>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Petar Bujas: Europa će raditi transparentno

Smisao KIC-ovog upravljanja Europom vidim u povratu javnog prostora vlasniku, a to je Grad Zagreb, kako bi kino zaista služio javnim interesima, govori ravnatelj zagrebačkog Kulturno-informativnog centra

Petar Bujas ravnatelj je Kulturno-informativnog centra (KIC), javne ustanove koja djeluje u sklopu Grada Zagreba. KIC se prošlog tjedna našao u središtu pozornosti nakon što je gradonačelnik Milan Bandić prostor Kina Europa, koji je gotovo godinu dana bio prazan nakon što su upravljanje njime izgubili tvrtka Borisa T. Matića i Zagreb film festival, predao na korištenje toj ustanovi.

Kako je došlo do toga da KIC preuzme Europu?

Smatram da je to prirodno rješenje, što sam i istaknuo u razgovorima u Gradu. Prirodno je da kinodvorana u vlasništvu Grada Zagreba bude dana na korištenje javnoj ustanovi u kulturi istog vlasnika. Dakle, da prijeđe iz privatnih u javne ruke. Usto, nadam se da će ta oduka ubrzati obnovu i restauraciju kina, za što ću se zauzimati čim ugovor o korištenju od 1. svibnja bude važeći.

No iskustvo s tim ‘prirodnim’ u Hrvatskoj nije baš najbolje, jer neki uvijek iz te ‘prirodnosti’ korištenja javnog znaju izvući privatnu korist?

Kad kažem ‘prirodno’ rješenje, mislim to u principijelnom smislu. Naravno, uvijek je sve moguće, ali zato postoje kontrolni mehanizmi kao i zainteresirana javnost.

Reakcija kulturne javnosti kad je ZFF-u i Matiću oduzeto pravo na upravljanje tim objektom bila je prilično burna, a ni ova Bandićeva odluka nije prošla bez reakcija?

KIC nema navijački ni politički stav. Doista mislim da je ovo trenutno najbolje rješenje, i za kino i za grad, izvan zone populizma i korištenja ove situacije u druge svrhe, osim za što kvalitetniju filmsku ponudu.

Došlo je do zanimljivog obrata: dobar dio onih – kulturne, a može se reći i lijeve scene – koji su protiv toga da KIC upravlja Europom, do sada su u pravilu kritizirali privatiziranje javnih prostora, a sada su ustali u zaštitu privatne Matićeve tvrtke i protiv javne ustanove?

Zbog drugih okolnosti, koje nemaju veze sa zauzimanjem za istinsku dobrobit kina kao javnog dobra dostupnog svim vrijednim filmskim inicijativama, došlo je do nevjerojatnog paradoksa koji se sastoji od zaštite privatne tvrtke nauštrb javnog prostora. Pritom ljudi možda ne shvaćaju da je ovo dugoročan potez, koji ne mora biti isključivo vezan uz trenutna politička razračunavanja. Smisao vidim u povratu javnog prostora vlasniku, a to je Grad, kako bi zaista služio javnim interesima, i onda kad moj ili bilo čiji mandat istekne.

Istina, ali kakva nam korist od javnog ako netko iz njega izvlači novac kao da je privatno i još pritom ne zna ili neće ili ga naprosto nije briga da napravi kvalitetan program, kao što je bio u Matićevo vrijeme?

Slažem se u potpunosti s vama, međutim za javnu ustanovu mnogo su stroži propisi no što je to slučaj za privatne tvrtke i udruge. Svi naši izvještaji su javno dostupni i mi želimo biti potpuno transparentni. Na program više gledamo kao na ostvarenje kulturne misije, a manje kao na stjecanje prihoda, jer je takva narav našeg djelovanja. Uostalom, niz filmskih festivala i događanja ćemo zadržati. Nećemo krenuti od nulte godine, kao što to mnogi rade.

Jedan od prigovora je da je KIC dobio kino bez natječaja?

To je još jedan u nizu neopravdanih prigovora koji potpuno nekritički i bez poznavanja stvari papagajski kruže medijskim prostorom. Kad bi se ljudi koji se tim prigovorom služe malo bolje upoznali sa zakonskom procedurom, shvatili bi da natječaj nije moguć u slučaju kad vlasnik, Grad Zagreb, daje svojoj ustanovi u kulturi vlastiti kinoprostor. Da se tako dogodilo u npr. nekom kazalištu, vjerojatno nitko ne bi postavio pitanje treba li Gavellu, nakon što ju je koristila neka privatna tvrtka, natječajem vratiti u posjed vlasnika, tj. Grada.

Izvršni direktor ZFF-a Hrvoje Laurenta tvrdi da je ovim potezom Grad Zagreb sebi na glavu nabio velike novčane troškove i da je u Europi trend da kulturnim institucijama upravljaju privatna poduzeća ili nevladine organizacije?

