>

novosti logo

Kolinda i ustaše

Istražili smo čelnike udruga s kojima se u Argentini sastala Grabar-Kitarović: osim što je unuk ustaškog ministra, Tomislav Frković redovito slavi ustaštvo i NDH, baš kao i predsjednik udruge Hrvatski domobran Mirko Hasenay. Njegov je slučaj još skandalozniji jer je na funkciji argentinskog člana u Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske

Nisu svi argentinski Hrvati ustaše, ali su ustaše gotovo svi Hrvati s kojima se predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović sastala u Argentini na početku službenog puta. Budući da dopuštamo mogućnost pokoje iznimke, poput kakvog zalutalog pojedinca ili maloljetne djece nerazvijenih mozgova, koju neodgovorni roditelji u mliječnoj dobi hrane koljačkim ideologijama kroz ljubav prema ustaštvu, Anti Paveliću, NDH ili barem datumu njena osnutka, reći ćemo da su sve religijsko-folklorne organizacije kojima se predsjednica obratila na početku argentinske turneje nedvojbeno filoustaške. Zaključak je to koji se nameće istraživanjem pozadine organizacija i više pojedinaca koji su ugostili predsjednicu tijekom njenog boravka u Buenos Airesu. Riječ je o udrugama i institucijama kojima je predsjednica dodijelila državna odlikovanja i priznanja, poručivši da je ponosna na ‘sve generacije Hrvata koje su došle u Argentinu’, pa i one koji su ‘nakon Drugog svjetskog rata upravo u Argentini našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine’.

Hasenay se slika u majici s ustaškim pozdravom i tvrdi da ‘čin uspostave ndh mogu nijekati samo oni koji ni onda niti danas ne žele da Hrvatska bude niti država niti nezavisna’

Nakon burne reakcije šefa Centra Simon Wiesenthal Efraima Zuroffa i mnogih u hrvatskoj javnosti, koji su u takvim izjavama predsjednice pronašli apologiju brojnih ustaških zločinaca što su pobjegli u Argentinu, predsjednica je optužila Zuroffa za nametanje ‘kolektivne stigme’ hrvatskom narodu i Hrvatima u Argentini. Ostavi li se po strani činjenica da je kolektiviziranjem jedne izrazito problematične migracije predsjednica zapravo nametala ‘kolektivnu stigmu’ argentinskim Hrvatima, za ovu je priču puno bitnije kome se obraćala. Odgovor na to pitanje, naime, razrješava i dilemu oko sadržaja njene poruke: većini onih koji su je slušali ustašluk nije ‘kolektivna stigma’, već kulturno naslijeđe s kojim se godinama poistovjećuju.

Službeni domaćini predsjednice u Buenos Airesu bili su, naime, članovi nečega što se zove Međudruštveni odbor hrvatskih udruga i ustanova u Argentini (UACRA). Ovo krovno koordinacijsko tijelo okuplja stotine članova kroz više od dvadeset kulturno-folklornih udruga, zavičajnih domova te crkvenih i karitativnih institucija. Svake godine, bez iznimke, UACRA 10. travnja službeno organizira proslave osnutka Nezavisne Države Hrvatske. U pozivnicama koje smo pronašli na internetu posjetiteljima se nudi ‘sveta misa’ za NDH i potom ‘svečana akademija’ na kojoj se uz jelo i pilo veliča trudbeništvo predaka oko uspostave kvislinške tvorevine. Preko društvenih mreža i internetskih stranica pozivnice potom raspačavaju udruge-članice krovnoga tijela – među njima i dobitnice predsjedničinih državnih priznanja – koje svakih nekoliko godina zajednički odabiru rukovodstvo UACRA-e. Njihov zadnji izbor za predsjednika je Tomislav Frković. U ime hrvatskog korpusa čelnik spomenute organizacije prenio je putem službenog govora zahvale predsjednici, zatraživši potom izbacivanje antifašističkog naslijeđa iz hrvatskog ustava. Taj unuk ustaškog ministra šumarstva Ivice Frkovića potom je jugokomunističkim epitetima počastio bivše hrvatske predsjednike Stjepana Mesića i Ivu Josipovića, sve u ime argentinskih Hrvata koji su ga postavili na tu poziciju.

