Ivan Turudić raskrinkan je kao opsesivni lažljivac, ali to ga nije spriječilo da posegne za nevjerojatnim objašnjenjima iz kojih bi trebalo proizići da nije lagao nego da je zabunom izrekao laž ili da nije bio dobro razumio pitanje koje mu je postavljeno. Premijer Andrej Plenković i njegovi koalicijski partneri zadovoljili su se tim pučkoškolskim izlikama i ostali pri odabiru Turudića za glavnog državnog odvjetnika. "Ne bih rekao da je lagao, on je možda bio reduciran u svom izričaju", rugao se Plenković javnosti u lice u ponedjeljak, oponašajući političku odlučnost i predstavljajući mufljuz-kadiju iz Virovitice i svoju vladu žrtvama "pravosudnog voajerizma" i mržnje, žrtvama zavjere u kojoj sudjeluju predsjednik Zoran Milanović, opozicija, mediji i oni iz represivnog aparata koji medijima dostavljaju podatke iz istražnih spisa. Nema dokaza da je Turudić nekome pogodovao i da je počinio kazneno djelo, pa prema tome nema ništa sporno, zaključio je premijer.

Plenković je u utorak indirektno zaprijetio Državnom odvjetništvu da se ne petlja u političke odluke, jer očito misli da je iz te institucije izišlo dopisivanje Turudića i Josipe Pleslić, donedavno Rimac, nekoć moćne HDZ-ovke iz Knina, državne tajnice u Ministarstvu uprave u razdoblju od 2017. do 2020. godine i aktualne vlasnice dviju USKOK-ovih optužnica, koje još uvijek čekaju sudsku potvrdu. Nejasno je zašto predsjednik Vlade bjesni na objavu tih poruka ako, kao što tvrdi, iz njih nismo saznali ništa relevantno.

U srijedu je parlamentarna većina izglasala izbor Turudića, ali on će na preuzimanje dužnosti glavnog državnog odvjetnika pričekati do kraja svibnja, kad istječe mandat Zlati Hrvoj-Šipek, pod uvjetom da nestrpljiva većina ne smijeni Hrvoj-Šipek prije kraja mandata. Što će se – osim, po svemu sudeći, predizborne kampanje – događati tokom ta tri i pol mjeseca? Koliko će još kompromitirajućih podataka izići o izabranom glavnom tužitelju? Što ako nadležna tijela u sudstvu pokrenu disciplinski postupak protiv Turudića kao suca? Hoće li USKOK izvaditi iz ladica optužujuće materijale protiv istaknutih HDZ-ovaca – od Marka Milića do Krunoslava Katičića, od Zvonimira Frke Petešića do Marija Banožića – pa početi s hapšenjima baš uoči izbora, jer Hrvoj-Šipek, zapravo, više ne kontrolira DORH i nema razloga da išta zaustavlja? Slijedi li višemjesečni politički i pravosudni kaos koji bi se mogao lako prenijeti i na ulice, kaos za koji bi sva odgovornost bila na Plenkoviću i njegovim koalicijskim partnerima?

Koliko će još kompromitirajućih podataka izići o izabranom glavnom tužitelju? Što ako nadležna tijela u sudstvu pokrenu disciplinski postupak protiv Turudića kao suca?

Dakle, Turudićevo laganje. Prvo je na saslušanju pred saborskim Odborom za pravosuđe rekao da mu je trebao mjesec i pol da se, kao sudac Županijskog suda u Zagrebu, izuzme iz postupka protiv svog bratića Mire Vrlje. Nekoliko mjeseci prije, u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u dva", odgovorio je da se iz tog postupka maknuo poslije mjesec dana. Istina je da mu je za taj rutinski potez trebalo više od 200 dana. Sad objašnjava da mu se pomiješalo je li spis stigao na sud prije ili poslije godišnjeg odmora, naprosto je zaboravio, radi se o dalekoj 2015. godini, dok je ranije spominjao da je bio na bolovanju i da je to razlog zbog kojeg se izuzeo "nakon mjesec i pol".