Iskreno, ova misao kolege Laurente zvuči mi malo nevjerojatno. Jer mi kao javna ustanova ne možemo trošiti mogući višak novca na npr. povećanje plaća ili nešto drugo, što privatna tvrtka bez problema može, nego isključivo za obavljanje djelatnosti. Isto tako, možemo znatno sniziti najmove, što ćemo i raditi, jer je i takav način ulaganja vrsta kulturnog kapitala. Što se tiče europskog trenda, postoji itekako velika razlika između privatnih tvrtki i nevladinih organizacija, to su dvije sasvim različite kategorije.

U KIC-u ste očito znali da će biti donesena ovakva odluka pa su nedavno zaposleni Daniel Rafaelić i Branko Ištvančić. Je li istina da su primljeni na posao uz urgiranje Milane Vuković Runjić, koja vodi gradski Ured za kulturu?

Kad su se zapošljavali Rafaelić i Ištvančić, s kojima je KIC već imao suradnju, nisam znao da će doći do pripojenja kina. Oni su predali kvalitetne programe koje smo započeli uspješnom izvedbom Eurokazove predstave ‘Glembajevi’. Nisu primljeni uz urgiranje Milane Vuković Runjić, već su zaposleni zahvaljujući istaknutim biografijama, i to dosta prije no što sam saznao za mogućnost da se kino da na korištenje KIC-u.

Ne zvuči baš uvjerljivo i vuče na, kako vole reći neoliberali, uhljebljivanje podobnih.

Njihove biografije govore dovoljno. Između ostalog, Ištvančić je bio ravnatelj kulturnog centra u Sisku, a Rafaelić ravnatelj HAVC-a, pa mogu slobodno reći da mi je drago što su takvi profesionalci pristali da budu dio tima KIC-a. Nije mi poznato da u drugim komparativnim kulturnim institucijama postoji tako jak tim.

Je li uopće raspisan javni natječaj za zapošljavanje njih dvojice?

Ne, natječaj je obavezan samo u slučaju izbora ravnatelja, dok su svi ostali zaposleni temeljem stručnih sposobnosti i mahom temeljem prijašnje suradnje. Oni nisu nikakva iznimka.

Zar nisu KIC-ovi uobičajeni suradnici, primjerice iz Restarta, trebali imati prednost?

KIC ima svoje zaposlenike, a Restart svoje. S dijelom njih usko surađujemo, najviše s voditeljicom Dokukina KIC-a Dinom Pokrajac i to na više projekata.

Upravno vijeće KIC-a i dobar dio zaposlenika vrlo su bliski s Bandićem i njegovom strukturom. Nije li tu bilo poguranca?

U KIC-u je od ukupno dvanaestero zaposlenih samo dvoje članova stranke Milan Bandić 365. Iskreno, za ostale ne znam jesu li članovi ijedne stranke. U svom mandatu nisam imao nikakve pritiske oko zapošljavanja. Kao ravnatelj ne smijem imati utjecaj na izbor članova Upravnog vijeća jer je to nespojivo s mojom funkcijom. Dvoje članova imenuje Gradska skupština, a jednog zaposlenici.

Kakav je vaš odnos s Bandićem?

S gradonačelnikom sam se susreo jedanput. Primio me u uredu početkom mandata, u svibnju 2018., kako bismo porazgovarali o mojoj viziji KIC-a. Bio je vrlo korektan i odmah mi naglasio da se neće miješati u moj rad.

Imate li plan za Kino Europa? Kako će izgledati program?

Naravno da imamo plan. Uz nastavak održavanja postojećih filmskih festivala, dovest ćemo i nove. Imat ćemo i vlastiti filmski program koji će promovirati umjetnički film, domaće autore i hrvatsku baštinu. Zahvaljujući tome što nismo privatna tvrtka, koja uspjeh mjeri profitom, nego gradska ustanova koja radi isključivo za građane, nastojat ćemo maksimalno sniziti cijene najma i održati nižu cijenu ulaznica od tržišnih. U KIC-u godinama održavamo niz renomiranih filmskih festivala, uključujući i ZFF, ali filmska djelatnost nije nam jedina, nego je ravnopravna s drugima.

U kakvom je stanju kino?

Nakon potresa je iznenađujuće dobro, ali svakako mu treba preuređenje. U završnoj je fazi izrada konzervatorskog elaborata i idejnog projekta obnove za čiju će realizaciju natječaj raspisati Grad. Potrudit ću se da to bude što je moguće prije.

Razmišlja li se o prenamjeni prostora, što je bio osnovni strah prosvjednika?

Naravno da se ne razmišlja o prenamjeni. To je jedna u nizu lažnih vijesti i izazivanja straha u javnosti. Jamčim da će prostor ostati za istu svrhu kao što je bio i dosad. Uostalom, ugovor s Gradom ne dopušta drugačije rješenje.

Što će biti s čuvenim šankom?

Zasada nemamo u vidu nijednog ugostitelja, niti smo previše razmišljali o pitanju čuvenog šanka.

Znači da ga više neće biti ili…?

Da, moguće je čak i takvo rješenje, ali moram iskreno priznati da je to pitanje sada sekundarno. Primarni su obnova kina i njegovo programsko pokretanje.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje
1/1