Novo poglavlje sage o lovu Hrvatske na energetsku neovisnost moglo bi započeti neobičnim obratom u gradnji terminala za prihvat ukapljenog prirodnog plina (LNG) na Krku. Kako prenosi riječki ‘Novi list’, taj projekt možda će biti namjerno usporen radi odobrovoljavanja Rusije čije banke, odnosno bankari pod kontrolom države, upravo trpe vjerovnički stres zbog, pogađate, Agrokora. Jer krčki LNG-terminal, sufinanciran europskounijskim novcem, zapravo je tek alternativni način za djelomično isključivanje ruskog plina s EU-tržišta energenata.

Prema nagađanjima porijeklom iz Mosta, koji je preko ministra Slavena Dobrovića donedavno držao i sektor energetike, Rusija će ovdje dobiti barem još jednu zimsku sezonu više za prodaju svog plina. Jednako u Hrvatskoj, kao i na susjednim tržištima koja će biti vezana uz terminal na Krku, gdje bi pothlađeni ukapljeni plin trebao biti dovožen brodovima iz Katara i s drugih prekomorskih adresa, a zatim regasificiran i puštan u kopnenu cijevnu mrežu.

U međuvremenu je dogovoreno startanje plinovodnih projekata poput onog baltičkog, od Rusije do Njemačke, kao i za više tokova kroz Tursku k Europi. Jedan od krakova trebao bi skretati prema Hrvatskoj, čime bi se olakšao uvoz energenta za kojim se ovdašnje potrebe namiruju domaćom produkcijom samo polovično. Otvorenim ostaje pitanje zbog čega točno Hrvatska želi terminal za skuplji ukapljeni plin iz Perzijskog zaljeva ili SAD-a, međutim, ako jeftinijeg ruskog – za čiji se transport ne koriste brodovi – ima dovoljno, te je dostupan.

Pa zbog toga što se preko globalne trgovine petroenergentima i dalje prebijaju svi međunarodni odnosi, a mi smo tu samo jedan pokorni segment dominacije koju Amerika pokušava zadržati u svijetu. No makar je zabavno svjedočiti kako širi ekonomski kontekst, s LNG-terminalom u induciranoj komi zbog dugova iz naoko s time ničim povezane trgovine hranom, iskrivljuje zamišljenu sliku do nakaradnosti i poruke jednako za Zagreb i Bruxelles: eto vam sad Washington.