>

novosti logo

Društvo Društvo

Nevidljiva ruka lockdowna

Država je u jeku korona-krize progurala niz kontroverznih projekata: prodan je teren kraj Nacionalnog parka Krka na kojem će se graditi golf tereni i turističke vile, izdane su brojne suglasnosti za eksploataciju ugljikovodika, odobreno šljunčarenje u enormnim razmjerima na rijeci Dravi, a u Čerkezovcu kraj Dvora odlagat će se radioaktivni otpad

Ulice nikad nisu bile praznije tog 19. ožujka kada se Hrvatska uslijed pandemije koronavirusa probudila u karanteni sa zatvorenim kafićima i restoranima, kazalištima i kinima, školama i frizerskim salonima, otkazanim sportskim natjecanjima i drugim otprije najavljenim događajima, a dva dana poslije obustavljeni su i autobusni i željeznički promet. U takvoj novoj normalnosti u kojoj je policija ponegdje čak i silom na ulicama zavodila red, prostor građanskog djelovanja odvijao se isključivo unutar četiri kućna zida.

Iako je karantena nastupila kako bi se građani zaštitili od bolesti, ona je s druge strane iskorištena kako bi se javnost zbog fokusa na zdravlje isključila iz različitih postupaka, upozorava predsjednica Zelene akcije Željka Leljak Gracin

Pa ipak ništa nije omelo Vladu da tog istog dana donese odluku, po kojoj je Ministarstvo državne imovine 1. travnja u jeku najžešćeg tzv. lockdowna objavilo javni poziv o prodaji ukupno 54 hektara državnog zemljišta za izgradnju golf terena s 18 rupa uz obalu Prukljanskog jezera, tik uz Nacionalni park Krka i ugostiteljsko-turističke zone s kapacitetom od maksimalno 1.500 ležajeva. Ministarstvo je oglasilo i davanje koncesije od ukupno 51.436 četvornih metara na pomorskom dobru kako bi se na prostoru koji je dio područja ekološke mreže Natura 2000, omogućila gradnja luke za nautički turizam, pri čemu ukupna vrijednost nabrojanih investicija iznosi čak 300 milijuna eura.

Na javni poziv koji je bez velike pompe javnosti zaključen 1. srpnja, tri mjeseca nakon raspisivanja, kao jedini zainteresirani ponuditelj javila se nizozemska tvrtka ‘Dalmatian golf and health resort’, koja je u Hrvatskoj, prema dosadašnjim saznanjima, osnovala svoje predstavništvo upravo zbog navedenog golf projekta. No da ne prođe baš sve u gromkoj tišini pobrinuo se Zdravko Matić, eko-proizvođač iz obližnjeg Sonkovića i vlasnik nekretnine u blizini zemljišta predviđenog za gradnju turističkih vila i golf igrališta, koji je još za vrijeme trajanja javnog poziva podnio zahtjev Ministarstvu za obustavom natječaja, budući da nije napravljen postupak procjene utjecaja na okoliš po kojem bi se utvrdilo koliko navedeni golf projekt i apartmanizacija na tom području utječu na prirodna staništa životinjskog i morskog svijeta. U svojem zahtjevu upućenom Ministarstvu i gradu Skradinu Matić ističe da od golfa kao elitnog sporta profitira mali sloj ljudi, dok za domicilno stanovništvo predstavlja ozbiljnu ugrozu za zdravstveno stanje i život, opskrbu vodom i uzgajanje poljoprivrednih kultura od kojih velika većina stanovništva živi. Zamjera i nepostojanje političke volje za (referendumskim) izjašnjavanjem lokalnog stanovništva o navedenom projektu, starom petnaestak godina, zbog kojeg su svojedobno napravljene izmjene i dopune prostornog plana Šibensko-kninske županije i kojeg naziva preuranjenim i protuustavnim.

