasništva i slobodnog tržišta, ali nastoji i spriječiti teške posljedice kapitalizma. CDU u svojim prvim programima poziva na uspostavu ‘socijalnog tržišnog društva’. Tržišni fundamentalisti sada napadaju ovaj ekonomski program HDZ-a, ali to nije socijalistički program – ispravljanje nepravdi tržišta intervencijom države bit je demokršćanstva - kaže Cipek.

Naredni zbunjujući faktor je što se čini da je, a to nije slučaj samo u Hrvatskoj, došlo do određene inverzije ideološke percepcije glavnih stranaka u odnosu na tradicionalnu biračku bazu. Čini se da upravo siromašniji slojevi – povijesna baza ljevice – više podupiru HDZ.

- Radno zavisni ljudi često su bolje prolazili u HDZ-ovim politikama. To su, uostalom, svojim izjavama potvrđivali i sindikalni vođe. Inače, važan razlog zašto je Slovenija bogatija od Hrvatske jest činjenica da je tamo bitno veći postotak radnika sindikalno organiziran. Bez jakih sindikata nema ravnoteže na tržištu rada. Glavna diskusija u znanosti, koja reflektira probleme društva, danas se vodi upravo oko problema nejednakosti – mislim na autore kao što su Stiglitz, Piketty, Milanović. Nejednakost postaje opasna i za sam kapitalistički poredak. Mi smo jako daleko od tih rasprava, bavimo se besmislicama da će tržište sve riješiti, koje zastupaju organizacije kao Fokus ili Glas poduzetnika - nastavlja Cipek.

S dosta argumenata dalo bi se tvrditi da je i SDP promijenio ciljnu grupu kojoj se obraća, u odnosu na tradicionalne birače ljevice.

- Iako ni SDP nije otvoreno protržišna stranka, svakako je to više u odnosu na HDZ. SDP je teško razlikovati od liberala, to više nije stranka radničke nego srednje klase, kojoj se i obraćaju. Pa i među društvenom elitom više je SDP-ovaca. HDZ se obraća svim slojevima, ali sigurno više siromašnijima u odnosu na SDP - reći će Sekulić.

Cipek će dodati da, otkako su usvojili ideje trećeg puta Blaira i Schrödera, za naše socijaldemokrate važne vrijednosti nisu solidarnost i jednakost, nego konkurencija i uspjeh.

- Velik dio njihovih glasača zapravo bi odgovarao glasačima njemačkih Zelenih – riječ je o boemskoj buržoaziji, ljudima koje zanimaju zdrava hrana ili ekonologija, mnogi su privatni poduzetnici. Sumnjam da se SDP može vratiti radništvu, za to bi trebala nova stranka - zaključuje.

Može li to biti zeleno-lijeva koalicija? Ovdje nemamo prostora za sustavniju raspravu o strategijama ljevice ili pitanju koja bi trebala biti njezina baza. Dolenec, međutim – osim što napominje da su ipak i HDZ i SDP stranke s velikim i heterogenim biračkim tijelom, koje se ne može u potpunosti opisati kao ‘srednjoklasno’ ili ‘ruralno-siromašno’ – ističe kako se izborno tijelo zapravo gradi.

- U Zagrebu je naša politička inicijativa od početka u prvi plan stavljala uvjete života, a ne to je li netko urban ili ruralan. Najveći entuzijazam za našu opciju zasad jest u urbanim sredinama, najviše dosežemo srednju generaciju građana koja radi u javnom sektoru. S vremenom, kako ćemo rasti i graditi se kroz izborne cikluse, više ćemo se obraćati i onima iz drugih generacija, slojeva i krajeva. Potencijal za izgradnju političkog identiteta zasnovanog na pitanjima društvene jednakosti i pravednosti svakako postoji. Međutim, za sve je potrebno vrijeme. Lekcija koju smo naučili zadnjih deset godina – i na primjeru ORaH-a ili protestnih pokreta oko Pernara ili Kolakušića – je fundamentalna važnost izgradnje organizacije. Kao što su rekli španjolski aktivisti, ‘ne idemo brzo jer ciljamo daleko’. Na ovim izborima računamo sigurno da ćemo imati zastupnički klub te možemo biti važan akter u tome kako će se sastaviti vlada - zaključuje Dolenec.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1