Oduševljenje se moglo vidjeti za vrijeme predsjedničinog posjeta Hrvatskom klubu kulture Doc Sud, u čijoj je središnjoj dvorani donedavno stajao plakat s likom Ante Pavelića

Frković je 2012. na UACRA-inoj proslavi osnutka NDH u službenom govoru uzviknuo ‘Živio deseti travnja!’, citirajući političke uzore prema kojima je povijesna istina da je u ustaštvu oličena ideja države i ustaškog pokreta koji – ‘nije bio fašistički’. Štoviše, ustaški pokret borio se protiv komunista, Nijemaca i Talijana (!), a cijela hrvatska povijest ne poznaje ‘ta divna, genijalna pa čak i svetačka junaštva i djela koja su vjekovi spremili za ovaj period borbe za slobodu i nezavisnost’. ‘Samo najvulgarniji prostak može svemu tome davati oznake i razloge fašizma i satelitstva’, poručio je Frković na proslavi 10. travnja. Njegov prošlotjedni istup pred predsjednicom, kao i brojne izjave u zadnjih šest godina, pokazuje da ni milimetar nije odstupio od ustaških stavova te da je cijela ta mreža udruga i institucija koje su primile predsjednicu odabrala tog ustašu kao svoga službenog predstavnika.

I ne samo njega: Frkovićev zamjenik, potpredsjednik Mirko Hasenay, također je ustaša. Njegov slučaj, međutim, ponešto je skandalozniji, znamo li da od rujna 2017. Hasenay sjedi u vladinom Državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske kao član iz Argentine. Baš poput Frkovića, tamo su ga delegirale udruge koje su ugostile Kolindu Grabar-Kitarović. Hasenay je predsjednik udruge Hrvatski domobran i svake godine osobno – tako piše na pozivnicama – organizira proslavu rođendana NDH. Na jednoj od njih, 2015. godine, prostorije kluba Hrvatskog domobrana, na čijem je ulazu ugravirano ustaško ušato U, bile su ukrašene dvama portretima Ante Pavelića, jednim u vojnoj odori, drugim u odijelu. Izrazito aktivan na društvenim mrežama, Hasenay se primjerice slika u majici s ustaškim pozdravom, prokazuje izdajice među bivšim hrvatskim predsjednicima i u civilnom društvu, tvrdeći da ‘čin uspostave NDH mogu nijekati samo oni koji ni onda niti danas ne žele da Hrvatska bude niti država niti nezavisna’.

Prije dvije godine Hasenay je u koautorstvu s Frkovićem napisao priopćenje kojim su se priključili raspravi o ‘jasenovačkom mitu’, odnosno ‘raskrinkavanju’ službenih brojki žrtava ustaškog režima. Tamo su napisali da je ‘jedino sjećanje na postojanje NDH i njezinu hrabru obranu’ održalo vjeru hrvatskog naroda da će Hrvatska ponovno ‘postati normalna nacionalna država’ i da će ustaše ‘prije ili kasnije biti priznati kao pozitivan dio hrvatske povijesti, bez obzira na sadašnji Ustav i njegove Izvorišne osnove’. Perpetuirajući mitomaniju fašističkih revizionista, poručili su još da je ‘nepobitna činjenica da je Jasenovac postojao i nakon 1945.’ Podsjetimo da je prije dva mjeseca iz ureda za Hrvate izvan Hrvatske, u kojem sjedi Hasenay, potjeran australski Hrvat Ante Jurić nakon što je u javnosti otkriveno da je na sličan način razmišljao o ustašama.