Projekt golfa i turističkih vila na Prukljanu samo je jedan od primjera skandaloznih politika koje su realizirane u okolnostima zdravstvene krize i ograničenog građanskog djelovanja koje su prošle bez otpora ili čak ispod radara javnosti. Tako je, blago rečeno, prošla i odluka Vlade koja je 12. ožujka dala suglasnost za eksploataciju ugljikovodika i bušenje na sedam istražnih prostora, ponajviše na sjeverozapadu Hrvatske i istočnoj Slavoniji te Lici, pri čemu je procijenjeno da će time državni proračun godišnje uprihoditi 22,8 milijuna kuna. Možda bi i ta politička odluka nezapaženo prošla u javnosti da nisu reagirali Znanstvenici RH za klimu, kritizirajući u dopisu javnosti kritizirali Vladu koja, umjesto da se koncentrira na projekte širokog uvođenja obnovljivih izvora energije, budućnost vidi u fosilnim izvorima energije, povezanim s klimatskim promjenama i ugrožavanjem zdravlja morskog ekosustava, s obzirom da veći udio nafte čine kancerogeni spojevi. Svjesni da je fokus medija u potpunosti na epidemiji Covida 19, znanstvenici su upozorili da ne smijemo dopustiti da ovakve odluke prođu potpuno neopaženo.

‘Pitamo se i je li doista potrebno ovakve odluke, s toliko dalekosežnim posljedicama, donositi pod okriljem mraka, u sveopćoj tjeskobi aktualne epidemije (…). Pokušavaju li time institucije još jednom, na vrlo podmukao način, isključiti mogućnost sudjelovanja javnosti činjenicom da je trenutno sve što je tematski izvan okvira epidemije osuđeno na medijsku nevidljivost?’, stoji također u dopisu koji su potpisali Dubravka Vitali Čepo sa zagrebačkog Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i Nikola Biliškov s Instituta Ruđer Bošković.

Za vrijeme najžešće pandemijske krize svjedočili smo također i ponegdje novoizgrađenim vjetroelektranama, postavljenih daleko od reflektora javnosti, primjerice iznad ravnokotarskog sela Gornje Biljane

No ni to nije sve: predsjednica Zelene Akcije Željka Leljak Gracin za Novosti kaže da je država iskoristila karantenu kako bi na rok od dvije godine odobrila iskapanje sedimenata (šljunčarenje) na rijeci Dravi i to u enormnim razmjerima i na osnovu davnog elaborata. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je, naime 26. ožujka izdalo rješenje Hrvatskim vodama za iskapanje oko 460.000 kubnih metara sedimenta iz zaštićenih područja rijeke Drave kod općine Petrijevci u blizini Osijeka, s ciljem navodnog smanjenja rizika od poplava, bez obaveze izrade studije utjecaja na okoliš i utjecaja na ekološku mrežu. Zbog toga su osječkom Upravnom sudu početkom svibnja tužbu protiv Ministarstva zaštite okoliša i energetike podnijele različite okolišne organizacije s na čelu sa WWF Adrijom i Zelenom akcijom u kojoj su zatražili i izdavanje privremene mjere zabrane iskapanja sedimenta no sud ih je (zasad) u tome odbio.

- Iako je karantena nastupila kako bi se građani zaštitili primarno od bolesti, ona je s druge strane iskorištena kako bi se javnost zbog fokusa na zdravlje i očuvanje radnih mjesta isključila iz različitih postupaka u kojima ima pravo sudjelovati. Mnoge od tih javnih rasprava prošle su nezamijećeno možda čak i za organizacije civilnog društva koje se njima eksplicitno bave. U vrijeme karantene suočeni smo s ograničenjem prosvjeda i okupljanja. U toj ograničenosti javnog djelovanja rekla bih da je slučaj Drava nadasve protuzakonit, a što se tiče projekta golfa na Prukljanu ne bih željela prejudicirati, jer još čekamo Studiju procjene utjecaja na okoliš. Premda u načelu skupocjenu studiju u pravilu izrađuje investitor, u tijeku njezine izrade moguće su i različite manipulacije, prije svega da se studija iz nekog područja zbog štednje investitora odradi na temelju već dostupnih podataka, dakle da se podaci, kao što se to već događalo, lažiraju, umjesto da se istraživanja odrade po pravilu terenski – kaže Leljak Gracin.

