Izraelska vojska upala je u bolnicu al-Šifa. Među ostalim pacijentima, u njoj se nalaze 83 prerano rođene bebe kojima prijeti smrt. Broj ubijenih u izraelskom napadu na Pojas Gaze premašio je jedanaest tisuća. Čitavom tom paklu ne nazire se kraj, a kamoli suvisla ideja o političkom rješenju. Benjamin Netanjahu i članovi njegovog kabineta daju kontradiktorne odgovore o očekivanom trajanju rata: prvo "tjedni", potom "mjeseci", zatim "godina". Kao cilj rata navedeno je uništenje Hamasa, no potpuno je nejasno što Izrael potom namjerava.
Netanjahu je izrazio protivljenje ideji da Palestinska samouprava (PS) preuzme upravljanje Gazom te je najavio da će nakon rata sigurnosnu kontrolu imati Izrael. No Netanjahu nije iznio nikakav konkretan prijedlog što bi to trebalo značiti – on, piše Harec, zapravo nema nikakav plan. Time je došao u sukob sa Sjedinjenim Državama, jer je državni tajnik Anthony Blinken sugerirao da bi Gazom trebao vladati PS. Od svih rješenja koja se spominju zadnjih tjedana – kao što je uprava od strane međunarodne koalicije koja bi uključivala arapske zemlje – ta je daleko najrealnija.
Blinken je izjavio i da bi uprava nad Gazom trebala biti povezana sa Zapadnom obalom, što je Netanjahuova noćna mora. Time bi propala njegova dugogodišnja strategija podjele Palestinaca i sprečavanja makar i pokretanja procesa uspostave palestinske države. A maksimalističkim, agresivnim najavama Netanjahu pokušava prije svega spasiti svoju budućnost. Prema anketama 80 posto Izraelaca smatra ga odgovornim za sigurnosne propuste koji su 7. listopada omogućili Hamasov pokolj više od tisuću ljudi.
Ne samo da on pokušava sačuvati potporu radikalne desnice, nego "neki u Bidenovoj administraciji i Kongresu počinju misliti da Netanjahu pokušava uvući Amerikance u rat s Iranom", odnosno, "američki udar protiv iranskih provokacija potencijalno bi pretvorio Netanjahuov bijedni debakl u neku vrstu strateškog trijumfa". Na isto je ovih dana upozorio i bivši iranski ministar vanjskih poslova Muhamed Džavad Zarif, pozivajući Teheran da ne upadne u tu klopku.
Alternativu aktualnoj noćnoj mori prošlog je tjedna izložio Daniel Levi, nekadašnji izraelski pregovarač s Palestincima u vladama Jicaka Rabina i Ehuda Baraka. Prema njemu, potrebno je prvo postići primirje – ideja da "oružani otpor ukorijenjen u potlačenom narodu može biti eliminiran upotrebom još žešćih vojnih metoda" je, naime, "povijesno diskreditirana fikcija". Primirje bi trebalo biti vezano s oslobođenjem svih talaca, na čemu trenutno iza kulisa radi Katar. A potom bi trebalo restrukturirati i obnoviti legitimitet PS-u te započeti ozbiljne pregovore o konačnom dogovoru.
U PS bi prema Leviju trebao ući i Hamas – koliko god to u ovom trenutku izgledalo nemoguće, "tvrda realnost je da upravo tako izgleda suočavanje s gadnim, nasilnim i dugotrajnim sukobom". Sve međunarodne aktere koji navijaju za izraelsku totalnu pobjedu Levi upozorava da "trenutni izraelski kurs samo osigurava njegovu vječnu nestabilnost". Nekadašnji šef Šin Beta Jakov Peri je, uostalom, izjavio da će se Izrael za nekoliko godina boriti protiv sinova sadašnjih pripadnika Hamasa.
U svemu će ključna biti odgovornost SAD-a. U američke medije trenutno iz Bidenove administracije "cure" teze kako je Washington "frustriran" Netanjahuovim potezima, ali i "nemoćan" utjecati na njega. Časopis Jacobin upozorava da su to laži: Izrael uvelike ovisi o američkoj financijskoj, vojnoj i diplomatskoj podršci, pa je jasno da su to opravdanja za izostanak političke volje da se zaista izvrši pritisak.
O tragičnosti današnje situacije govori i činjenica da se, od svih političara, kao uzor nameće Ronald Reagan. Foreign Affairs ovih je dana podsjetio kako je on 1982. zaustavio izraelsku opsadu Bejruta: "Ovdje, na našoj televiziji, noć za noć našim se ljudima pokazuju simboli tog rata, i to je Holokaust", rekao je u telefonskom pozivu tadašnjem izraelskom premijeru Menahemu Beginu. Reagan je kasnije ustvrdio i da je kao sredstvo pritiska zaustavio prodaju borbenih aviona F-16. Pitanje je koliko još tisuća palestinske djece mora biti ubijeno da bi Biden napravio nešto slično.