Moglo mu se možda jednom omaknuti da promaši za više od pet mjeseci, mada je teško povjerovati i u tu mogućnost s obzirom na to da se radilo o procesu protiv njegovog bratića, ali to se dva puta nije moglo dogoditi slučajno. Čemu ta laž za koju je Turudić morao znati da ju je lako opovrgnuti, jer podaci o sudskim spisima nisu tajni? Zašto je neinteligentno lagao o tome ako, kao što tvrdi, njegovo postupanje u tom slučaju nije nimalo problematično?

Nastavak inaćenja bez obzira na katastrofalne posljedice – Andrej Plenković (Foto: Josip Regović)

Zatim je Jutarnji list razotkrio da je Turudić na sjednici Odbora za pravosuđe, ali i ne samo ondje, lagao o naravi svog odnosa s Josipom Pleslić. Turudić je govorio da Pleslić poznaje vrlo površno i pritom je spominjao samo dva njihova susreta: jedan u kafiću u Zagrebu, koji je fotografiran i nije ga se moglo opovrgnuti, i jedan "petominutni" u njegovom uredu u Županijskom sudu. Jutarnji list, a onda i 24sata, objavili su desetke poruka, prikupljenih u USKOK-ovoj istrazi protiv Pleslić, koje su njih dvoje razmjenjivali godinama, a iz sadržaja tih poruka nedvojbeno se mora zaključiti da je njihov odnos bio veoma prisan, to jest da je Turudić javno lagao.

Nakon što su objavljene te poruke, Turudić je izjavio da se njegova ocjena o površnom poznanstvu s Pleslić, tada Rimac, odnosila na 2015. godinu, kad su snimljeni u zagrebačkom kafiću. Valjda je i 2020. mislio da se novinarsko pitanje odnosi na stanje iz 2015., pa je i tada izjavio da je riječ o površnom poznanstvu. Turudić danas priznaje da se njihov odnos razvio od 2015. naovamo, no da nije postao "nešto posebno". Tvrdi to kao da poruke nisu objavljene ili kao da nitko ne umije čitati, i kao da on sam ne zna što je sve još pisao i što sve još može izići u javnost. Nije to samo manjak pameti, nego i višak drskosti. Između svega ostalog, sad je jasno i to zašto se Turudić onako gorljivo zalagao za tvrdu verziju izmjene Kaznenog zakona, poznatu pod šifrom Lex AP, koja je predviđala zatvorske kazne za svako odavanje podataka iz "nejavne" faze istražnih radnji: imao je osobne razloge, kao što ih je imao i Andrej Plenković, odnosno AP.

Plenkovićeva obrana Turudića svodi se na ovo: ako nema dokaza da ga se uhapsi i podvrgne kaznenoj istrazi, onda nema ni zapreke da ga se postavi za glavnog državnog odvjetnika. No drukčije je govorio kad je iznudio ostavku Dražena Jelenića

U dosad objavljenim porukama, međutim, nije problematično samo to što je prokazana Turudićeva sklonost hladnokrvnom laganju kad je riječ o odnosu s gospođom Pleslić. On ju je obavještavao o istrazi koja je protiv nje vođena 2014. i 2015., istrazi koja se ticala načina na koji je svojoj obitelji priskrbila državne stambene kvadrate u Kninu, činili su usluge jedno drugome, imali su "svoje" sutkinje, ona je – zajedno sa Zdravkom i Zoranom Mamićem – lobirala u HDZ-u za njegov novi mandat na položaju predsjednika zagrebačkog Županijskog suda...

Što se tiče odnosa sa Zdravkom Mamićem, bjeguncem od osuđujuće presude i čovjekom protiv kojeg se upravo vodi još jedan sudski postupak za financijske malverzacije u Dinamu, budući glavni državni odvjetnik zatajio je svoje viđanje s tadašnjim nogometnim gazdom u kasno ljeto 2015. godine. Bilo je to neposredno nakon što je Mamić, uz jamčevinu, pušten iz istražnog zatvora da se u nastavku postupka brani sa slobode. Turudić kaže da ti susreti nisu bili obilježeni nikakvom konspirativnošću, što je još jedna u nizu njegovih laži: agenti Sigurnosno-obavještajne agencije, koji su tada tajno nadzirali Mamića, detaljno su opisali filmsku tajnovitost njihovog nalaženja i duge vožnje po Zagrebu u Mamićevom autu, pri čemu se sudac svojski i do samoponiženja trudio da ga netko slučajno ne prepozna, jer je bio svjestan da je u neprimjerenom društvu. Iz poruka Josipe Plesić saznali smo i da je tih dana obitelj Mamić zagovarala u vrhu HDZ-a učvršćenje Turudićeve pozicije u sudstvu. Što je Turudić zauzvrat obećao Mamiću tokom onih vožnji po Zagrebu?