Pa ipak, projekti koje je država progurala za vrijeme lockdowna, domeće naša sugovornica, izravno pogoduju upravo investitoru koji može opravdano očekivati da, nakon što je prošao na natječaju, njegova investicija krene i korak dalje. Ako pak postupak iz bilo kakvog razloga u nekom trenutku zastane, investitor može tužiti državu za dovođenje u zabludu.

- To se dogodilo primjerice u slučaju projekta golfa na Srđu, gdje je Ministarstvo godinama izdavalo dozvole koje smo inicijativa Srđ je naš i mi iz Zelene akcije poništavali na sudu i sad se vodi arbitraža u kojoj investitor za raskid ugovora o koncesiji za golf igrališta tuži državu za pola milijuna eura – kaže predsjednica Zelene akcije.

Zanimljivo je da ne bi bio problem napraviti golf igralište, nastavlja naša sugovornica, ako bi se time povećala turistička ponuda, ali pita se pritom i moraju li svi takvi investitori dobiti dozvolu i mogućnost da grade usput i vile, hotele i sve popratne sadržaje i pritom zađu čak i u pomorsko dobro.

- Mislim da su to investitori kakvi Hrvatskoj ne trebaju i da mi moramo privlačiti one koji će voditi računa o tome da se i sačuva već postojeće stanje lokacije i to također nuditi u nastavku turističke ponude. Kome primjerice u slučaju pandemije ili nepredviđenih drugih okolnosti ponuditi takve megalomanske sadržaje. Svijet se također ubrzano mijenja. Ako nas je pandemija nečemu naučila to je da trebamo čuvati okoliš i zdravlje ljudi jer je to jednostavno povezano – kaže Željka Leljak Gracin.

Također usred pandemije koronavirusa, sredinom lipnja, Fond za razgradnju i financiranje radioaktivnog otpada dobio je od već opjevanog Ministarstva zaštite okoliša i energetike i službeno na upotrebu bivše vojno skladište Čerkezovac kraj Dvora za deponiranje niskog i srednjeg radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško. Višekratno smo pisali o fenomenu tog projekta: stanovništvo i ekološke udruge uz rijeku Unu s obiju strana granice, hrvatske i bosanskohercegovačke, učestalo su prosvjedovali zbog mogućnosti skladištenja nuklearnog otpada u blizini rijeke i njihovih domova. Otprije je protivljenje izgradnji Centra za skladištenje radioaktivnog otpada izrazilo više od pet hiljada stanovnika općine Dvor. Na dvjema javnim raspravama još iz 2016., održanima u Dvoru i Zagrebu, također je izraženo protivljenje ovom projektu. Lokacijom za zbrinjavanje opasnog otpada bavila se lani i Parlamentarna skupština BiH pri čemu je Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, najavio čak opciju međunarodne arbitraže ako Hrvatska ne izuzme Čerkezovac kao potencijalno skladište radioaktivnog otpada. Za vrijeme rigoroznih pandemijskih mjera u travnju, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staša Košarac također je poručio da će, ako Hrvatska bude inzistirala na toj lokaciji, BiH pokrenuti međunarodni arbitražni spor. No početak gradnje Centra nakon ishođenja lokacijske i građevinske dozvole i popratne dokumentacije zakazan je za 2023. godinu.

Za vrijeme najžešće pandemijske krize svjedočili smo također i ponegdje novoizgrađenim vjetroelektranama, postavljenih daleko od reflektora javnosti, primjerice iznad ravnokotarskog sela Gornje Biljane u zadarskom zaleđu. Od njih očito nikakve koristi nema lokalna zajednica, ali zato se obnovljivim izvorima energije okorištavaju, kao što smo mogli vidjeti u nedavnoj aferi s vjetroelektranom Krš – Pađene visokopozicionirani političari, pojedinci i tvrtke koji zahvaljujući različitim izmjenama propisa i drugim malverzacijama zarađuju golem novac.

I umjesto da država za vrijeme karantene obavi dodatna istraživanja i napravi stručne analize budućih projekata i potom ih u pravo vrijeme podastre javnosti, ni poslovično dobro obaviješteni izvori ne znaju točno koliko je još možebitnih sličnih opisanih slučajeva prošlo ispod društvenog radara. Pandemija je očito, kako kaže stara uzrečica, kao i svako izvanredno stanje nekom rat, a nekom brat.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2