>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Plači, voljena zemljo

Na HRT-u se svakih nekoliko sati odvija povijest, vodi se Domovinski rat, pričaju se uspomene. Televizija izgleda kao križanac crkve i memorijalno-dokumentacijskog centra. Njemačko tržište radne snage vapi za ovakvim programima – sadržaj HRT-a dovest će im naredne godine barem 5000 ljudi koji više ne mogu trpjeti ovaj idiotizam

Oko, RTS, 1. studenoga, 23:17

Drago Pilsel odlučio je testirati krajnje granice hrabrosti, pa je na Sve svete otišao ravno na RTS, u emisiju ‘Oko’, reći voditelju Gorislavu Papiću i ostatku općinstva što misli o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca, papi, Paveliću, Maradoni i Irineju Buloviću. Nije u Pilselovom nastupu bilo okolišanja, taktike, pomnog biranja riječi – što je bilo na umu, našlo se na drumu. Pilsel je rekao kako kardinal Stepinac ne bi smio biti kanoniziran zato što je sporan ‘ne samo Srbima i Romima, već i starokatolicima’. Nadbiskup, po Pilselu, nije bio 1941. dovoljno ‘lucidan’, već mu se dogodila ‘domoljubna blokada duha’. Pilsel je opleo i po Plenkiju, prozivajući Pavu Barišića i Milana Kujundžića kao ljude proustaških sentimenata. Da je voditelj pokazao istu količinu kritičnosti prema srpskom kleru, sreći i veselju ne bi bilo kraja ni konca, ali dobro, barem nije napao Pilsela kad je Argentinac svoju tešku artiljeriju okrenuo protiv Slobe Miloševića i drugih srpskih svetaca i blaženika.

Kriza, RTL, 3. studenoga, 00:40

Regionalne nanizanke RTL-a dobar su programski potez uredništva ove kuće. Serija ‘Kriza’ scenarista Feđe Isovića ležerna je kasnovečernja zabava dokonim građanima i građankama, zgodna za prekratiti vrijeme do početka novog regionalnog rata koji nam se, evo, smiješi u brk, ceri u lice, kesi u facu, kako vam drago. Glavne uloge igraju izvrsni Enis Bešlagić, briljantni Nikola Kojo, Aleksandar Seksan i Mirvad Kurić.

U reklami za seriju piše ovo: glavni junaci ‘Krize’ četiri su sredovječna Bosanca. Aleš (Nikola Kojo) je 48-godišnji veterinar koji mrzi svoj posao, ali je već toliko dugo u njemu da nema snage ni volje mijenjati nešto po tom pitanju. Miron (Enis Bešlagić) je Alešev mlađi brat i potpuna mu je suprotnost. Po zanimanju je slikar, vjernik je, budist, a sebe smatra pustolovom. Miron koristi lake droge, bez čaše viskija ne izlazi iz sobe, ponaša se rokerski, a seks za jednu noć sastavni je dio njegovog života. Šarmantan je, duhovit i uspješan sa ženama. U bendu je gitarist i pjevač. Prijatelji s kojima se Aleš i Miron druže, Jeremija i Kifla, također su dio benda. To je dovoljno za preporuku, a ostatak pogledajte na televiziji, ponedjeljkom i četvrtkom u kasnonoćnom terminu.

Kako je obranjena Hrvatska i Priče o veteranskom uspjehu, HRT, 4. studenoga, 15:54 i 18:10

Rat je bio bolji. To je, čini se, misao vodilja važnijih urednika na Prisavlju. HRT jedan bi logotip mogao mirne duše obojiti sivomaslinastom bojom, jer je skupina nadahnutih genija zaključila da gledatelje treba overdozirati ogromnim količinama povijesti iz razdoblja 1991. – 1995. Osim maskirnog logotipa, program bi se mogao najavljivati i odjavljivati sirenama za uzbunjivanje. Na Prvom, Četvrtom i Trećem programu svakih nekoliko sati odvija se povijest, vodi se Domovinski rat, pričaju se uspomene. Televizija izgleda kao križanac crkve i memorijalno-dokumentacijskog centra. Njemačko tržište radne snage vapi za ovakvim programima – sadržaj HRT-a dovest će im naredne godine barem 5000 ljudi koji više ne mogu trpjeti idiotizam u koji domovina nezaustavljivo tone. Plači, voljena zemljo.