Službene SOA-ine bilješke o konspirativnim susretima Turudića i Mamića nisu se 2019. našle u redovnoj SOA-inoj sigurnosnoj provjeri "uskočkog" suca Turudića, kao ni njegovi kontakti i druženja s čitavom galerijom likova iz podzemlja te političkog i društvenog polusvijeta. To se nije dogodilo slučajno, to obesmišljava provođenje sigurnosnih provjera i za to bi netko u SOA-i morao snositi posljedice. HDZ se sad poziva na čistoću Turudićevih sigurnosnih provjera kao vrhunski dokaz da ne postoje prepreke za njegovo imenovanje. Plenković tome dodaje optužbu na račun Milanovića i njegove vlasti: zašto 2015. nisu poduzeli ništa protiv Turudića, kad su već imali uvid u SOA-ine informacije o sastancima moćnog suca s bogatim nogometnim gazdom upravo puštenim iz istražnog zatvora? No to što tadašnja vlast nije poduzela ništa ne znači da nije bilo Turudićevog tajnog sastajanja s Mamićem i da u tome nema ništa sporno, a ovo je priča o Turudiću, ne o Milanoviću.

Peđa Grbin tražio je minutu šutnje nakon što je Turudić izglasan (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Plenkovićeva obrana Turudića, pojednostavljeno, svodi se na ovo: ako nema dokaza da ga se uhapsi i podvrgne kaznenoj istrazi, onda nema ni zapreke da ga se postavi za glavnog državnog odvjetnika. Drukčije je govorio prije četiri godine, kad je iznudio ostavku glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića zbog toga što je bio član jednog šarlatanskog masonskog udruženja: premijer je tada zborio da integritet šefa DORH-a ne smije biti narušen ni u najmanjoj mjeri, neovisno o tome je li prekršen zakon.

Što se s Plenkovićem dogodilo u međuvremenu da je odlučio za glavnog tužitelja postaviti osramoćenog Turudića, čiji integritet i autoritet uopće ne postoje poslije objavljenog dopisivanja s Josipom Pleslić, ako su postojali i prije toga? Sigurno je samo da se ne radi o Turudićevoj velikoj profesionalnoj sposobnosti, kao što se sugerira iz krugova vlasti te kruga privatnih advokata koji s novim glavnim državnim odvjetnikom dijele poslovne partnere i prijatelje među kontroverznim poduzetnicima. Što je onda?

Jedna je opcija da Plenković postavlja čovjeka koji će u ime HDZ-a uspostaviti još jaču kontrolu nad Državnim odvjetništvom i koji će zauzeti agresivniji gard prema Uredu europskog javnog tužitelja, e da bi zaštitio aktualni vrh HDZ-a i bliske im tajkune od pravosudnih neugodnosti. Druga mogućnost jest ta da su premijera ucijenili oni što su forsirali Turudićevu kandidaturu, no zasad nema indicija koje bi govorile u prilog toj tezi. I treća: narcisoidni šef HDZ-a nije htio da ispadne da je popustio pred kritikama i zahtjevima Zorana Milanovića, već se opredijelio za nastavak prkošenja i inaćenja bez obzira na katastrofalne posljedice takvog shvaćanja politike i vlasti.

Što god bilo posrijedi, Plenković i njegovi saveznici poduzeli su otvoreno dušmanski čin protiv Republike Hrvatske i svih njezinih građana lišeni straha da će zbog toga biti kažnjeni na skorim izborima. Tragedija ove zemlje sastoji se u tome što ne bi bilo iznenađenje da se pritom ispostavi da nisu podcijenili građane.