Malo toga opravdava postojanje knjige, bolje reći knjižuljka, ‘Hollywood Babylone’. Prije bi se moglo formulirati da gotovo ništa ne legitimizira ovu bezočnu, posve nepotrebnu, često neukusnu i još češće površnu i neprovjerenu zbirku holivudskih tračeva. Isto tako, malo koga je njeno objavljivanje razveselilo i zaintrigiralo. Zapravo, većinom samo odvjetnike koji su podizali tužbe zbog kleveta i – tada još mlade francuske novovalovce. Izvorno objavljen u Parizu 1959., ‘Hollywood Babylone’ na neki se način pojavljuje i kao suputnik novog vala. Ako ni po čemu drugom, onda po mjestu i vremenu objavljivanja te, važnije, po neobično žestokoj, ambivalentnoj fascinaciji Hollywoodom. Prvo američko izdanje pojavljuje se tek 1965. (da bi knjiga bila zabranjena svega deset dana po objavljivanju), a drugo izlazi deset godina kasnije. Do tada su strasti već splasnule, mnogi od uvrijeđenih i oklevetanih više nisu bili među živima, skandali predratnog Hollywooda počeli su se gubiti s horizonta stoljeća, a ‘Hollywood Babylone’ je izazivao ogorčenje jedino još kod povjesničara filma i onih koje bismo mogli nazvati braniteljima dobrog ukusa.
I evo nam jednog dobrog opravdanja ‘Hollywood Babylonea’. Ako nešto izaziva branitelje dobrog ukusa, onda to ne može biti posve izlišno. Dapače. Drugo jako opravdanje je sam autor – Kenneth Anger, središnja figura američke filmske avangarde i jedan od prvih deklariranih američkih homoseksualaca. Da je bilo koji drugi autor napisao kako je Clara Bow tokom jednog razuzdanijeg partija spavala s čitavom nogometnom momčadi Thundering Herda – uključujući i Mariona Morrisona, kasnije poznatijeg kao John Wayne – bila bi to prezira vrijedna malograđanska kleveta. No kada to napiše Kenneth Anger, onda to postaje trač kao dio umjetničkog koncepta. A koncept je jasan: sve što je ekscesno, pretjerano, rastrošno, sve što ima veze sa seksom i razuzdanošću, sve što ima veze s kriminalom, nasiljem i smrti, sve što ima veze s prijetvornošću ili licemjernim moraliziranjem – ulazi u spektakl ‘Hollywood Babylonea’. Pritom, činjenice nisu nužan preduvjet poante. Moglo bi se reći da se na taj način ‘Hollywood Babylone’ ne razlikuje od holivudskog tabloida ‘Confidential’ iz pedesetih godina. Ali dok je zloglasni tračerski tabloid raspirivao strasti malograđana, prokazujući holivudske zvijezde kao izopačene bludnike, ‘Hollywood Babylone’ je provocirao društvene elite i predstavnike moralne većine.
Anger je pisao o obdarenosti Chaplina (zbog čega su seljaci Cataline, gdje je Chaplin ljetovao, divlje jarce zvali ‘Charlies’), o kiču holivudskih vila (Gloria Swanson kupala se u zlatnoj kadi u svojoj kupaonici u crnom mramoru) i o holivudskim mučenicama (prije svih ‘svetici Frances Farmer’ koja je na policiji pod svoje zanimanje upisala ‘pušačica’), pa od svega toga napravio avangardni umjetnički koncept koji istovremeno i razara i slavi Hollywood; koji se jednako može tretirati kao klasik situacionističke literature i kao ogledni primjerak šunda… Ovisno o tome gledamo li ‘Hollywood Babylone’ kao dio društva spektakla ili kao njegovu dekonstrukciju.