Dnevnik, HRT, 5. studenoga, 19:00

U svim tranzicijskim zemljama postkomunističke su se stranke ugasile da bi ustupile mjesta novima, lišenim hipoteka… U jednom trenutku započne pad koji više nije moguće zaustaviti, plašite li se da je SDP na tom putu, tako nekako provocira Branimir Farkaš Arsena Bauka. No Bauk izuva Farkaša iz cipela. ‘Kakav god bio postotak, bit će sigurno veći od postotka gledanosti središnjeg HTV Dnevnika’, odgovara brački Sokrat. ‘Dobro dobro, he-he-he, hi-hi-hi’, smijulji se nelagodno Farkaš, ‘volim takve provokativne razgovore…’

A postoci su, inače, jezivi: 25. listopada Dnevnik Nove TV ima 15,3 posto AMR-a / 37,7 posto SHR-a, RTL Danas 8,5 AMR-a / 24,4 SHR-a, dok bijedni Dnevnik HTV-a, koji je još Šprajc najavljivao s ‘dobrodošli u najgledanijih 30 minuta’, ima samo 7,3 posto AMR-a / 19,2 posto SHR-a. I sve druge emisije imaju slične pokazatelje.

Farkaš i dalje misli da je silno pametan pa pita Bauka hoće li se SDP, kao nasljednik SKH, zbog Hude jame odreći ‘partije’ u imenu. No Bauk opet poentira: ‘Što se tiče zločina koje su počinili suborci Franje Tuđmana u Drugom svjetskom ratu, zločine treba osuditi tko god da ih je počinio…’ ‘Bili su to i Titovi suborci’, nastavlja Farkaš. ‘Da’, nastavlja Bauk, ‘i Hebrangovi, Bobetkovi…’ ‘I nekih iz SDP-a’, ne da se Farkaš. ‘E tih nisu’, prekida Bauk, dodajući da je SKH krajem osamdesetih bio organizacija sa 70 tisuća budućih HDZ-ovaca, a to nikako ne može biti dobro. Tek na tom mjestu Farkaš shvaća kako je upao u kašetu brokava i završava razgovor, over and out. Čini se da u tom trenutku shvaća kako bi mu bilo pametnije da je lovio pokemone po Zrinjevcu nego komuniste na Prisavlju, ali avaj, šteta je počinjena, a njegova se bruka uskoro razlijeva po desecima Facebook profila i šera, brate, šera.

Pressing, N1, 6. studenoga, 12:20

Pero Štefanić odradio je odličnu emisiju s Antom Kotromanovićem. On je ovih dana bio jedini čovjek u eteru koji je ustrajno inzistirao na pitanju tko je, dovraga, ubio te ljude u Bosni, ako nitko nije kriv. Oraški slučaj nije masovan, ali u Mrkonjić Gradu netko jest ubio 181 civila, što je vrlo velika brojka. Kotromanović je pokušavao vrdati u odgovorima, muljati, petljati, ali mu je pripremljeni Štefanić na sve eskivaže odgovarao činjenicama, citatima, njegovim vlastitim riječima, sve s ležernim smiješkom. Tako se to radi.

Činjenica je, inače, da danima nismo mogli doznati što se to događalo u Orašju. Iz teksta kolegice Sanje Despot, objavljenog na odličnom portalu Faktograf.hr, prenosimo objasnidbeni citat: ‘Vojna policija pod komandom Pere Vincetića i pripadnici policije koje je predvodio Marko Dominiković, a po naredbi zapovjednika 106. brigade HVO-a Đure Matuzovića, 9. svibnja 1992. proveli su raciju u selu Bukova Greda, jedinom mjestu s većinskim srpskim stanovništvom pod kontrolom HVO-a Orašje. Nakon što su skupili stanovništvo, odvojili su muškarce te navodno likvidirali sedmoricu civila, uključujući maloljetnog Mišu Gavrića. Žene vraćaju kućama, a zatočene muškarce odvode u zatvoreničke objekte HVO-a u Orašju i Donjoj Mahali…’

1/1