Do prošle godine Hasenay je uređivao i proustaške novine, kakve valjda s vremena na vrijeme štanca cijeli život. Do 1990. bio je tako urednik Tjednika, gdje je veličao NDH i Pavelića, zajedno s drugim urednikom, Davorom Ivom Stierom, današnjim saborskim zastupnikom i političkim tajnikom HDZ-a, koji je prilikom ovog posjeta bio u pratnji predsjednice. Kako bi započeo diplomatsku karijeru, Stier će početkom devedesetih otići u Hrvatsku i tamo se presvući u ‘demokršćanina’, odričući se preko novina fašističkih epizoda iz djetinjstva. Početak njegove preobrazbe simbolički pritom lijepo ilustrira budući HDZ-ov koncept pomirbe i integraciju ekstremističke emigracije: u Glasniku HDZ-a ležerno je intervjuirao Ivu Rojnicu, sugrađanina iz Buenos Airesa i netom imenovanog konzularnog predstavnika Hrvatske u Argentini. U stvarnosti, dojučerašnji mladi ustaša razglabao je o političkim aktualijama s nekadašnjim ustaškim stožernikom koji je u NDH potpisivao naredbe o provođenju rasnih zakona. Kao i mnogi drugi ustaški časnici, ministri i zločinci, Rojnica je nakon pada NDH štakorskom rutom pobjegao u Argentinu, gdje će potom desetljećima kroz društveno-političke aktivnosti prenositi duh ustaštva na svoje potomke i ostatak zajednice argentinskih Hrvata. Devedesetih je, sve do otkrića Feral Tribunea o njegovoj ustaškoj prošlosti, slobodno propagirao interese Republike Hrvatske u Argentini. Stierove i Hasenayeve aktualne pozicije pritom kao da odražavaju nastavak tuđmanovskog koncepta pomirbe: demokršćanin Stier je u Saboru, a ustaša Hasenay takoreći u Vladinom sektoru. To je činjenica o kojoj se Vlada, s obzirom na ovdje objavljene informacije o Hasenayevom političkom djelovanju, treba očitovati.

Fokusirajmo se zasad na predsjedničin posjet Argentini i njezine izjave o ‘svjedočenju domoljublja’. Za prenošenje poruka tamošnjoj dijaspori odabrala je radijski program Croacias Totales, koji se emitira na postaji u Buenos Airesu i preko interneta. Nastao kao posljedica entuzijazma prijateljica Stelle Hubmayer, Jasminke Fiolić i Veronike Cvitković, taj program zadnje dvije godine radi i na promociji fašističkog revizionizma. Najmanje dva puta Stella Hubmayer ugostila je s prijateljicama članove hrvatskog revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. U jednoj epizodi, voditeljica je s tajnikom te udruge Igorom Vukićem opovrgavala ‘brojne laži i mitove o Jasenovcu’, između ostalog i to da je bio najveći logor smrti u NDH, da je zatvoren 1945., da su ubijanja bila okrutna, tvrdeći nasuprot tome da je populacija prorijeđena zbog tifusa i sličnih boleština.

‘Kako možemo pomoći mi koji nismo bili tamo u Jasenovcu? Što možemo napraviti?’ sasvim ozbiljna pita Vukića voditeljica Croacias Totalesa, ista ona koja je intervjuirala predsjednicu. Vukić odgovara da u Argentini ima dosta ljudi koji su ‘emigrirali nakon rata’ i da imaju vrijedna saznanja koja bi mogla srušiti jasenovački mit. I doista, Vukić prošle godine odlazi u Buenos Aires, a novinarka Hubmayer piše za hrvatske medije tekst o njegovom susretu s kćeri jednog ustaškog časnika u Jasenovcu, koji se ubio, ‘savjesno’ ne želeći otkriti tajne koje je nosio sa sobom. Jedan od posrednika između Vukića i ustaških svjedoka bio je i Josip Peranić, najutjecajniji hrvatski franjevac u Buenos Airesu. Svojedobno je održao komemoraciju za Ivu Rojnicu, a njegovoj subraći nije strano ni vođenje tradicionalnih misa za NDH. Peranić je inače dočekao predsjednicu prvoga dana latinskoameričke turneje i potom za cijelu hrvatsku delegaciju, uključujući i spomenutog Stiera, održao svetu misu. Kao čelniku Hrvatskog katoličkog centra sveti Nikola Tavelić, predsjednica mu je na koncu dodijelila Povelju Republike Hrvatske za nesebičan i izniman doprinos u pružanju socijalne i duhovne skrbi te za dugogodišnju pastoralnu djelatnost među hrvatskim iseljenicima u Argentinskoj Republici.

