>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Marko Torjanac: Korisna rastava

Nezavisni vijećnik u zagrebačkoj Skupštini: Dobro da je došlo do prekida suradnje Bandića i NZH-a, jer nije donijela ništa u korist Zagreba. Bila je lišena bilo kakve razvojne vizije grada, bila je isključivo trgovina

Kako komentirate službeni raskid suradnje Milana Bandića i Neovisnih za Hrvatsku (NZH)?

NZH su procijenili da otkazivanjem suradnje mogu ojačati svoju poziciju u novom skupštinskom sazivu. To je legitimno, no ukazuje da im dobrobit građana nije na prvom mjestu. Jer da jest, ne bi u suradnju sa strankom Bandić Milan 365 ni ulazili. Tijekom ovih godinu i pol u Skupštini NZH su glasali za mnoge štetne odluke. Da doista žele Zagrebu dobro, mogli su rušiti već prošlogodišnji proračun. Ovako je više nego licemjerno to što se sada, kada su shvatili da bi im raskid suradnje bio oportunije rješenje, postavljaju kao spasioci Zagreba pa ga ‘spašavaju’ od one iste većine s kojom su do jučer Zagrebu nanosili štetu zajedničkim odlukama. Što će se dalje događati, teško je predvidjeti. Znamo da je naša politika, nažalost, nakupačka pa ima prakse i metode koje bi u nekoj drugoj zemlji već davno po raznim osnovama bile proglašene nezakonitima i pravno i društveno sankcionirane. Trenutno su veći izgledi da proračun ne prođe i da se ide na nove izbore za Skupštinu, no mislim da to nećemo znati do samog glasanja.

Kako ocjenjujete period koalicije Bandića i NZH-a?

Smatram da je dobro da je došlo do prekida te suradnje, jer ona nije donijela ništa u korist Zagreba. Njihova je suradnja bila lišena bilo kakve razvojne vizije grada. To je bila isključivo trgovina u kojoj su partneri ostvarivali stranačke interese, a ne interese Zagreba i Zagrepčana. Stranka BM 365 je tom suradnjom držala većinu potrebnu za svoje netransparentne odluke, a iz NZH-a su je koristili kako bi realizirali ideološku agendu. Za Zagreb je to izgubljeno vrijeme s mnogo štetnih odluka, od vrijednosnih do ekonomskih.

Kako komentirate postavljanje spomenika Tuđmanu?

To spada u sferu populističkog politikantskog domoljubnog natjecanja i dokazivanja kojim se skreće fokus s pravih problema i skriva nepostojanje vizije razvoja. Spomenici se u našoj, vrijednosno konfuznoj sredini, nažalost, nameću kao ključan politički kriterij. Zabrinjavajuće je što velik broj građana još uvijek nije spreman prozreti tu manipulaciju, prepoznati licemjerje i umjesto na emotivnoj osnovi, racionalno prepoznavati prioritete kao i namjere onih koji umjesto razvoja nude populizam.

1/1