Drugu godinu zaredom BBC i Britanski filmski institut povezani su s projektom koji nailazi na značajan internacionalni uspjeh, a pritom je djelo u dugom metru debitantske redateljice i scenaristice imena Charlotte, te u središtu ima odnos mladog (problematičnog) oca i kćeri na pragu puberteta. Prošle godine bio je to veleuspješni naslov "Poslije sunca", a ove "Buntovnica", čiji je uspjeh puno manjeg obujma, ali ipak uključuje pobjedu na najuglednijem i najutjecajnijem svjetskom festivalu nezavisnog filma, Sundanceu.
Za razliku od prošlogodišnjeg prvijenca Charlotte Wells, sumorne drame s ponešto humornih tonova, ovogodišnji prvijenac Charlotte Regan komedija je garnirana s podosta dramskih tonova, a oba filma tematiziraju žalovanje svojih protagonistica. "Poslije sunca" čini to iz perspektive mlade žene koja se prisjeća ljetovanja s po svemu sudeći preminulim ocem (patio od depresije) dok je bila djevojčica, a "Buntovnica" iz perspektive djevojčice koja u sadašnjosti žali za majkom koja je nedavno preminula od neimenovane bolesti.
Uglavnom, dva su filma tematski dosta srodna, ali tonalno (ugođajno, stilski, žanrovski) vrlo različita. Dok Charlotte Wells, generalno i načelno govoreći, naginje Antonioniju, njegovoj tjeskobi egzistencije, Charlotte Regan bliska je igralačkoj poetici i prva imena koja s tim u vezi potpisanom kritičaru padaju na pamet jesu Spike Lee i (neo)godardovski razigrani stilski postupci iz filmova prve faze njegova stvaralaštva, osobito poluautobiografskog "Crooklyna" u čijem su središtu djeca, njihovi međusobni odnosi i odnosi s roditeljima, te Peter Bogdanovich i njegov novoholivudski klasik "Mjesec od papira" koji tematizira odnos dvoje prevaranata – oca i kćerkice (koji to možda i nisu).
Naime Georgie, protagonistkinja "Buntovnice", sredstva za život namiče ilegalno, krađom i prodajom ukradenih bicikla, a njezin otac u krađama vozila također ima iskustva. Oblikovno, pak, redateljica s vremena na vrijeme prekida kontinuitet narativnog izlaganja svjedočenjima u kameru drugih likova o protagonistkinji, potom ekskursima u kojima pauci govore, Georgienim zamišljajima svojega oca kao vampira, gangstera, zatvorenika.
Također paleta toplih "punih" boja koja izrazito dominira filmskom slikom pridonosi dojmu "šarene" opuštene ugode, utisku "dječjeg" svijeta djela koji podrazumijeva udio zaigranosti. Uženarativno, film je podijeljen u dva jasno odvojena dijela: u prvom u središtu je odnos Georgie i njezina koju godinu starijeg prijatelja Alija, dok u drugom Ali gotovo ispada iz narativa, a središnji odnos postaje onaj Georgie i njezina oca Jasona koji se vratio u provincijski gradić u Engleskoj u kojem mu kći sada samostalno živi. Kći i otac nisu se vidjeli dugi niz godina, ona ga nije spremna prihvatiti, te će razvoj odnosno promjena njihova odnosa biti tema ostatka filma. Pri njegovu kraju otkrit će se pravi razlog očeva povratka, omogućivši filmu trenutak snažne emotivnosti kojeg dotad nije bilo na vidiku.
"Buntovnica" je sveukupno dobar film čije su glavne vrline odlična fotografija snimateljice Molly Manning Walker i kvalitetni glumački nastupi male debitantice Lole Campbell kao Georgie, Harrisa Dickinsona kao njezina oca (prošle se godine proslavio središnjom ulogom u Östlundovom "Trokutu tuge", a još prije istaknuo glavnom rolom u "Štakorima s plaže" Elize Hittman) te naturščika Alina Uzuna kao Alija. Ipak, od pobjednika tako prestižnog festivala kao što je Sundance očekivalo bi se više izvornosti ili, s druge strane, inventivnije baratanje odavno poznatim sastojcima i, u najmanju ruku, s obzirom na sadržaj filma, više emotivnosti.