Peranićev centar je također dio zajedničke platforme UACRA, koja u zadnjih nekoliko godina raznim priopćenjima i inicijativama daje kolektivni doprinos političkim raspravama u Hrvatskoj. Proklamirani stavovi najbliži su pritom ovdašnjoj klerofašističkoj desnici. Tako je prije koju godinu novinarka Hubmayer, zajedno s radijskim suvoditeljicama, pismeno pozvala na prosvjed argentinskih Hrvata protiv ćirilice u Vukovaru. Frković i Hasenay predvodili su pak protest protiv bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, proglasivši je predstavnicom jugoslavenskog komunizma i velikosrpske ideologije koja je persona non grata među hrvatskim etničkim korpusom u Argentini. Sudjelovali su pored toga u peticijama protiv Haškog suda, podržavajući u drugim prilikama nogometaša Joea Šimunića, udrugu U ime obitelji i slične izdanke hrvatskog kleronacionalističkog fundamentalizma, poput Željka Glasnovića, Zlatka Hasanbegovića i posebno Kolinde Grabar-Kitarović.

Oduševljenje se moglo vidjeti za vrijeme predsjedničinog posjeta Hrvatskom klubu kulture Doc Sud i Hrvatskom kulturnom centru u Rosariju, kojima su također uručena priznanja. Osnovana prije Drugog svjetskog rata u južnom dijelu Buenos Airesa, Doc Sud je najstarija institucija hrvatske zajednice u Argentini. Još u prvim dekadama postojanja brojila je više od 400 aktivnih članova, a danas u klubu djeluju brojne kulturno-umjetničke organizacije, čiji članovi zajednički obilježavaju datume važne za hrvatsku povijest. Svojevremeno su klub, prije ustaškog zbjega, vodili ugledni članovi argentinskog društva hrvatskih korijena, a danas njime upravljaju simpatizeri ustaša ili oni koji nemaju nikakvog prigovora na njih. Sve do prošle godine, navedimo samo jedan primjer, na zidu središnje dvorane stajao je plakat s profilom Ante Pavelića. U istoj dakle prostoriji gdje je predsjednica boravila za vrijeme službenog posjeta hrvatskoj zajednici u Argentini. Bilo zbog preuređenja, zamolbe iz političkih krugova ili nečega trećeg, plakat je u međuvremenu nestao.

Prilikom posjeta Hrvatskom kulturnom centru predsjednica se rukovala i radila selfije s mnogima, pa tako i uredništvom radija Bar Croata, mlađahnim individuama hrvatskih korijena koje od sredine prošlog desetljeća vode emisije posvećene hrvatskoj kulturi, običajima, nogometnoj reprezentaciji i ustaštvu. Na njihovoj službenoj Facebook stranici, gdje se reklamira i program istoimenog kulturnog kluba što su ga osnovali, prikazuju se s jedne strane hrvatski kulinarski specijaliteti, farbane pisanice i Luka Modrić, a s druge masovne grobnice, blajburška tragedija, titoistički vampiri i veselo uglazbljene razglednice sa službenim znakovljem Pavelićeve fašističke kvazidržave, u kojima se Hrvati iz Argentine pozivaju da slave NDH. Njihova online aktivnost pritom je prosjek društveno-političkih preferencija spomenutih organizacija i pojedinaca, s naglaskom na cijeli vrh krovne organizacije UACRA. Ne samo da glorificiraju NDH, nego rade i na umanjivanju opačina ustaškog režima kroz širenje mržnje i polupismeno promoviranje jasenovačkih i sličnih ‘mitova’. Novinar i argentinski Hrvat Drago Pilsel primijetio je prije nekoliko dana da je problem i što nositelji takvih institucija baštine monopol na pažnju službene hrvatske politike, pa pored njih neustaški građani Argentine hrvatskih korijena uvijek ostanu nezapaženi. Logika je i tu neumoljiva: ako političari poput Grabar-Kitarović i nekih drugih iz HDZ-a gotive ekstremiste u Hrvatskoj kao stožerno biračko tijelo, zašto bi drugačije radili u Argentini?

1/4