>

novosti logo

Piše Igor Lasić

Privatizacija – neprovediva

Ministar zdravstva Milan Kujundžić suočio se s jakim otporom prema zamisli o privatizaciji domova zdravlja. Predstavnici županijskih vlasti diljem Hrvatske počeli su slati nedvosmislene signale da takvu reformu ne mogu niti žele provesti

Vjerovalo se da tako možemo sačuvati neka područja od iseljavanja – pojasnio je karlovački župan Damir Jelić činjenicu da mu županija ima čak šest domova zdravlja, ali ne može održavati ni pola od toga. Po novom će Zakonu o zdravstvenoj zaštiti moći još manje, jer je sektorski ministar Milan Kujundžić osmislio model koji nalaže privatizaciju tri četvrtine ordinacija u tim ključnim institucijama javnog zdravstva. S druge strane, u međuvremenu se od iseljavanja prvenstveno nije uspjelo sačuvati medicinski kadar, liječnice i liječnike i medicinske sestre i tehničare. I zato je ono s čim se sustav suočio krajem prošlog mjeseca, netom uoči stupanja navedenog zakona na snagu, bilo sasvim logično, za promjenu: predstavnici županijskih vlasti diljem Hrvatske počeli su slati nedvosmislene signale da takvu reformu ne mogu niti žele provesti.

Kujundžić je povjerovao da je zakonom doskočio problemu nedostatka financija u sektoru tako što ga je odlučio prepustiti tržištu. I pustimo sad što mu je to isto tržište – globalizirano, dakako – pomelo ogromni dio kadra, što bi već i laiku trebalo zazvučati alarmantno poput urlajuće sirene s kola hitne pomoći. Primjerice, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja također ne zna šta da čini sa svojih pet domova zdravlja, u jedinoj tamošnjoj općoj bolnici odnedavno se spajaju odjeli zbog nedostatka stručne radne snage svih profila. Ali ministru zdravstva očito nije palo na um da liječnici-privatnici žele zakupiti prostor isključivo u isplativijim domovima po većim gradovima. A nipošto se neće pograbiti oko koncesija u, da se vratimo na primjer Karlovačke županije, Vojniću ili Dugoj Resi, Slunju ili Ozlju.

Svođenje domova zdravlja na svega 25 posto javnog vlasništva, kao što su uvidjeli župani koji su formacijski dužni održavati te ustanove na životu, doslovce bi ih upropastilo, s obzirom na to da bi privatnici odnijeli gotovo sav prihod. Lakše je stoga pasivno odbiti izvršenje apsurdne zakonske obaveze negoli bi bilo sudaranje s nepodnošljivim i sve skupljim bankrotom jedne od presudnih javnih službi za koju odgovaraju. Utoliko nam preostaje strahovati i da će naredno rješenje biti – gašenje dijela domova zdravlja, onda kad se ispostavi da uvođenje tržišta u taj sektor ipak nije moguće. No dotad ostaje vidjeti kako će Vlada i Ministarstvo zdravstva odreagirati na samu dijagnozu da im je zakon praktički neprovediv, a o čemu u ovom trenu svjedoči i nešto konkretniji podatak da ga u predviđenom roku nije provelo više od pola županija.

1/1